1. NOVOSTI

Zaljubite se u maritimnu baštinu Hrvatske

U najljepšem mogućem okruženju, u sjeni drvenoga broda u izgradnji u jednom od betinskih škverova tijekom 11. i 12. lipnja održavala se međunarodna konferencija "Maritimna baština u lokalnim zajednicama – modeli održivosti"

Betina je već dugi niz godina neslužbena prijestolnica hrvatske brodogradnje, ali ovoga je vikenda bila i centar svjetske maritimne baštine, jer tamo se na poziv potpredsjednika Međuskupine Europskog parlamenta za mora, rijeke, otoke i priobalna područja, zastupnika Tonina Picule okupila svjetska krema najutjecajnijih stručnjaka koji se bave pomorskom tradicijom kako bi raspravljali o modelima održivosti maritimne baš­tine u lokalnim zajednicama.

Konferencija "Maritimna baština u lokalnim zajednicama – modeli održivosti", okupila je vrhunske domaće i strane stručnjake koji se bave očuvanjem pomorske tradicije iz brojnih zemalja od Atlantika do Sjevernog mora. Bila je to savršena prilika na kojoj su se naši stručnjaci mogli upoznati s primjerima dobre prakse od kojih se može mnogo učiti. Posebno vrijednim valja istaknuti sudjelovanje generalnoga tajnika European Maritime Heritage Theda Fruithofa koji je govorio o nizozemskim iskustvima očuvanja maritimne baštine. A da njihova iskustva imaju posebnu težinu govori podatak da Nizozemska ima najveću flotu zaštićenih tradicijskih brodova koja broji čak 3 000 zaštićenih tipova brodova!

No i Hrvatska na tom području ima vrlo bogatu povijest koja nam sada ne bi smjela iscuriti u nepovrat. Kako je i sam domaćin konferencije, zastupnik Tonino Picula poručio: „Maritimna baština puno je više od samog broda, umijeća izgradnje i upravljanja njime. Ona je ogroman prostor u kojem je brod njezin centralni dio od kojeg sve polazi. Plovidba tradicijskim plovilima nije samo rješavanje transporta već način kako smo oblikovali vlastiti jezik, razmišljanje… Napraviti brod traži ljudsku suradnju, izradu različitih alata, javlja se sreća kad se slavi porinuće broda, kao i tuga ukoliko se brodu nešto dogodi"

Na to se nadovezao prof. dr. Vladimir Skračić sa Sveučilišta u Zadru koji je podsjetio na zahtjev za proglašenjem drvenoga broda kulturnim dobrom upućen Ministarstvu kulture. Tom je prilikom upozorio i na jedan vrlo važan detalj: „Mi smo odgojeni u preziru prema baštini jer nekoć je to bilo teško i mukotrpno: da bi naš težak mogao biti težak u arhipelagu, morao je naučiti napraviti brod i ploviti njime i zbog toga je došlo do prekida interesa za baštinu."

Ovaj svojevrsni otpor predstavlja ozbiljnu prijetnju maritimnoj baštini koja bi zahvaljujući tome mogla postati isključivo dijelom folklora, a ne više i svakodnevice, čime bi se izgubila njena osnovna uloga.

Da i drugi dijele slične probleme vidjelo se u izlaganju gospođe Elisabete Curtinhal, voditeljice Odjela za kulturu i baštinu portugalske općine Seixal, ujedno i ravnateljice lokalnoga eko muzeja. Ona je istaknula kako se i oni u Portugalu suočavaju s istim problemima kao i Hrvatska. Naime, iako danas imaju značajnu flotu od 90 aktivnih plovećih tradicionalnih plovila, postavlja se pitanje što će s njima biti sutra ako se zatvore tradicionalna brodogradilišta i više ne bude ljudi koji će ih znati popraviti! Svoje izlaganje završila je riječima: "Moramo raditi na tome da se tradicionalne zanate učini privlačnijim mladim ljudima”

Na to je upozorio i zastupnik Picula, primijetivši kako u školama općenito, čak ni u pomorskim programima nema dovoljno sadržaja koji bi potaknuli interes mladih za ovaj iznimno važan segment hrvatske kulture i života. „Ako nemate strategiju na državnoj razini onda sve ostaje na entuzijazmu pojedinaca. Ljudi iz lokalnih zajednica će se znati nositi s time, ali nećemo moći proširiti horizonte onima koji bi htjeli znati više, a nisu toliko upućeni. Zato smo izabrali Betinu, ali ciljano birali i naše goste na konferenciji."

Utemeljitelj udruge Ars halieutica prof. dr. sc. Joško Božanić svoje je izlaganje otvorio poetičnom, i pomalo paradoksalnom opaskom kako otok na različitim jezicima znači izolaciju, rekavši da je tome tako samo zato jer tako kopno vidi otok, dok otočani more doživljavaju kao put. „Hrvatska je upravo preko Jadrana u najvećoj mjeri europska jer je najbliža središtu svijeta koji je stoljećima na tom moru." rekao je Božanić, istaknuvši gajetu falkušu kao primjer posebno dobro prilagođenoga plovila.

Ovom dvodnevnom konferencijom željelo se što više pridonijeti promišljanju dugoročne održivosti postojećih projekata i inicijativa, a kroz sudjelovanje velikoga broja stranih izlagača i potaknuti razvoj novih projekata koji će tek nastati na temeljima ovdje predstavljenih uspješnih europskih praksi. Uz plenarnu raspravu o stanju hrvatske i europske maritimne baštine, na konferenciji se na nekoliko odvojenih panela posebno promatralo i raspravljalo o tri važna aspekta održivosti: obrazovanju, financiranju i praktičnim primjerima postojećih modela održivosti u EU i Hrvatskoj.

Pokazala je ova konferencija štošta. Pokazala je da razni, i to vrlo uspješni modeli postoje, no isto je tako pokazala i da isti modeli ne funkcioniraju jednako dobro na različitim mjestima. Jedini način na koji se tradicija u Hrvatskoj može očuvati je sveobuhvatnim planom zaštite koji će uključivati obrazovanje i podizanje svijesti o vrijednosti naše pomorske tradicije. No možda je za nas važnije poticanje ekonomske revitalizacije drvene barke prilagodbom brojnih, prvenstveno birokratskih prepreka. Tek tada će se ostvariti osnove za održivo očuvanje naše pomorske tradicije. Ne omogućimo li uključivanje maritimne baštine u svakodnevni život dogodit će nam se isto što se dogodilo već nebrojeno mnogo puta kroz povijest. Umjesto da novim generacijama prepustimo živi brod koji plovi, ostat će nam samo uspomene, lijepe fotografije i zanimljivi muzejski primjerci.