Zemlja svetih i svetijih krava
BN 143Po svemu sudeći, u Hrvatskoj ima više svetih krava nego u Indiji, bez obzira na izjave i razmišljanja našega cijenjenoga ministra. Nad svetim kravama se neće provoditi istraživanje putova novca u cestogradnji, pretvorbi, brodogradnji, javnim poduzećima, bankarskim transakcijama. Svete krave neće se privoditi ni ispitivati, čak ni kad postoje čvrsti dokazi o koruptivnim radnjama. Svetim kravama se mogu, pače moraju oprostiti ili zaboraviti i dugovanja. Svete krave su i oni koji umjesto nas donose odluke o našoj sudbini i našoj imovini, tvrdeći da je njihova pamet neograničena, a pogled u budućnost tako dubok da vide i iza kraja svijeta.
Zato nama običnim smrtnicima nije dozvoljeno sumnjati u njihove odluke, čak ni onda kad zadužuju nas i našu djecu, kada prodaju našu zajedničku imovinu, kada nam kroje zakone i zabrane koji nam život svode na puko preživljavanje... Svete krave su i sva ona birokratska telad koja slijepo provodi zakone, bez obzira na njihov smisao, i koji više ne vide čovjeka od silnih papira kojima su se ogradili od realnoga svijeta. Svete krave su i suci o čijim se odlukama i presudama također ne može raspravljati. Svete krave su i lokalni moćnici koji po stranačkim ključevima dobivaju odgovorna mjesta i poslove kojima nisu dorasli.
Previše je tih svetih krava, i sigurno svatko od nas poznaje barem jednu ili više takvih krava, a poznaje ih iz vremena i dok nisu bili sveti. Mnoge stvari koje su takve krave radile u vremenu dok nisu bile svete sigurno žele zaboraviti, ili u najgorem slučaju potruditi se da drugi ne doznaju čime su se sve bavile i koliko su tragova iza sebe ostavile. A ti tragovi su jako nezgodna stvar. Nikada ih ne možeš sve eliminirati. Računala se mogu ?očistiti?, papiri spaliti, ali memorija u ljudskim glavama ostaje. Nažalost za narod i na sreću svetih krava, u naroda je kratka pamet, pa svaka nova afera sa svetim kravama briše i baca u zaborav onu prethodnu. A afera se s tim našim svetim kravama namnožilo toliko da bi ih bilo dovoljno i za Kinu, a kamoli za našu malu zemlju od jedva 4,5 milijuna stanovnika.
A zakonodavstvo je glavna poluga kojom svete krave drže u pokornosti i strahu svoje podanike. Uvijek postoji trenutak kada zakoni postaju sami sebi svrha. Ako u svom djelokrugu poslovanja i života imate dva ili 5 različitih zakona i pravila, možete ih lako naučiti napamet, što znači da se pravila iz tih zakona možete i pridržavati. Kad se broj takvih pravila poveća na 20 i više, vjerojatno ćete par onih za vas važnijih zakona zapamtiti, dok ćete se ovih drugih s vremena na vrijeme prisjetiti kad vam zatrebaju. Međutim kad se broj takvih pravila udeseterostruči, pa ih imate 150 ili više, i kad se iz dana u dan mijenjaju, tada o njima ne znate gotovo ništa, jer to jednostavno fizički ne možete pratiti. A ako ih ne poznajete teško da ćete ih se moći pridržavati. U tvrtki ćete tada zaposliti hrpe pravnika koji moraju odgonetavati što je pisac, tj. zakonodavac uopće htio reći takvim zakonima, i onda će oni tražiti rupe. Ako pak u cjelokupnom zakonodavstvu imate preko sto tisuća zakona, pravilnika, podzakonskih akata, tumačenja, pa tumačenje tumačenja, izmjena i dopuna, dakle raznih dokumenata koji vam diktiraju svakodnevni život i poslovanje, tada je to krajnje neproduktivno jer to znači da biste veći dio svoga vremena morali provesti u proučavanju zakona kojih se morate pridržavati, umjesto da ste produktivni i radite. I nikada ne možete biti sigurni da negdje niste usklađeni sa zakonom niti gdje i kada ste pogriješili. Jednostavno vi to ne možete ni pratiti ni znati, a sigurno nećete svakodnevno trošiti po par sati svog dragocjenog i kratkog života proučavajući zakone koji će se možda već sutra promijeniti. Cijeli naš život postaje prereguliran, i svi ti zakoni većim dijelom postaju sami sebi svrha. A dovoljno bi zapravo bilo samo 10 Božjih zapovjedi kojima je praktično sve regulirano. I ono što nije izričito zabranjeno pretpostavlja se da je dozvoljeno. A naše današnje zakonodavstvo usklađeno s pravnim stečevinama (ma što god to značilo) Europske Unije, ne samo da nam kazuje što ne smijemo raditi nego nam dobrim dijelom propisuje što i kako nešto moramo raditi. Često puta i pogrešno i bez veze s realnim životom. Jedino kome takva masa, često nerazumljivih i neprovodivih zakona treba su svete krave. To im je savršeno sredstvo kojim nas drže u neznanju, strahu i pokornosti.
