1. Ribolov

Water Wolf – gledati svijet očima riba

Ribolovna kamera Water Wolf - snimke su napravljene na terenima Sjevernoga Jadrana na dubini od 35 do 45 metara. Horizontalna vidljivost na toj dubini kreće se oko 10 metara. Temperatura zraka bila je 14°C. Temperatura mora bila je 16°C. Vrijeme sunčano s umjerenom naoblakom

Water Wolf je specijalno dizajnirana podvodna kamera namijenjena ribolovcima. Za razliku od klasičnih GoPro kamera koje rabe avanturisti i podvodni ribolovci, Water Wolf je namijenjen onima koji se baš i ne vole kupati, a opet žele snimiti svoje ulove. Oni to sada i mogu napraviti zahvaljujući posebno izvedenom kućištu i prihvatu kojim se Water Wolf kamera postavlja kao dio predveza. Ova je kamera nastala u Danskoj, zemlji iznimno bogate ribolovne tradicije, a od zamisli do ostvarenja protekle su pune tri godine usavršavanja i testiranja po morima i rijekama SAD-a, Australije i Europe.

Odmah na prvi pogled kamerica ne ulijeva neko povjerenje jer sve to izgleda premaleno i preslabo. Naime cijela kamera vrlo je nalik plastičnom kućištu srednje kubanske cigare! Kasnije smo se još jednom, po tko zna koji put uvjerili u to da se knjiga ne sudi po koricama! Upravljačko sučelje skriveno je iza zaobljenoga dijela, ispod vodonepropusnoga čepa s dva oringa koji sprječavaju prodor vode. Tamo su uredno i logično raspoređeni indikacijska LED lampica; prekidač za paljenje i gašenje kamere, mikroUSB port i utor za mikro SD karticu. Indikacijska lampica ima čak četiri uloge. Kad svijetli plavo kamera se puni, kad svijetli crveno kamera očitava ili usnimava sadržaj mikro SD kartice. Kad polako žmniga crveno, znači da kamera snima, dok brzo crveno žmiganje označava da je memorijska kartica puna i da će se kamera automatski ugasiti za 10 sekundi, ili pak da je baterija pri kraju i da će se ugasiti u roku od 3 sekunde.

Posebno pohvalno je to što se Water Wolf može koristiti za brojne vrste ribolova. To mu omogućuje vrlo zanimljivi način pričvršćivanja kamere za predvez, odnosno za osnovu. Tome služi specijalni prihvat s đogulinima na kraju koji se vezuje za najlon. Kad se veže prihvat na njega se postavlja kamera i stvar je spremna za snimanje.

Ovisno o vrsti ribolova i načinu na koji se lovi kamera može poslužiti za snimanje ješke, točnije zagriza odozgo, odozdo, tijekom panulanja, a može poslužiti i kao GoPro kamera za snimanje iz ruke, odnosno pričvršćena za štap, kapu, ogradu... Za to su u pakiranju priloženi posebno neoprenska navlaka, a za postizanje boljega kuta snimanja tu su 3 mjedena utega od 6, 9 i 12 grama koji se umeću u kućište.

Snimljeni podaci skidaju se na računalo direktnim spajanjem kamere s računalom, ili pak umetanjem mikroSD kartice u čitač u računalu.

Water Wolf u našim vodama

Pretpostavljam da nisam jedini koji je povremeno zavidio onima koji mogu zaroniti na dublje ribolovne pozicije i svojim se očima osvjedočiti kako izgleda dno i kakvih sve riba tamo ima. Istina, s vremenom sam se prilično izvještio u kreiranju koliko-toliko realne slike dna na osnovu očitavanja s ekrana sondera. I što sam si bolji uređaj mogao priuštiti, to je slika dna bivala sve realnija. Ali koliko god da je to pomagalo u kreiranju mentalne slike podmorja, ona se nije temeljila na užitku koji donosi pogled očiju, već na viziji koju je stvorio mozak na temelju elektroničkih podataka. Teško je ne žudjeti za klasičnim pogledom na detalje kojih se pri ovakvom gledanju dna moraš odreći. Godinama se neki od nas bave mišlju izraditi kameru koja bi mogla zaroniti dolje u područje kojim vučemo naše panule, spuštamo predveze bulentina ili bacamo peškafonda. I bilo ih je mnogo, i sve su one u teoriji bile vrlo dobre, ali čim su se pojavile u praksi, s njima je uvijek dolazio i cijeli niz problema. Ili bi kućište bilo preveliko pa zbog prevelikog otpora nije bilo u stanju potonuti na željenu dubinu, ili bi problem predstavljalo brtvljenje kućišta ili bi problem bila kvaliteta snimke kamere ili je pak kameri trebalo puno više svjetla nego što ga ima na dubini na kojoj panulamo… Mislim, postojale su takve kamere, ali njima se služio samo James Bond! Nama ostalima stvari su izgledale malo drugačije. U svijetu normalnih ljudi, ispunjenje svih spomenutih zahtjeva cijenu takve igračke podiglo bi u nebesa, daleko izvan dosega nas običnih smrtnika.

I onda se dogodilo nešto što ni sada ne mogu nego nazvati pravim čudom. Na tržištu se pojavila mala podvodna kamera Water Wolf koja košta tek nešto više od tisuću kuna. Prva reakcija bila je logična – odbijanje prihvaćanja mogućnosti da se za tako male novce može dobiti nešto što ima imalo smisla. Dodatnu sumnju u mogućnost ikakvoga smislenog snimanja unijela je činjenica da mi je kamera na test dospjela u ruke u hladnijim mjesecima, kad je riba duboko. A nije isto snimiti nešto na deset metara ili na preko četrdeset gdje sada treba potražiti dobre bokune. Istini za volju, moramo reći kako se na internetu može vidjeti dosta dobrih snimaka ovom kamerom na kojima su slatkovodne ribe snimljene u plitkom. Ali logika kaže da su za predstavljanje odabrane samo dobre snimke, a i nije isto plitka rijeka ili duboko more. Ipak mora se priznati da je riječ o vrlo atraktivnim snimkama koje dobro izgledaju. Naročito su bile zanimljive snimke napada štuka, ali snimljeni su na dubinama na kojima inače prolazi sonda moje barke, a ne panula!

I tako smo, puni sumnje krenuli panulati, zimi, u moru... Kameru smo montirali na našu posebno priređenu panulu, na dva metra ispred žive lignje namijenjene zubacima, gofima, oradama… Bez imalo vjere da ćemo s četrdesetak metara dovući bilo kakvu pametnu snimku.

Ipak, neke stvari su mi se svidjele na prvu. Mala kamerica nalik na tijelo torpeda nije stvarala gotovo nikakav otpor pa panulanje nije dodatno otežano. Sve skupa našlo se na dnu bez imalo problema. Vukli smo panulu nekih tri sata, uz nekoliko premještanja s terena na teren, pri čemu kameru nismo uopće gasili. Iako u svako doba godine, pa čak i zimi često ulovim ribu, ove zime, čini se ribe nije bilo čak ni na onim terenima na kojima je uvijek ima. Osim kantara ništa ne dira udicu, dno je pusto… Kakva tuga i žalost, jer uvjeti za lov bili su idealni. Imali smo vrlo rijetku situaciju da kurenta skoro pa da i nije bilo. Pa kad nema ribe, makar će biti dobro za snimanje dna na jednom malom platou na kojem uvijek ima ribe. Spuštamo lignju i kameru na dno i mirujemo pet minuta, a da se barka nije pomakla ni metra! Lignja kao da je mirno zaspala na dnu, nitko ju nije ometao. Budući da tamo ribe bilo nije, odlučili smo krenuti dalje, a kad smo probali krenuti – katastrofa! Zapeli smo za dno! Velike su šanse da ćemo ostati bez svega. Srećom, bili smo toliko oprezni da smo do kamere stavili deblji predvez, a od kamere do ješke nešto tanji. Nakon bezuspješnih pokušaja oslobađanja povraza, napinjemo motorom i nešto puca. Kratka neizvjesnost sve dok se na površini nije pojavila mala crna kamera. Dobro je! Ostali smo samo bez predveza. Očito smo zapeli za kakvu grotu. I onda otvaramo kameru i spajamo je mikro USB kabelom u struju kako bi se napunila. Kapacitet baterije je tri sata i svaki čas smo očekivali da kamera počne bljeskati signalizirajući da nema više struje. Kapacitet kartice od 32 gigabajta dopustio bi dvostruko više snimanja pa zaključujemo da bi bilo logično spariti karticu od 16 GB s kamerom jer bi tada baterija i kapacitet snimanja bili otprilike isti. Dok se kamera punila moj ribarski drug je izvadio mikro SD karticu i ubacio je u laptop s namjerom da vidi ima li to ikakvoga smisla ili imamo snimljen mrak… I taman kad sam spustio panulu na dno, moj je ribarski drug počeo ushićeno vikati: - Pojma nimaš! Vučeš tu panulu bez ikakovih rezultati, a doli je akvarij…-

Čujem po glasu da ne glumi, dižem panulu i pridružujem mu se u kabini. I imam što vidjeti! Fenomenalno jasne snimke dna i njegovih brojnih žitelja organiziranih u scene za kakve bismo bez imalo grižnje savjesti mogli reći da ih je snimio kakav vrsni tim snimatelja i režisera!

Sedam-osam orada od oko dva kilograma punih dvadeset minuta prati lignju na par centimetara, povremenu je gurkajući njuškama bez da je zagrizu. Lignja bježi, baca crnilo, ali one joj i dalje plivaju na repu.

Gof od tri kilograma napada lignju, a orada ga udarcem glave tjera.

Veliki gof, a riječ je o robi od dvadesetak kilograma, prolazi uz lignju ignorirajući je kao da je plastična. A lignja panično pumpa, bježi skače lijevo-desno…

Zubatac prati lignju na udaljenosti od tri metra i onda se u jednom trenutku neobjašnjivo brzo katapultira i otkida krakove. Taman u tom trenutku mi gore na površini uvjereni smo da su nas napali kantri.

I šlag za kraj! Scena u onih pet minuta kako je kamera ležala na dnu. Kao prvo, oduševili smo se terenom koji se sastoji od ravnog platoa sa samo par grota i kore s rupama koja se na sonderu ne vidi. Ribe ima kao u bajci: fratri, šarzi, kantri orade… Zubatac! Zgrabi lignju i ode ravno u rupu! Druge ribe obilaze grotu iz koje suklja mutež, pijesak. Za pola minute zubatac izlazi iz rupe i zavlači se u drugu, dva metra dalje. Sve je u kadru i sve se odlično vidi, kamera vjerno prati smjer u kojem je riba povlači. Glava je zubacu u rupi iz koje viri rep koji lamata lijevo-desno. Za svo to vrijeme nama je panula opuštena i ništa ne osjećamo, mi snimamo dno jer ribe nema… Nakon nekoliko trenutaka zubatac izlazi iz rupe i napušta teren, ne pretjerano panično. A udice? Udice ostaju u rupi!!! Da nije snimljeno o ovome ne bih pričao jer u takvu priču ni sam ne bih povjerovao.

Nakon pregledanih snimaka više se nismo mogli odvojiti od kamere, još istoga dana snimili smo kakao lignje napadaju tatakije. Fascinantno kako plešu oko varalica sve dok se neka od njih ne odluči brzinom svjetlosti krakovima baciti na mali njišući plijen. Odlično!

I nakon svega što reći? Eto, dobili smo alat uz pomoć kojega ćemo puno više saznati o stvarnom ponašanju riba, koji će nam omogućiti da pogledamo gdje smo to do sada spuštali udice. Moći ćemo vidjeti i kako se ponašaju varalice, na kojim brzinama najbolje rade. Hoće li to oduzeti dio draži neizvjesnosti ribolova? Vjerojatno hoće. Ali nemamo se pravo žaliti, pa priželjkivali smo to svo ovo vrijeme. I dobili!