Nadali smo se da će zima završiti kako je i započela, bez zime, ali kraj veljače ipak je pokazao da smo još daleko od globalnog zatopljenja. Temperature su bile debelo ispod nule i spasile ledene kape na polovima, a to pak znači da morska razina neće tako brzo porasti i potopiti naše lučice.
Dakle možete i dalje bez brige kupovati, prodavati i održavati svoje vezove. Nove nažalost nećete vidjeti, osim možda u marinama, a i njih nema puno. Osigurati vez u nekoj od lučica ravno je dobitku na lutriji!
Davno je prošlo vrijeme kad smo mislili da je obala samo naša i da možemo za sebe i svoje bližnje zajedničkim snagama izgraditi neku lučicu, dograditi lukobran... Sada su tu veliki igrači i državna administracija, sve je pod koncesijama, zatvoreno ogradama, zabranama i pravilima za koja nismo ni mislili da mogu postojati. Na Jadranu ima sve više plovila, posebno onih za čarter. Preko 140.000 plovila je u vlasništvu naših državljana, i kada se sve to u ljetnim mjesecima otisne na more, gužve postaju sve veće. Ulaskom u Europsku uniju izjednačila su se prava i uvjeti za sve nautičare iz EU, slijedom toga izjednačene su i godišnje naknade za iste kategorije plovila. Mora samo imati važeću plovidbenu dozvolu, i plaćene sve pristojbe i osiguranja. Ne zaboravite i boravišnu pristojbu za vrijeme plovidbe i dozvolu za voditelja brodice.
Nažalost strani nautičari često postaju vlasnici plovidbene dozvole, a da brodom nisu nikada ni zaplovili. Treba li reći kako to nije dobro? Jer i Jadran, kao i sva mora na svijetu ima svoje svijetle ali i tamne trenutke. Neiskustvo često rezultira nesrećama, i ugrožava ne samo njihov brod i posadu, nego i ostale sudionike u plovidbi, i one koji ih spašavaju. Zato treba imati na umu da najveću odgovornost za sigurnost na moru imaju skiper i njegova posada. Kad ste u pogibelji ili znate da drugima prijeti opasnost morate znati kome i kako se obratiti. Oboružajte se informacijama o službi traganja i spašavanja na moru, lučkim kapetanijama... Na nama kao domaćinima je da dobro znamo pravila i bonton ponašanja na moru, pratimo vremensku prognozu, gdje se smije, a gdje ne smije sidriti... i onda da savjetom pomognemo onima koji manje znaju.
Za one koji tek namjeravaju kupiti plovilo situacija i nije tako ružičasta. Njihov prvi problem je vez, a prosječnom Hrvatu vez treba za barku od 6 do 8 metara. Oni koji imaju plovila od 10 i više metara sigurno već imaju vez u nekoj od marina.
Upravo je završio 27. Zagrebački sajam nautike, gdje je kao i prethodnih godina prezentirana bogata nautička ponuda, brodova, opreme i usluga na cijelom Jadranu. No uzlet brodogradnje, posebno domaće, ali i ukupna prodaja svih rekreacijskih plovila uzročno je povezana s brojem dostupnih vezova. Mnogo je ljudi koji bi se vrlo brzo odlučili za kupnju plovila, samo kad bi mogli osigurati vez, možda čak i ne cjelogodišnji, dovoljni bi bili i samo sezonski! Ali toga nema, a cijene veza i usluga u marinama su za većinu domaćih nautičara previsoke pa mnogi već u startu odustaju od kupovine. Činjenica da marina i vezova u njima ima sve više, i da je samo u posljednjih par godina izgrađeno desetak novih, ali u njima je najmanje domaćih nautičara.
Međutim vezova primjerenih jeftinijih uvjetno rečeno komunalnih vezova kronično nedostaje.
Prosječna dužina onih 140.000 hrvatskih plovila je oko 6 metara, i za njih ne trebaju ni velika ni duboka privezišta. Sigurno je da postoji i mogućnost proširenja postojećih, uvjetno rečeno, komunalnih vezova. Nisu tu u pitanju velike investicije, najveći je problem u administrativnom rješavanju ovog problema i reguliranju statusa pomorskog dobra. I kod izgradnje marina koje su u privatnom vlasništvo procedure su složene i dugotrajne. Zato bi trebalo osmisliti modele izgradnje jednostavnih vezova za domaće nautičare ili proširenje postojećih lučica, jer to bi bio pravi poticaj i hrvatskoj maloj brodogradnji, ali i cijeloj nautičkoj industriji.
