1. Riječ urednika

Vrebači, reketari i uhljebi

Pravna država, sigurnost i zakoni koji se ne mijenjaju po potrebi povlaštenih, dobra poduzetnička klima, poduzetna javna uprava, brzo i učinkovito pravosuđe... to su osnovni elementi ekonomskoga rasta. Rasprave treba voditi o načinu povećanja učinkovitosti gospodarstva, kako srediti sudstvo, kako posložiti školstvo, kako natjerati sveučilišta da prestanu štancati kadrove koji o stvarnom poslu za koji se školuju znaju vrlo malo ili ništa i da dio prihoda ostvare angažmanom na projektima upotrebne i tržišne vrijednosti, a ne da se pišu i prepisuju magistarski i doktorski radovi koji služe isključivo kao pokazni element za uhljebljivanje. Umjesto toga mi raspravljamo o ustašama i partizanima i tko je bio Tito. Ako se nedajbože ova tema iscrpi vratit ćemo se mi još malo više u prošlost pa u diskusiju uključiti i Franju Josipa, a kad nam i to dosadi ostat će nam neiscrpne rasprave o Franji Tahiju kao predstavniku poslodavaca s jedne, i Matiji Gupcu, zastupniku radničke odnosno seljačke klase s druge strane, pa nek' se narod zabavlja!
Činjenica je da političke elite nisu spremne provoditi dugoročne reforme koje bi rezultate mogle pokazati tek kad neka druga garnitura preuzme vlast. Najlakše je kalkulirati stavkama proračuna i sredstva prelijevati prema podobnim grupama koje jamče ostanak na vlasti, umjesto da ih ulažu u strateški razvoj i postizanje dugoročnih ciljeva koji mogu osigurati napredak.
Ministar koji se nikad nije okušao u realnom sektoru, koji se nije borio s proizvodnjom, inovacijama, konkurencijom, radnicima i njihovim pravima, poreznicima i inspektorima svih mogućih vrsta, naprosto nema pojma o čemu priča. Za njega je gospodarstvo nešto virtualno, poput igrice na računalu. Bolna je činjenica da su najveća slabost hrvatskoga ekonomskog sustava upravo političke elite i ogroman birokratski aparat koji ih opslužuje. Birokratska mašinerija i ljudi koji nikad nisu radili u realnom sektoru izmišljaju propise, koji doduše stvaraju nova radna mjesta, ali prvenstveno za sebe i svoje uhljebe, a to onda rezultira zatvaranjem radnih mjesta u realnom sektoru. Kad predsjednik Udruge poslodavaca kaže da bi primjerice Francuska s hrvatskim propisima ostala bez milijun radnih, onda bi se barem netko od odgovornih za stvaranje tih zakona trebao makar malo zabrinuti. Ali nije problem samo u bezbrojnim zakonima i ograničenjima, već i u njihovom provođenju i kontroli. Jer svu tu masu propisa netko mora i kontrolirati, a budući da su loše napisani netko ih mora i tumačiti, a netko treći prikupiti sve te papire koji nastaju nepromišljenim zakonodavstvom... Birokratski aparat je parazit koji se hrani tuđim radom, a brani propisima.
Prijatelj mi je neki dan ispričao vic: - Koja je razlika između naših inspektora i američke mafije? Velika. Kod mafije si svaki mjesec znao koliko moraš iskeširati, i zato si dobio i nekakvu zaštitu od svih koji su ti mogli ugroziti posao. A kod naših inspektora nikad ne znaš za koliko, i za što će te oderati, a zaštite nema! - Da nije tako istinit, bio bi urnebesno smiješan.
Činjenica je da u uređenim zemljama inspektori nisu zaduženi samo za pisanje kazni već i za pomaganje u provođenju propisa. Ako problem nije kriminalne naravi, za nepravilnosti daju rok u kojem se one mogu ukloniti i savjetuju na koji način ih najlakše uskladiti s propisima. Ako se to poštuje, nema kazni ni sankcija. Kod nas inspektor prvo izdaje kaznu, onda ulazi u firmu i traži nešto čime bi ju mogao opravdati, a ponekad kaže i dobar dan! Pritom ispiše petnaestak stranica papira na kojima birokratski detaljno obrazloži razlog svoga postojanja i zašto je izreketario taj iznos. I što je najžalosnije, najčešće stradaju oni mali koji se ne mogu braniti jer nisu ni politički ni rodijački zaštićeni. Veliki igrači nemaju tih briga. I dok političke elite i njihov represivni aparat vrebača i reketara ne shvati da su oni ti koji moraju pomagati i pružati podršku gospodarstvu, a ne glumatati bič božji koji će samo kaznama puniti svoju kasu, mi ćemo i dalje biti na začelju europskih zemalja i sve bliže Grčkom sindromu. ...