Zašto su ronilačka odijela tako modno neosviještena?
Ronilačka odijela spadaju u odjevne predmete koji se još uvijek odupiru modnim trendovima. Zašto je skoro pa nemoguće vidjeti crvena, žuta ili roza odijela? I je li za sve kriva moda ili ima i nešto više iza toga?
Teško je ne primijetiti kako su ronilačka odijela vrlo nemaštovita. Izbor za modno osviještene je nevjerojatno siromašan. Možete birati između ful crne i smeđe na tufne. Ako ste iskusniji ronilac ili podvodni ribolovac onda ćete reći da birate između klasičnoga crnoga odijela za ronjenje i maskirnoga uzorka za podvodne ribolovce.
S ovim sam se pitanjem susreo neki dan kad me, dok sam kupovao novo ronilačko odijelo, moja modno osviještena kćerka pitala zašto nema ljepših odijela: „Mislim, dizajn je super, ali boja… Svi imaju crno, zašto ti ne bi kupio recimo crveno…?"
Pitanje je na mjestu, iako moram priznati da kao deklarirani tradicionalist ne vjerujem da bih kupio crveno odijelo… Moram sada biti iskren i reći kako sam čuo da ima i odijela u bojama, ali vidio ih nisam. Čini mi se da ona spadaju u istu kategoriju likova iz bajke kao i bijela vrana ili rasipni Bračanin... No zaista, zašto su skoro sva ronilačka odijela crna, i zašto ona koja nisu crna imaju te boje i šare koje imaju?
Zanimljivo, ali u biti ronilačka odijela su crna prvenstveno zbog činjenice da je to prirodna boja neoprena. Skoro svi neopreni koji se koriste za ronilačka odijela obojena su čađom koja stabilizira i ojačava materijal, poboljšava izolacijska svojstva i otpornost.
Budući da su prvi korisnici bili vojni ronioci, njima je crna odlična boja jer se uklapa u boje noći i dna, a diverzanti ne vole biti viđeni. Kasnije su odijela počeli koristiti i civilni ronioci kojima je bila važnija funkcionalnost od dizajna pa su ne propitkujući samo nastavili s korištenjem crnih odijela za ronjenje. Nakon nekog vremena crna je čak postala zaštitni znak, nešto kao statusni simbol ronioca. Ronim, dakle imam crni neopren… doduše drugih boja ni nema…
Kasnije se pokazalo da crna boja ima i dosta pozitivnih nuspojava. Prva je bila to da se crna boja pokazala otpornija na UV zračenje, a dobra je i jedna druga stvar koju posebno cijene podvodni ribolovci u zimskom periodu. Crna boja privlači sunce, i neopisivo je ugodno kad ribolovac osjeti toplinu na leđima dok je okružen ledenim morem…
Neopren se danas bez većih problema može obojiti u bilo koju boju, no problem je što to njegovu cijenu diže u nebesa… a ronioci više vole podmorje od nebesa. I zato je većina neoprena i danas crna jer je, kako smo rekli, to puno jeftinije.
Jedinoga smisla ima ulaganje u maskirni uzorak za koji podvodni ribolovci koji love na čeku tvrde da im znatno povećava izglede za ulov.
Gubitak boje s porastom dubine zarona
No ima i još jedan razlog zbog kojega se jednostavno ne isplati ulagati u žive boje ronilačkih odijela. Tamo gdje ronioci zalaze, tamo boje nestaju…
Prije svega trebalo bi reći kako se crna boja zapravo ne smatra bojom budući da nastaje kao posljedica odsustva, odnosno potpune apsorpcije vidljivoga spektra svjetlosti. Crna boja dakle nastaje upijanjem svih valnih duljina koje se ne odražavaju s tako obojene površine. Taj nedostatak boja ljudsko oko tumači kao crnu boju.
Voda kao tekućina upija različite valne duljine, a to upijanje ovisi o količini, točnije debljini sloja kroz koji se svjetlost probija. I atmosfera različito rasipa svjetlost, što iznad vode vidimo kao različitu boju sunca tijekom izlaska, u podne ili zalaska sunca.
Ispod površine stvari stoje malčice drugačije. Jezikom fizike, tu se prvo apsorbiraju boje s najdužim valnim duljinama, budući da one imaju i najnižu energiju. Jezikom prosječnoga ronioca, prvo nestaje crvena boja, onda narančasta pa žuta... i tako redom. Boje pod vodom nestaju istim onim redom kako se pojavljuju u spektru odnosno onako kako ih vidimo poslagane u dugi.
Intenzitet svjetla u podmorju eksponencijalno pada u skladu s valnom duljinom svake njegove sastavnice. To se zove selektivna apsorpcija a nju izazivaju vibracije i deformacije molekula vode koje izaziva apsorpcija svjetlosti.
Prva žrtva apsorpcije su boje s najvećom valnom duljinom, no to nije uvijek i svugdje na istoj dubini, i ovisi prvenstveno o prozirnosti mora, ali uvijek prva nestaje crvena boja. U prosjeku već na metar dubine crvena gubi 33% intenziteta. Na 5 metara dubine ona potpuno nestaje. Ovaj pokus može napraviti skoro svatko. Uzmite crvenu krpicu i zaronite na 5 metara.
Gašenje boja dakle ovisi o dubini, i što je dubina veća to će boja biti manje. Nestanku se najduže odupire plava boja. I onda ronioca okružuje izostanak vidljivoga spektra svjetlosti. To je ono što mi zovemo mrak, ili crno.
Prevedeno to u dubinu mora na 5 metara nestaje crvena, na 10 narančasta, na 20 metara nestaje žuta, na 30 metara posustaje i zelena. Plava odolijeva sve do 60 metara dubine i onda u iznimnim slučajevima nevjerojatne prozirnosti ostala bi vidljiva još samo ljubičasta sve dok ronioca ne bi potpuno okružila tama.
Ako se sada pitate kako se onda snime podvodne fotografije, odgovor glasi – lako! Naime ronilac sa sobom nosi svoj izvor vidljivoga spektra boja kroz neku vrstu umjetne rasvjete, međutim i u tom slučaju rasipanje svjetlosti ovisi o udaljenosti od izvora svjetla. Ronilac koji drži svjetiljku vidi sve boje, njegov kolega na 5 metara više ne vidi crvenu, a onaj na 10 više ne vidi ni narančastu.
I tako smo polako došli do zaključka da fizika je kriva za sve! Jednostavno nema smisla raditi odijela nikakve druge boje kad se ona ionako neće vidjeti čim se more zaklopi nad glavom. Dobra je to vijest za sve nas koji volimo da naša nova odijela budu jednaka kao i ona prva koja smo kupili pred tridesetak godina – crna.
...