Način na koji živimo, i tehnološki razvoj, i smjer kojim idemo svjesno šteti moru, okolišu i na kraju nama samima. Izgleda mi kao da guramo glavu u pijesak, kao da ne vidimo štetnost uporabe fosilnih goriva kod naših plovila, ali i vozila i ostalog. Obećanja vlada, međunarodnih organizacija i tko zna koga sve ne, kako će se emisija štetnih i stakleničkih plinova do sredine stoljeća, pa čak i ranije smanji na nulu, trenutno izgleda kao obećanje djeteta da više neće jesti slatkiše ili da neće biti na internetu (danas dosta aktualna tema) u ovom smjeru razvoja očito nisu moguća. Više godina postoje razni pokušaji kojima je cilj smanjenje onečišćenja, ali bez ikakvoga odricanja s bilo koje strane. Nitko se ne želi odreći, ni proizvođači motora, ni proizvođači plovila, ni krajnji korisnici kupci, odnosno nautičari. Komfor, brzina i doplov su minimum ispod kojega se ne ide. No može li to tako u nedogled? Pritisnuti normama koje je sve teže zadovoljiti i koje već sada mnogima zagorčavaju život i poslovanje proizvođači se ozbiljno okreću nekim novim smislenim rješenjima. Gotovo svi proizvođači motora ulažu ozbiljne napore u razvoj novih pogona i svako malo ispliva neka informacija o novosti koja bi trebala promijeniti svijet brodskih pogona. Brunswick korporacija je tako odlučila utrostručiti ulaganja u razvojni laboratorij i-Jet Lab sveučilišta u Illinoisu koji se bavi razvojem novih tehnologija, i nastaviti tako s istraživanjem i razvojem s jedne strane efikasnijih pohrana električne energije i autonomije, a s druge strane automatizacije. Svi proizvođači se vrte oko električnog pogona što ima smisla jer on je uz vjetar za sada jedini čisti pogon.
Kod pohrane električne energije postoje ograničenja kapaciteta baterija no mnogi vjeruju da bi vodik odnosno proizvodnja struje u gorivim ćelijama moglo biti rješenje jer bi se tako mogao osigurati potrebni kapacitet u brodskim baterijama. Proizvodnja struje u gorivim ćelijama koja kao nusprodukt daje običnu vodu, kosi se sa zaradom proizvođača nafte. No kad naftni magnat Shell krene u razvoj sustava gorivih ćelija i vodikovoda onda znate da bi dominaciji nafte i fosilnih goriva možda mogao doći kraj, ili vjerojatnije neka stagnacija. Problem je s druge da bez nafte nema niti sirovine za proizvodnju stakloplastičnih plovila tako da smo opet u nekoj slijepoj ulici i vrtimo se u krug.
Bilo kako bilo još ćemo neko vrijeme ovako. Utješno je da su današnji pogoni puno "zeleniji” i da zadovoljavaju stroge ekološke norme, i da se puno više radi na recikliranju stakloplastičnih plovila na razini EU, što u konačnici daje nadu u zeleniju budućnost.
U tom duhu vam želim čisto i mirno more i ugodno čitanje novog broja Burze Nautike
