1. Ribolov

Tko smije loviti tune?

Klub Big game Croatia dobio je koncesiju za 2015. godinu, a s njome i pravo postavljanja pravila rekreacijskoga ribolova za dogovoreno razdoblje. Pravilnikom koncesionara iz 2014. godine definirani su uvjeti sudjelovanja u natjecanju prema kojima pravo sudjelovanja ima ribolovac koji posjeduje važeću dozvolu za rekreacijski ribolov i uplaćenu kotizaciju na račun koncesionara Pravilnik o lovu velikih riba, takozvanom big gameu podložan je korekcijama svake godine, budući da se kvote ulova tuna kao najatraktivnijeg i najčešćeg ulova kontinuirano usklađuju s ICCAT-ovim smjernicama (ICCAT – Međunarodna komisija za zaštitu atlantskih tuna). Zahvaljujući ICCAT-ovim naporima svjedoci smo da se u relativno kratkom roku određenu riblju vrstu može povratiti s ruba izumiranja u fazu u kojoj su njene jedinke vrlo brojne i prisutne u širokom akvatoriju. Činjenica je da je tuna prije samo desetak godina kod nas bila izuzetno rijetka, a rijetki primjerci koji su se susretali bili mahom nedorasli. U posljednje tri godine situacija se drastično promijenila nabolje i sada se tune skoro pa svakodnevno susreću, što naročito veseli slučajne prolaznike koji ih s obale gledaju u mahnitom hranjenju, kao i ribolovce koji love velike ribe. Nažalost te iste tune profesionalnim ribarima plivaričarima koji love sitnu plavu ribu, zadaju glavobolje parajući mreže i tjerajući okupljenu ribu. No kako se ono kaže, dok jednom ne smrkne, drugom ne svane!
Kako se pravilnik o lovu velikih riba (tuna, igluna i iglana) stalno mijenja, pogledajmo kakva to pravila vrijede u 2015. godini.
Ukupna kvota za izlov tuna dodijeljena Hrvatskoj za 2015. godinu iznosi 461 tonu. Kako je to bilo i do sada i kako priliči, veći dio kvote otpada na gospodarske alate, 438 tona na plivarice i 19 tona na udičarske alate, odmete, panule i plutajuće parangale.
Onima koji velike ribe ne love iz egzistencijskih, profesionalnih razloga, dakle sportašima i rekreativcima, dodijeljene su 4 tone, što je kao i prošle godine, dvostruko nego li u prethodnom periodu. Sportskom ribolovu i ove godine pripadaju 2 tone koje se raspodjeljuju na registrirana natjecanja u big gameu koja se održavaju u Komiži na otoku Visu, Jezerima na otoku Murteru, Vodicama, i Omišlju na otoku Krku. Dakle, u sportskom ribolovu nije dozvoljen ulov tune izvan natjecanja. Prošle godine uvedena je i jedna zanimljiva novost koja dopušta ulov trofejnih riba i u rekreacijskom ribolovu. Ovoj grani ribolova dodijeljena je kvota od 2 tone.
Kod rekreacijskog ribolova postoji jedna mala specifičnost koju treba pobliže objasniti kako bi se otklonile sve potencijalne nejasnoće. Ukupnu kvotu od dvije tone država dodjeljuje najboljem ponuđaču koji se javi na javni natječaj. Taj ponuđač postavlja pravila koja će se odnositi na ovakav ribolov, ali ta pravila ipak moraju zadovoljavati preliminarne uvjete određene zakonom i međunarodnim sporazumima. Za ove izmjene u zakonu lobirao je klub Big game Croatia iz Splita tijekom cijele prošle 2014. godine. Budući da je bio najupućeniji u sam zakon, a onda i najpripremljeniji, Big game Croatia je i dobio koncesiju, a s njome i pravo postavljanja pravila rekreacijskoga ribolova za dogovoreno razdoblje. Pravilnikom koncesionara 2014. godine definirani su uvjeti sudjelovanja u natjecanju prema kojima pravo sudjelovanja ima ribolovac koji posjeduje važeću dozvolu za rekreacijski ribolov i uplaćenu kotizaciju na račun koncesionara. Dozvole za rekreacijski ribolov rade se na jedan dan (120,00 kn), 3 dana (300,00 kn) ili sedam dana (600,00 kn). Kotizacija za jedan dan iznosi 300,00 kn, za tri dana 700,00 kn, tjedan 1.000,00 kn a 30 dana 3.000,00 kn. Osim posjedovanja navedenih dozvola definirana su i pravila ulova koja su dosta slična pravilima na big game natjecanjima.
Lovi se s najviše do 4 alata na brodu čija jačina ne smije biti veća od 130 libri. Lovi se tehnikama driftanja, panulanja, popinga ili jigginga. Brod mora biti opremljen tehnikom za snimanje kako bi se snimilo minimalno zadnjih pet minuta borbe s ribom. Važni kadrovi koji moraju biti snimljeni obuhvaćaju lice ribolovca, kačenje ribe i sam ulov. Ako kamera nema mogućnost snimanja GPS pozicije tzv. geotag, onda obavezno mora biti snimljen i ekran plotera GPS-a s vidljivom pozicijom na kojoj je udarila riba. Ulov se mora prijaviti organizatoru (koncesionaru) koji ga potom prijavljuje ribolovnoj inspekciji koja prisustvuje vaganju i mjerenju. Love se plavorepe tune minimalne težine 100 kg, igluni minimalne dužine 220 cm i iglani minimalne težine 160 cm. Nakon verificiranja, riba validne težine ostaje ribolovcu.
Dakle, na ovako pomalo specifičan način ipak je omogućeno da se određena kvota ribe ulovi u individualnom ribolovu iz gušta, što je tijekom nekoliko prošlih godina bilo nemoguće. Iako su u ovom dijelu postignuti očiti pozitivni pomaci, još uvijek nije sređen jedan potencijalno vrlo unosan biznis. Naime, često se postavlja pitane što je s ribolovnim čarterom kada je big game u pitanju. Kao i kod drugih ribolovnih čartera, i ovom vrstom ribolova može se baviti samo profesionalni ribolovac, točnije ribar koji ima valjanu povlasticu. Naravno, ako je željena lovina tuna, onda ribar mora imati povlasticu za lov tuna. Nažalost zakon je sročen pomalo nespretno. Ono što je pomalo čudno je da gost može prisustvovati ribolovu, ali ne smije nikako aktivno sudjelovati u njemu. To je odredba koja se odnosi na sve vrste ribolovnih čartera. Onaj tko je pisao ovakav pravilnik vjerojatno je u mislima imao lov mrežama i drugim većim alatima, koji su atraktivni za gledanje bez aktivnog sudjelovanja, a mogu biti i opasni za ljude bez znanja i potrebnih vještina. Pritom se očito nije mislilo na posebnu, doduše još uvijek rijetku klijentelu strastvenih iskusnih ribolovaca koji putuju svijetom i love velike ribe, a njima je na ovaj način onemogućen ribolov jer oni sasvim sigurno neće platiti da bi gledali nekog kako lovi. Kod udičarskih alata izostaje draž lova ukoliko se u njemu aktivno ne sudjeluje i ne osjeti riba na povrazu.
I tako, kao i kod svih nelogičnih zakona, rješenje se nameće kroz improvizaciju, tj. rupu u zakonu. Tako jedini legalni izlaz iz ove zakonske zavrzlame predstavlja unajmljivanje plovila sa skiperom. To bi dakle bio klasični čarter. Prije toga gostima bi trebalo napraviti dozvole za rekreacijski lov. I tada su ispunjeni svi preduvjeti za big game po sistemu catch and release. Na taj način turisti mogu iskusiti uzbuđenje koje pruža big game ribolov, a to zahvaljujući velikoj prisutnosti tuna u našem moru predstavlja veliki dodatni turistički potencijal. ...