Treba nam bonaca!

Nakon što smo se dobro odmorili, proveli Božić sa obitelji, dočekali Novu i poželjeli svima obilje svega, još je ostalo da odemo na skijanje i možemo se vratiti u kolotečinu nautičke stvarnosti. Mnogi od nas će se na proljeće sjetiti da je trebalo konzervirati motor, neki od nas da uopće imamo neku barku. Naravno kod dobrog dijela je to vezano uz toplije dane kada počinje mirisati razgrtanje mora pod provom i vrijeme kada nam krenu planovi što bi trebalo napraviti ili zamijeniti na barci. Ovaj fenomen se jako dobro osjeti i u našem oglasniku kada krene kupovina, prodaja i zamjena dijelova, motora i ostalog. S druge strane svi oni koji su na početku barku stavili u male oglase polako će zaustaviti prodaju i zaključiti da mu za ovu sezonu metar dulja barka ipak neće trebati. I tako to ide na najljepšem moru na svijetu.

E sada, i drugi imaju svoje najljepše more na svijetu pa plove i bave se nautikom. Uistinu ne znam koliki postotak ljudi kod nas plovi. Primjećujem da interes za plovidbom raste, ali nekako s obzirom na tu Jadransku orijentaciju, vikendice, provođenje vikenda i ljetovanja na moru možda bi ta brojka mogla biti malo veća. Zašto to spominjem? Na primjer na Novom Zelandu, prema statističkim podacima čak 40% stanovnika plovi. Ne plove samo lokalci koji žive uz more nego i ostali kojima je plovidba razonoda, način života i provođenja slobodnog vremena. Kada povučem paralelu sa ostalima, recimo sada sa Novim Zealandom ili možda Šveđanima i Fincima koji su nam bliže, primjećujem razliku u redu, odnosno kaosu. Kada imamo red onda nemamo kaos i imamo regulirani sustav komunalnih vezova, infrastrukture, dozvola i svega drugoga što mnoge, a posebno one potencijalne nautičare koji ne žive uz more, odvraća od posjedovanja vlastitog plovila i bavljenja nautikom. U više navrata od nekih naših brodograditelja sam čuo kako im kupci govore da bi sutra kupili brod samo da imaju neki, barem polupristojan vez. Događaju nam se u najmanju ruku čudne situacije da nakon obnavljanja infrastrukture i vezova u lučicama vlasnici ostaju bez svojih vezova. Možda su neki od njih do veza došli na mala vrata, ali nisu baš svi. Nekako mi se čini da bi nam malo reda  u komunalnoj infrastrukturi i vezovima bilo od koristi. Ako je kaos nemirno more, a red bonaca onda je lako za zaključiti čemu treba težiti i kako bi trebalo biti. Pustimo to da za nemirno more treba dobar brod, to nam ne treba. Takav sustav dvostrukih vrijednosti i pojedince za „nemirno more” imamo na svim razinama društva. Treba nam bonaca!

Mirno more i ugodno čitanje Burze Nautike želi vam urednik Krunoslav Mihić