ljudi, more, brodovi...

Veli Rat, nadbiskupski porat

BN 102
| str. 082-084 | 26.6.2014 | Piše:
Krešimir Šrajer
| Foto:
Krešimir Šrajer


Mate Garković i Marijan Oblak, ta dva mala sina Veloga Rata, ta dva hrabra i razborita svećenika koji nikad nisu napustili svoj narod, i to mu bliži bili, što je bilo teže, ljubeći i čovjeka i Stvoritelja, ta dva nadasve skromna čovjeka, rekao bih čak franjevački skromna čovjeka, danas su opet združeni u kripti zadarske Svete Stošije?

Cincilincicincilincicinci? zazvonilo je zvonce u mrzlom prosinačkom praskozorju zime gospodnje 1890. i don Ante Uglešić dugim je korakom gotovo izletio iz sakristije prema polumraku glavnoga oltara veloraškoga svetog Ante Padovanskog, tako da su ga jedva sustizala njegova tri mala, još snena ministranta, koji su mu se kao pilići pleli pod noge. Na oltaru je gorjelo tek nekoliko voštanica, a iz svjećnjaka koji je visio sa stropa prosipala se lux aeterna po prostoru ove male i skromne jednobrodne crkve.

... (više u tiskanom i CD izdanju)