Trošarine na plovila
I dok se po starom zakonu za plovilo s kabinom dugo do 8 metara, s motorom snage preko 35 kW plaćao posebni porez od 15.000 kuna, danas za takvo plovilo, koje vrijedi recimo nekih 260.000 kuna, državi na ime posebnog poreza treba dati 61.300 kuna. Povećanje od ?samo? 408%
Taman kada čovjek pomisli da ne može gore i lošije, eto nas vlast podari s još "briljantnijom" idejom, ili u našem slučaju - porezom. Nakon uvođenja kriznog poreza na plaće i mirovine, i povećanja PDV-a, naša nas je vlada, prepuna "stručnih i kompetentnih" ljudi (pitanje je samo za što su to oni stručni i kompetentni) "počastila" još jednim novim nametom - novim posebnim porezom na plovila. Pod krinkom "...podizanja stupnja pravednosti oporezivanja, odnosno dodatnog pojačavanja karaktera oporezivanja prema ekonomskoj snazi", a Premijerka je s naslovnice jednih dnevnih novina poručila: - Eto, nismo uveli krizni porez samo vama! I bogati će morati plaćati porez na luksuz! - 1. kolovoza je po kratkom postupku donesena uredba kojom se sve brodice, bile one velike ili male, domaće proizvodnje ili iz uvoza, sve od reda svrstavaju u luksuznu robu. U pokušaju krpanja rupe u proračunu netko od vladinih činovnika je gledajući prihodovnu stranu, i to u vremenu kada se nije ni znalo što je to globalna kriza, uočio stavku posebnih poreza na plovila. I kratkovidno, bez ikakve analize posljedica donošenja takve odluke, odlučio plovila oporezivati prema vrijednosti, po istom modelu po kojem se oporezuju automobili. I tako su odjednom, preko noći, plovila poskupjela i do 40%. I dok se po starom zakonu za plovilo s kabinom dugo do 8 metara, s motorom snage preko 35 kW plaćao posebni porez od 15.000 kuna, danas za takvo plovilo koje vrijedi, recimo nekih 260.000 kuna, državi na ime posebnog poreza treba dati 61.300 kuna. Povećanje od samo 408%!? Još kada se na to doda i PDV, čija je stopa porasla za jedan posto, ispada da ono što biste još u srpnju platili 335.500 kn u kolovozu košta 395.200 kn. Poskupjelo je za 18%.
Još jedna od novina je i ta da posebni porez kod uvoza plovila treba platiti u trenutku nastanka carinske obveze. Dakle trošarinu sada treba platiti uvoznik. Prije donošenja uredbe ta se trošarina plaćala prilikom prodaje krajnjem korisniku. Pojednostavljeno, svaki ozbiljniji uvoznik koji je prijašnjih sezona na skladištu imao desetak plovila prosječne vrijednosti 200.000 kuna, da bi to napravio i sada trebao bi angažirati dodatnih 400 do 450 tisuća kuna koje bi morao dati državi. U ovo doba krize na tržištu, kada je i bez uvođenja dodatnih nameta prodaja pala i do 80%, baviti se prodajom ili još gore proizvodnjom plovila postalo je nemoguća misija.
I tako je država koja se diči svojom pomorskom orijentacijom i tradicijom, jednim potezom neukog i neinformiranog pera na rub egzistencije dovela, kako hrvatske male brodograditelje, tako i trgovce plovilima, motorima, opremom, ali i smanjila prihode osiguravateljima, servisima, i praktično svima koji žive od nautike i nautičara. Svatko tko iole poznaje malu brodogradnju zna koliko je truda i ulaganja potrebno da bi se proizvelo kvalitetno novo plovilo. I baš kada su mali brodograditelji počeli ozbiljnije investirati u proizvodnju, a njihovi proizvodi osvajati svjetska tržišta, pritisnuti novim odredbama birokracije koja živi daleko od hrvatske zbilje, svoja će poduzeća morati zatvoriti. Radnike, njih oko 3.000 zaposlenih kod stotinjak proizvođača će lijepo poslati na zavod za zapošljavanje, kuće i stanove u kojima žive će zaplijeniti banke, jer većina njih se zadužila uz hipoteku na vlastite nekretnine, pa će država u vrlo kratkom vremenu na proračunskim jaslama imati još desetak tisuća ljudi. I potpuno uništenu jednu od rijetkih proizvodnih i profitabilnih grana industrije. A očekivali su dodatnih 30 milijuna kuna prihoda do kraja godine, odnosno 150 milijuna kuna na godišnjoj razini!
Teorija po kojoj će onaj tko je kupovao do sada, kupovati i dalje, jednostavno ne stoji. Jer tko će pametan za nešto što je do sada koštalo 650 platiti 870, i to zato da bi se krpale rupe u proračunu, a nesposobna i korumpirana birokracija održala na vlasti još koji mjesec i produžila ovu agoniju?!
Oni što su "jamili", pa ni sami ne znaju koliko imaju, sigurno neće registrirati plovila pod hrvatskom zastavom, nego će, kao i do sada, na krmi viti šarenu zastavu neke minijaturne otočne državice u kojoj imaju registriranu jednu od off shore kompanija. Prihod državnom proračunu = 0. Ni od carine, ni od trošarine, ni od poreza, ni od registracije, ni od osiguranja. Čak će na svu opremu i radove dobiti povrat poreza jer ih zakon tretira kao strano plovilo! Ma ustvari, ne treba ni tražiti neku od tih otočnih poreznih oaza, dovoljno je samo otići preko granice, do naših susjeda iz Europske Unije.
Plovila za razonodu u zemljama Europske Unije opterećuju se jedino i isključivo porezom na dodanu vrijednost, osim ako se plovila uvoze iz zemalja koje nisu članice Europske Unije, pa podliježu carini.
Stope PDV-a u zemljama EU
- Švedska, Danska, Mađarska 25%
- Slovenija, Austrija, Italija 20%
- Njemačka 19%
- Španjolska 16%
- Velika Britanija 15%
Stope PDV-a u susjednim zemljama
- Srbija, Makedonija 18%
- Bosna i Hercegovina, Crna Gora 17%
Zanimljivo je da oni koji imaju puno više plaće od nas, svoja plovila plaćaju znatno manje. Ali nema veze! Mi smo uvijek najpametniji, a prema ovome ispada da smo i najbogatiji. I onda u kronične gubitaše poput velike brodogradnje država godišnje ulaže stotine milijuna kuna koji zatim "misteriozno" nestaju da bi se kroz neko vrijeme materijalizirali u obliku vila i jahti, naravno, u privatnom vlasništvu. Da se samo dio toga novca usmjerio u malu brodogradnju, danas bi u Hrvatskoj u toj grani privrede radilo barem tri puta više ljudi! I zarađivalo svoju plaću, i državi plaćalo sve poreze i doprinose. Pa bi strani investitori možda i našli interesa za proizvodnju u Hrvatskoj. Ovako će nas uz Poljsku, koja je postala vodeći europski proizvođač malih plovila, prestići i zemlje poput Bugarske, Rumunjske ili Moldavije. Primjerice, poljske su vlasti u posljednjih desetak godine pozitivnim ekonomskim mjerama i poticajima u svoju zemlju privukle veliki broj stranih ulagača, i to posebno u sektor male brodogradnje, pa se tako sada većina stakloplastičnih brodica renomiranih proizvođača poput Jeanneaua, Quicksilvera ili Arvora proizvodi u Poljskoj, a samo prošle godine je proizvedeno 22.000 motornih brodica od 6 do 9 metara duljine, od čega je 95% izvezeno diljem svijeta.
A kada za manje od 6 mjeseci mala brodogradnja u Hrvatskoj bude zbrisana, njen oporavak će ići daleko sporije nego se do sada razvijala. Ako se ne-daj-Bože uskoro Europska Unija "smiluje" pa nas primi u svoje okrilje, morat ćemo i ovaj segment oporezivanja uskladiti s njihovim propisima. U tom trenutku, uz normalne poreze krenut će i kupovina novih plovila, a domaće ponude neće biti. I evo Eldorada za strane proizvođače i uvoznike. A tko zna, možda je to i bio cilj, da se donošenjem ovog zakona uništi hrvatska mala brodogradnja i za koju godinu širom otvore vrata europskim proizvođačima i uvozu?