Zanimljivo otkriće u svijetu ihtiologije
Iako se za ribu Stegastes diencaeus zna već dugi niz godina, istraživači su tek nedavno primijetili jednu vrlo neobičnu stvar vezanu uz njeno ponašanje
O pastiri čudo novo
Niste nikad vidjeli ovo…
Sve dosad ova prekrasna stara hrvatska božićna pjesma mogla se odnositi samo na ljude. Ljudi su, naime, bili jedina vrsta za koju se zna da uzgaja domaće životinje. Pretpostavlja se da su ljudi kao vrsta počeli s pripitomljavanjem i iskorištavanjem drugih životinja pred oko 15.000 godina. Prvo su pripitomljeni psi koji su pomagali u lovu, a kasnije su pripitomljene i koze, krave, ovce… Ako je tvrdnja da smo upravo zato i preživjeli kao vrsta možda i malo previše smjela, sasvim je izvjesno da smo upravo zahvaljujući vještini pripitomljavanja i iskorištavanja drugih životinja dospjeli do razine razvoja na kojoj smo danas. Čovjek je jedini znao iskoristiti i „udomaćiti" životinje kako bi mu bilo bolje. I tako je bilo sve donedavno kad su istraživači malo pomnije pogledali u podmorje…
Istini za volju, već duže vrijeme se zna da neke vrste mrava uzgajaju lisne uši i brane ih od drugih insekata u zamjenu za slatki nektar koji izlučuju. Drugim riječima čuvaju svoje krave i muzu ih. Međutim sve dosad nije bilo poznato da ijedan kralježnjak osim čovjeka ima domaće životinje.
Na ekspediciji po koraljnim grebenima Belizea, istraživači sa sveučilišta Deakin i Griffith primijetili su neobično ponašanje jedne ribe… Naime tropska damska ribica Stegastes diencaeus, ima farme, pašnjake alga na kojima osim trave čuva i stada malih škampića!
Istraživači su sada utvrdili da mali škampići nisu slučajno na tim pašnjacima. Čini se da ih ribe čuvaju kako bi njihov izmet koristili kao gnojivo za njihove usjeve. Škampić zauzvrat dobiva sigurno mjesto za život.
Promatranje na terenu, naravno, znanstvenicima nije bilo dovoljno za potvrdu ove teorije. Zato su odlučili provjeriti svoje teze i u laboratorijskim uvjetima. U akvarijima su utvrdili da ribe luče mirise koji privlače male škampiće, točnije ne odbijaju ih kao što ih odbijaju mirisi drugih riba koje se hrane njima. Znanstvenike je zatim interesiralo hoće li riba zaista i braniti svoje stado. Kako bi to utvrdili jednu skupinu škampića stavili su izvan pašnjaka, bez zaštite, a drugu na pašnjake i povjerili ih „pastirima". U prvom slučaju grabežljivci su se slobodno gostili, dok su pastiri uspješno otjerali grabežljivce i očuvali stada škampića.
Na kraju je još trebalo utvrditi što ribe dobivaju od svoga stada. Ispostavilo se da pašnjaci bez stada nemaju dobru ispašu. Naime, ribe koje su se hranile algama s pašnjaka koje su održavali i gnojili škampići, bile u vidno boljem fizičkom stanju od kontrolne skupine koja se hranila na „jalovim" pašnjacima.
O pastiri čudo novo… Jer kako drugačije nego čudo nazvati novu znanstvenu spoznaju da se ova pjesma sada, osim na pastire koji čuvaju ovčice, odnosi i na ribe koje čuvaju škampiće?
...
