Vertical jigging
BN 168
| 4.9.2015
| Piše:
Igor Felker
| Foto: Igor Felker
U vertical jiggingu riba se lovi spuštanjem jigga na dno, nakon čega slijedi hitro potezanje prema površini jednom od nekoliko posebnih tehnika cukanja. Pritom jigg, teška metalna varalica, čini nepravilne kretnje kojima izaziva grabežljivce na napad. U Jadranu možemo očekivati ulov zubaca, gofa, brancina, kirnje, škarpine, tune, lice, palamide...
Vertical jigging je specifična ribolovna tehnika koja svoje korijene vuče iz krajeva i ribolovnih tradicija koji nemaju nikakve povijesne poveznice s bilo kojim ribolovom karakterističnim za naše more. Samim time riječ je o relativno novoj tehnici koja nije inovativna samo zbog specifičnog načina ribarenja već i zbog potpuno drugačijeg odnosa prema ribolovu. Sve do pojave jigginga fizički napori pri ribolovu bili su mahom rezervirani za profesionalne ribare i podvodne ribolovce. Njima možemo pridružiti i big-gameaše koji također prolaze kroz velike napore pri izvlačenju ribe. No s dolaskom ove tehnike i među "normalnim", rekreativnim ribolovcima se javila potreba za dobrom fizičkom kondicijom. U vertical jiggingu riba se lovi spuštanjem jigga na dno, nakon čega slijedi hitro potezanje prema površini jednom od nekoliko posebnih tehnika cukanja. Pritom jigg, teška metalna varalica, čini nepravilne kretnje kojima izaziva grabežljivce na napad. U Jadranu možemo očekivati ulov zubaca, gofa, brancina, kirnje, škarpine, tune, lice, palamide... Dakle riba koje su iz prehrambenih ili teritorijalnih navika spremne napasti drugu ribu.
Zanimljivo je kako je vertical jigging svojom pojavom izazvao cijelu paletu burnih reakcija. U startu su se pojavile dvije suprotno polarizirane struje. Jedni su tvrdili da je ova tehnika besmislena i da se njome ne može uloviti ništa, dok su drugi bili toliko oduševljeni njome, da su čak izazvali zabrinute reakcije dušobrižnika i prirodoljubaca koje su uspjeli prestrašiti da će jigganje, ako je doista tako uspješno, uništiti riblji fond! Naravno, vrijeme je pokazalo da je riječ samo o još jednoj tehnici koja od ribolovca iziskuje maksimalan angažman da bi se postigao rezultat. A taj je rezultat daleko od nanošenja štete ribljoj populaciji! Međutim, ovom tehnikom mogući su ulovi respektabilnih primjeraka najpoželjnijih lovina Jadrana. A za tako nešto se isplati i potruditi.
Oprema za vertical jigging
Oprema za vertical jigging je specifična u svakom pogledu. Kako to već obično biva s pojavom novosti na polju sportskog ribolova, trgovci su se brže-bolje potrudili na svoje police staviti i nešto od opreme za vertical jigging kako bi opipali bilo tržišta. Nažalost, to su napravili u skladu sa svojom uvriježenom praksom, tako da su se tek rijetki od njih potrudili savladati barem osnove teorije ove ribolovne tehnike, ako već zbog nagle ekspanzije interesa za praktični dio nije bilo vremena. A bar stjecanje teoretskih znanja ne bi smjelo predstavljati problem u današnje vrijeme velike informatičke dostupnosti! Kako bismo niz još uvijek postojećih dilema pri odabiru opreme za vertical jigging smanjili na minimum, u ovom članku pokušat ćemo vas upoznati s osnovama.Štapovi
Osnovne karakteristike štapova koji su se razvili specijalno za vertical jigging su čvrstoća i elastičnost. Kako su ti štapovi naslijedili čvrstoću štapova za lagani big game, i elastičnost štapova za dubinski bolentin, tu je teško improvizirati i loviti štapom koji ste do sada koristili za nešto drugo. Međutim, ulaganje u ovakav štap, osim primjene u vertical jiggingu ima i jednu dodatnu prednost koja mi je odmah pala u oči. Imate li ovakav štap na brodu, možete ga bez imalo ustručavanja u nedostatku trainaškog štapa koristiti za panulanje zubataca i gofova, ili pak lov driftingom manjih big game ulova, kao i za lov dubinskom kančanicom. Dakle, četiri u jednom! Već s osnova te univerzalnosti isplati se kupiti kvalitetniji proizvod kako bi imao određenu trajnost, tim više što je razlika u cijeni između štapova s dna klase i onih pri gornjoj granici srednje klase relativno mala. Nažalost, to se ne može reći i za role.Oznake štapova
Nosivost štapa izražena je najčešće u funtama odnosno libricama (lb). Libraža govori do koje granice možete opteretiti štap a da ne dođe do pucanja. Kod renomiranih proizvođača tom podatku možete vjerovati, jer se štapovi testiraju na specificirano opterećenje. Odlučite li se na jeftinije rješenje, bilo bi dobro imati veliku dozu sumnje u to što piše.Gramaža jiggova je podatak koji govori kakvu akciju ima štap. Neki proizvođači navode samo maksimalnu gramažu, a neki raspon od - do. Držite li se specificiranog raspona, varalica će imati pravilan rad, odnosno štap će reagirati na odgovarajući način. Ako se koristi prelagana varalica, štap će biti krut i davati akciju kao da lovite letvom. S druge strane, ako je varalica preteška akcija štapa će kasniti za kinematikom jigga. Odabere li se preteška varalica, zbog agresivnosti ove ribolovne tehnike treba voditi računa o tome da već i sama varalica može izazvati oštećenje štapa. Iako djeluje nemoguće da štap koji je predviđen za izvlačenje ribe teške 20 kilograma pukne zbog akcije jigga od 300 grama, vjerujte da je moguće. Nažalost provjereo uživo, i to sa štapom jednog od najrenomiranijih proizvođača! Kod opterećenja štapa treba paziti da se štap ne podiže iznad 45 stupnjeva od mora. Nakon te točke opterećenja na vrh štapa rastu čak do razina za koje štap nije predviđen.
Dužina štapa i težina - težina ovisi o materijalima i konstrukciji koju proizvođač koristi, dok je o dužini ovisna akcija koju će davati. Pa tako za istu težinu jigga duži štap daje najčešće elastičniji hod, i time je primjereniji za tzv. long jerk odnosno duge kontinuirane poteze, dok kraći štapovi lakše odrađuju kraće i brže tehnike bliske tzv. short jerku odnosno kratkim cukanjima. Naravno, sama akcija je prilično ovisna o konstrukciji proizvođača, tako da odgovor čemu je neki štap namijenjen možete dobiti ili iz kataloga ili, što je daleko pouzdanije, tako što ćete isprobati štap. To je najefikasnije učiniti na moru i ako imate priliku od nekoga posuditi štap. Ali i test savijanja u trgovini bit će kvalitetnija informacija od one kataloške. Vodite računa o tome da štap pri probnom savijanju treba napinjati preko strune kako bi se opterećenje pravilno prenosilo jer u protivnom može doći do oštećenja, i niza neugodnosti.
Tipovi štapova - dvije su osnovne razlike u tipizaciji štapa. Jedni se koriste za montažu stacionarnih rola, a drugi za multirole. U biti riječ je o istim blankovima. Oni predviđeni za stacionarnu rolu (spin, surf) zbog specifične široke akcije namotavanja imaju širu prvu vodilicu. Štapovi predviđeni za multirole drže se "naopako" jer takve role zadržavaju položaj iz drugih tehnika (odozgo), a ovakve štapove najlakše prepoznajemo po "nosu" (tzv. "okidač") koji strši s donje strane štapa kako bi ga se lakše pridržavalo zbog kontra težišta koje izaziva rola smještena iznad. Štapovi za multirole obično imaju jednu do dvije vodilice više od onih koji su predviđene za montažu stacionarke.
I iz oznake štapa se vidi kojoj je roli štap namijenjen. Oznake ovise od proizvođača, ali štapovi za montažu stacionarne role najčešće su označeni sa slovom S (Si...), dok su oznake ovih drugih vrlo šarolike. Npr: Lamiglas Tropic Pro za stacionarnu rolu ima oznaku štapa TP5630SJ, dok štap za multirolu označava TP5630CJ.
Shimano JigWrex pak oznakom JWS označava štap za stacionarnu rolu, a s JWC štap za multirolu.
Xzoga TAKADUM ima oznake Taka Si za štap za stacionarnu rolu, i Taka Ji za štap za multirolu.
Osim toga, štapove još možemo dijeliti na one koji imaju vršnu akciju i kod kojih se pri opterećenju primarno savija vrh štapa, na štapove s paraboličnom akcijom, koji se savijaju cijelom dužinom počevši od drške, te na štapove kombinirane akcije kod kojih se u početku savija samo vrh da bi s porastom opterećenja štap "proradio" cijelom dužinom. Izbor ovog elementa ovisi o osjećaju ribolovca te češćem izboru tehnike (kratko ili dugo cukanje).
Kako odabrati štap?
Najbolje je krenuti od podatka gdje ćete, kada i što loviti. O tome ovise težine jiggova, pa samim time i "snaga" štapa. Dubina akvatorija u kojem najčešće lovite kao i jačina struja koja je na terenima prisutna daju odgovor na to koliki vam jiggovi najviše odgovaraju. Iskustveno, računa se po tri grama jigga za svakih metar dubine u uvjetima slabe ili nikakve struje. S porastom struje naravno raste i težina jigga, jer cilj je da alat ostane u položaju koji je što vertikalniji. Ako vam alat stoji jako dijagonalno ne postiže se pravilan rad jigga.Primjer
Za lov zubataca u ljetnom periodu kad je riba najčešće na 15-25 metara trebat će vam jiggovi od 60-100 grama ako nema struje, pa sve do 170 za lov u izrazito jakoj struji koja je i pogodnija za lov ove ribe. Takav raspon pokrivaju štapovi s maksimalno predviđenim opterećenjem od 200-250 grama, ovisno o proizvođaču, čija se maksimalna nosivost kreće oko 40 libri, odnosno 20 kilograma. Želite li jiggati na jako dubokim terenima od 90 i više metara u potrazi za kirnjom, škarpinom ili u zimskim mjesecima za gofom, tada ćete uz ovaj štap morati pribaviti i jedan jači, akcije 300 i više grama, što iskusni jiggeri standardno imaju u kompletu. Oni na sjeveru Jadrana, sjevernije od Pule vezani su za plitke terene pa će se češće odlučiti na izrazito lagane štapove maksimalne akcije 100-150 grama.Pri odabiru štapa treba paziti na kvalitetu vodilica od kojih prva trpi stalne udarce vrlo abrazivne upredenice koja nanosi daleko veću štetu od najlona.
Kvalitetniji štapovi skoro svi imaju Fuji vodilice kao i nosače rola, dok se na "virtuozne štapove" ugrađuju vodilice od silicija. Stanje prve vodilice treba redovito kontrolirati jer već i malo oštećenje prstena može biti uzrokom pucanja upredenice, gubitka jigga, a s njim i ribe.
Ima još jedan element o kojem treba donijeti odluku; hoće li se kupiti sklopivi štap ili od jednoga dijela? Sklopivi dvodijelni štapovi su odlični za transport u autu budući da se sklope na metar dužine. Ali ako se odlučujete na tako nešto onda se držite samo više klase proizvođača, jer je spoj dvaju elemenata predstavlja daleko najslabiju kariku u nizu.
Štapovi najčešće završavaju križem za fiksiranje u borbeni pojas, što je kod štapova japanskih proizvođača rjeđi slučaj. Ako nema ovoga križa to će kasnije sasvim sigurno predstavljati problem, naročito ako taj štap mislite koristiti i pri panulanju i umetati ga u nosač.
I na kraju, odabrani štap mora odgovarati vašoj konstituciji, jer neće isti štap odgovarati i izrazio visokoj i izrazito niskoj osobi, prvenstveno zbog dužine prihvata. Zato treba odabrati štap koji će vam biti jednako dobar i kod lova pod mišku i kod lova s pojasom, pri čemu vam položaj mašinice mora garantirati lako okretanje, a položaj druge ruke lagano potezanje štapa.
Role
U vertical jiggingu koriste se dvije osnovne skupine rola: multiplikatori i stacionarne, tzv. spin role. Ovisno o ovome opredjeljenju ovisi i koji tip štapa dolazi u obzir.Multiplikatori su puno rjeđi izbor zbog jednostavnog razloga - kvalitetniji primjerci koji svojim karakteristikama dolaze u obzir mahom nemaju slagač povraza. A za razliku od drugih tehnika ribolova, upravo ova ostavlja najmanje vremena za slaganje upredenice prstom. Zato su daleko praktičnije (a recimo i urednije) stac role. Glavni razlog zbog kojeg ćete se odlučiti za multi krije se u mogućnosti ulova velikih primjeraka riba. Tada mali i kvalitetniji multiplikatori predstavljaju robusnije i jeftinije rješenje od velikih stacinonarki koje mogu podnijeti takva opterećenja. Namjenski za ovu tehniku svi su proizvođači izradili verzije malih multiplikatora s uskim dubokim bubnjem na koji se upredenica ne može previše krivo složiti pri naglom namotavanju.
Najveći problem je izbor role za vertical jigging. U početku razvoja tehnike odabir je funkcionirao po ključu, što veće i što skuplje to bolje. U tom periodu procvala je prodaja beskompromisnijh stacionarki koje su se prethodno dokazale u čarteraškom lovu na tune. O Shimano Stelli 20 000 i Daiwi Saltigi 6500 sve se zna. Uz podatak da im kočnica (drag) ide i preko 30 kilograma poznata je i činjenica da im cijena prelazi 1.000 eura! Tko si to može priuštiti preostaje mu samo mala dilema - je li se bolje opredijeliti za uglađenu precizniju Stellu ili pak za, po ocjeni profesionalaca robusniju Saltigu? Naravno, nisu to jedini vrhunski proizvodi, jer svaki renomirani proizvođač u vrhu ponude ima konja za trku. Ali recimo da su ovo Ferrari i Lamborghini.
No spustimo li se na zemlju, što su napravili i proizvođači, pronaći ćemo nešto jeftinije, a opet dobro. Naime, s porastom interesa za vertical jigging postalo je jasno da će trebati definirati role koje su jeftinije, a onda i prihvatljivije smrtnicima, a da po tehničkim svojstvima zadovoljavaju i u složenim zahtjevima. Neki, kao recimo Shimano, išli su i u razvoj posebnih vertical jigging rola srednjega cjenovnog razreda. Tako je recimo nastala Shimano Navi 8000 PG čija je cijena i 6-7 puta niža od spomenute Stelline. A stvar funkcionira jako dobro.
Dakle, što se očekuje od role? Čvrstoća! Kako mehanika role dobiva i po nekoliko agresivnih udaraca u sekundi, jasno je da svi elementi moraju biti adekvatno dimenzionirani i da među zupčanicima nema mjesta za plastiku i tanke limiće kao nosače. Imate li priliku, zavirite u utrobu role koju mislite isprobati za vertical jigging. Klizni prsten preklopnika kojim klizi upredenica mora biti metalan, jer bi plastika brzo bila pojedena. Kako se preklopnik često aktivira, kao i kod spininga, njegova izvedba i uravnoteženost su od velike važnosti.
Špula mora imati dovoljan kapacitet kako bi na nju stalo dovoljno upredenice, no to prije svega ovisi o vašoj lovnoj dubini. U svakom slučaju ne manje od 150 metara adekvatne krene. Mala sugestija; mislite li probati lov na dubinskim brakovima od stotinjak metara, tada vam za dosizanje dna treba i do 150 metara, a u slučaju velike ribe začas ćete doći do 200, pa i 250 metara otpuštene upredenice. Ako ste pomislili kako se tako nešto rijetko događa, moram priznati da ste u pravu, ali što kad se dogodi? Probao sam to, i ostao bez ribe, ne želim vam to iskustvo...
Kapacitet role označen je najčešće na samoj špuli i to na nekoliko načina:
- u metrima za određenu debljinu krene izraženu u milimetrima. Za naše podneblje daleko najprimjerenija mjera i na sreću gotovo uvijek prisutna.
- u jardima ili metrima za određenu libražu krene. Kako libraža odnosno nosivost upredenice ovisi o kvaliteti, mjera tj. promjer upredenice nije baš najtočnija. Inače, jedan jard iznosi 0,9144 metara, ukoliko dužina nije izražena u metričkoj mjeri.
- treći način je logično najudaljeniji logici naših ribolovaca, a izvor mu je na Dalekom istoku. Azijski ribolovci išli su korak dalje i upredenice klasificirali u brojevne oznake (PE - polietilen) pa tako recimo upredenica oznake PE 6 odgovara debljini od oko 0,47, oznaka PE 5 je oko 0,41mm... Mislim da će većina nas gledati izbjeći ove oznake kad god je to moguće. Na našu žalost, te oznake su ponekad i jedine na pakovanjima upredenica dalekoistočnoga porijekla. Ako niste prethodno apsolvirali ovakvu tipizaciju, šubler u ruke i dobit ćete oznaku u milimetrima. Lakše nego učiti "japanski".
Prijenosni omjer role se skoro svugdje navodi kao osnovni podatak u vertical jiggingu, a usudio bih se reći da je on sekundaran. Pravi podatak je količina upredenice koja se namota na rolu pri jednom okretaju ručice, što uz prijenosni omjer ovisi i o veličini špule. Kako kod vertical jigginga "panulate" okomito, potrebnu brzinu lako možete usporediti s brzinom kretanja broda pri panulanju plastikom. Dakle, s obzirom na to da su te brzine veće od 3 čvora, idete li računati bit će vam jasno da se varalica mora kretati od minimalnih metar pa i do tri metra u sekundi, što ovisi o vrsti tehnike potezanja. I baš zato jednim okretanjem ručice potrebno je uvući od recimo 80 centimetara upredenice pa i do 1,2 metra. Okvirno, to zadovoljava većina rola velike špule s omjerom od nekih 4,2 do 5,2-1. Sve veći broj renomiranih proizvođača u karakteristikama role navodi i količinu namotanog povraza za jedan okretaj ručice.
Ručica role - osim čvrstoće koju iziskuju brzo okretanje i velike sile, ručica mora biti i ergonomska, a to će ovisiti o korisniku. Nekima više odgovara kuglasti rukohvat, nekima plosnati. Baš zato je za kvalitetnije role moguće kupiti posebnu ručicu, a neke se u startu isporučuju s više kompleta rukohvata. Kod ovih rola, kao uostalom i kod rola za sve tehnike, raspored lijevo-desno je standardan. Stacionarke dolaze s ručicom montiranom na lijevu stranu, a multi s ručicom na desnu stranu. Zašto je to tako nisam nikad od nikoga uspio dobiti logičan odgovor. Srećom, na većini stacionarnih rola moguće je zamijeniti stranu montaže ručice. Kod multiplikatora nije tako. Zanimljivo je da pojedini ribolovci koji su se izvještili tehnicirati s obje ruke imaju na dva različita kompleta štapova montirane role s kontra zahvatom kako bi "odmorili" i jednu i drugu ruku.
Kočnica (eng. drag) – je podatak koji veliku većinu rola čini neupotrebljivima za kvalitetan vertical jigging. Fino podešavanje kočnice na malim težinama je apsolutno nevažno zbog prilično velike sile neophodne za samo tehniciranje. Ali zato maksimalna nosivost ne bi trebala biti ispod 9-10 kilograma. Istina, ulovite li veću ribu kočnicu se može "podebljati" kočenjem rukom, ali takva će se, na knap odabrana kočnica pri takvom opterećenju vjerojatno raspasti. Sad vam je jasno otkud' one četveroznamenkaste cijene u eurima za role koje koče i preko 30 kg?
Opće pravilo je da maksimalna sila kočnice mora biti za desetak libri manja od nosivosti štapa. Time izbjegavamo opasnost da prekomjernim dotezanjem kočnice uzrokujemo lom štapa.
Podešavanje kočnice:
Kočnica role pravilno se podešava na 6 kilograma. Najlakše ćemo to učiniti tako da umjesto jigga na štap objesimo adekvatni uteg. Tome mogu poslužiti i četiri boce od 1,5 litre pune vode. S potpuno pritegnutom kočnicom podignemo teret štapom i polako otpuštamo kočnicu sve dok se teret ne počne spuštati. Ovo je, recimo pravilan teoretski postupak. Mana, kao i kod svih sličnih "štelanja" je u činjenici da je kočnica pri štelanju na ovaj način hladna, i da nema ista kočiona svojstva kao kad radi, tj. proklizava.
Osobno sam razvio posebnu tehniku podešavanja koja mi se pokazala praktičnom. Kočnicu stavljam na lagano i počinjem jiggati. U takvom postavu dolazi do proklizavanja kočnice čime se ona zagrijava. Tada agresivno jiggajući dotežem kočnicu sve dok ne prestane proklizavati. I to je to, osim kod korištenja laganih jiggova koji su lakši od 100 grama. Kada dođe do udara ribe, kočnica u prvom trenu djelomično proklizi, i onda počne ispunjavati svoju funkciju. U slučaju velike ribe moguće je dodati malo kočnice. Ovo preporučujem samo ako dobro poznajete mogućnosti svoje role i finoću podešavanja kočnice. ...
