Vrijeme velikih obećanja
BN 119
Nije li postojao američki bogataš zašao već u pozne godine, za njega su se tiskale posebne novine u kojima nije bilo loših vijesti, nije bilo ratova, gladi, kriminala? Izoliran u svom savršenom svijetu bio je sretan, i barem nije mogao napraviti štete sebi i svojim tvrtkama.
I mi imamo svoga bogataša. I naša premijerka živi u svom savršenom svijetu. Ako svaki dan presijecate vrpce otvarajući metre i kilometre cesta, zgrada, vrtića, skladišta i tko zna čega sve ne, pritišćete crvene gumbiće kojima svečano puštate u pogon neku novu proizvodnju s 20, 30, 50 ili 100 novih radnih mjesta, ili bacate u rupu nekakve pločice pa preko toga lopatom nabacite malo betona, što se inače zove polaganje kamena temeljca na kojem bi u budućnosti trebao niknuti velebni stambeni objekt, tvornica, bolnica ili most, ako obilazite odabrana turistička mjesta u kojima vas tapšaju po ramenima i pričaju o dvoznamenkastim brojkama rasta turističkoga prometa, i ako to radite iz dana u dan uzduž i poprijeko Lijepe Naše, onda je jasno da oko sebe vidite sve ružičasto. Nažalost, ne vode vas na otvorena i potom odmah zatvorena gradilišta na kojima nema buke strojeva, ne prikazuju ni u tvornice u kojima radnici ne primaju plaće, ili one gdje radnici već mjesecima ne rade, nisu primili plaću i u kojima se i dalje ništa ne događa. Skrivaju i seljake koji se bore za preživljavanje, taje pogone koji zbog neplaćenih potraživanja ne mogu funkcionirati, negiraju postojanje umirovljenika koji pokušavaju preživjeti s dvije tisuće kuna kopajući po kontejnerima ili skupljajući boce, ne znaju za ribare koji ulovom jedva da mogu pokrivati troškove goriva? A upravo je to realnost u kojoj živi većina građana Hrvatske.
I kada ste cijelo vrijeme u takvom ružičastom okruženju, onda gubite osjećaj za stvarnost, utoliko prije što se gomila tapšača oko vas trudi višestruko uljepšati stvarnost. Svaki od ministara nastoji pred svojom šeficom prikazati svoj rad samo kroz radne uspjehe, velike projekte i projekcije veličajući uspjehe, a umanjujući neuspjehe i neuspjele ili nerealizirane projekte. Pa kad ste na takav način stvorili savršenu sliku svijeta oko sebe, sasvim je normalno da možete izjaviti kako je Hrvatska izašla iz krize i da u projekcijama za budućnost tražite još više od realnog. Budući da u proteklih godinu dana nije bilo novih velikih investicija, iako je uspostavljeno posebno ministarsko mjesto koje bi se trebalo baviti takvim pothvatima, a i sada nakon privlačenja stranih investitora stojimo iza Albanije, evo pred sam kraj mandata Vlada povlači poteze kojima odjednom pokreću silne nove velike investicije, s tisućama novih radnih mjesta, obećavaju se bolnice, stanovi, mostovi, i tko zna što još. Pitanje je samo što su radili proteklih osam godina, ili barem ove zadnje tri? Istina je da je većina tih projekata stara i da ih se tradicionalno birokratski razvlačilo tijekom svih ovih proteklih godina, međutim vrijeme je izbora, a obećanja, potpisivanja, polaganje kamena temeljca ionako ne stoje puno. Za novce i nastavak neka se brine onaj koji bude bolji na predstojećim izborima! Po najnovijim podacima Zavoda za statistiku, Gospodarske komore, Zavoda za zapošljavanje i banaka možemo biti sretni ako BDP ove godine ne bude u minusu, ako se zaustavi rast eura, švicaraca i broj nezaposlenih, ali to je politici samo trenutno stanje koje nikoga ne zanima previše. Projekcije želja Vlade jače su od svih relevantnih podataka. Po njima će uzlazna putanja rasta gospodarstva do 2014. doseći čak 4 %. Vrlo optimistično, ali nažalost prema sadašnjem stanju stvari nedostižno, a prema stvarnim potrebama i daleko premalo.
