Zagrebački nautički sajam - sjaj i bijeda hrvatske krize
BN 114Ako se po jutru dan poznaje kako kaže poslovica, odnosno ako se po prvom ovogodišnjem nautičkom sajmu može prognozirati nadolazeća sezona onda prostora za optimizam ima, ali taj pomak sigurno neće biti prevelik, i sasvim sigurno ne ostavlja mjesta za relaksiranost koju spominje premijerka.
Prvi je to ovogodišnji, i do sada jedini pravi sajam na kojemu su se mogli vidjeti svi noviteti za sljedeću sezonu. Naravno, riječ je o primjernim predstavljanjima hrvatskom kupcu, gdje su prikazani mnogi od uvoznih proizvoda, ali i skoro kompletna domaća nautička proizvodnja. Nekoć, i ne tako davno, to je bio jedan od sajmova na kojemu je najveći broj plovila dobio svoga vlasnika. To je bio i pokazatelj trenda u prodaji, a time i u uvozu i u hrvatskoj proizvodnji. Novosti u nautičkoj opremi, materijalima, elektronici i priboru uvijek su imali zapaženo mjesto. Ribolovna oprema, ronilačka oprema i sve ostalo vezano uz more, rijeke i slobodno vrijeme bile su glavna odlika ovog sajma. Nažalost, danas sve što se na ovom sajmu izlaže i za što se traži kupac spada u kategoriju sporta i uživanja u slobodnom vremenu, a neke kategorije se po hrvatskom shvaćanju bogatstva mogu svrstati i u luksuz. Za naše prilike to može biti i posjedovanje bilo kakvog plovila dužeg od 5 metara, jer za tisuće nezaposlenih, i penzionera s mizernim primanjima bogati su već oni koji se mogu normalno prehraniti i na vrijeme platiti režije! A kad se prihodi smanje i troškovi povećaju, ulaganje u luksuz, razonodu i slobodno vrijeme su prvi izdaci koji se drastično režu.
U vremenu krize nautička industrija, ona proizvodna, prva se našla na udaru, i prema nekim procjenama ukupni promet u nautičkom segmentu u 2010. godini manji je za 80% od prometa u 2008. godini. Stoga je pravo čudo što se sajam uopće i održao, bez obzira na bitno smanjeni prostor za izlaganje, i manji broj izlagača.
Svima koji su imalo vezani uz ovu industriju jasno je kakav je tsunami poharao hrvatsku nautičku proizvodnju. Od nesuvislih propisa, suludih trošarina, globalne i domaće krize... sve je to uzelo svoj danak. Stoga pomalo čudi, ali je svakako iznimno pohvalna otpornost ovoga segmenta privređivanja koji se pokazao vrlo žilavim. Doduše, neki su već pokleknuli i odustali, neki drugi su još živi, ali pritisnuti problemom nelikvidnosti jedva opstaju, no mnogi još žive i nadaju se, i upravo je to ono što je ovaj sajam najbolje pokazao. Oni koji još imaju snage i nade pojavili su se na njemu. Neki od izlagača su sa sajma otišli pomalo razočarani jer samo izlaganje nije donijelo velikih pozitivnih pomaka. Ali važno je bilo pokazati se i reći: - Još smo živi! -
Prodanih plovila je vrlo malo i to uglavnom onih manjih, jeftinijih. Nažalost, nedovoljno za sve koji su se nadali. No, ono što je najgore, pokazuje se da prava kriza u ovom segmentu tek dolazi. Sve rezerve su već iscrpljene, prodaja je mizerna ili nikakva, a na vidiku nema nikakvih naznaka koje bi dale naslutiti ili barem probudile nadu da će se uskoro, rečeno političkim rječnikom, ukazati putokaz koji upućuje na stazu prema putu oporavka ukupnog gospodarstva, a posebno nautičke proizvodnje.
Činjenica je da se hrvatska nautička proizvodnja kako-tako održava isključivo zahvaljujući entuzijazmu i ljubavi prema proizvodnji plovila, jer u Hrvatskoj već dugo vremena zdrava ekonomska logika i proizvodnja plovila nemanju ništa zajedničko.
