Iako je arhitektura nešto što je izvan moje domene, pa i izvan tematike ovoga magazina, ne mogu ne primijetiti neukus, odnosno možda bolje rečeno neprilagođenost moderne arhitekture na našoj obali, tih bijelo-sivih kockica s puno staklenih površina. Nije to sindrom jednog područja, to je nešto što je prisutno duž cijele naše obale i otoka. Nemojte me krivo shvatiti, nije problem postojanje takvih zgrada, što god ja mislio o njima, nije problem da ih netko gradi takvima, jer očito postoji interes za bukiranje smještaja u njima, ali ono što meni nije jasno jest kako takve građevine mogu biti građene u starim jezgrama obalnih gradova, u blizini obale, te na mjestima gdje su "prst u oko” svakome tko prođe pored njih? Po mom sudu ovakve građevine, ali i sve one koje se na ovaj ili onaj način nisu uklopile u ambijent naše obale nepovratno nagrđuju ljepotu koju smo naslijedili od naših predaka. Nije li ljepše uploviti u sve te mediteranske obalne lučice, doživjeti sva ta obalna mjesta i gradove onakvima kakvi su gotovo nepromijenjeni bili stotinama godina?
Da se razumijemo, nije to posvuda tako. Iako je teško odoljeti građevinskom željezu i betonu, profitu od najma apartmana u višekatnim zgradama, neka mjesta su ipak, makar djelomično zadržala prepoznatljivi štih i romantiku Mediterana. Neki su otišli i korak dalje. Pod kvalitetnim nadzorom su obnovili i obnavljaju zgrade, infrastrukturu, stare zanate, ugostiteljske objekte i lučice. Zakonska zaštita je očito jedino i dugoročno ispravno rješenje koje će slikovita mjestašca s kamenim kućicama spasiti od uljeza u obliku staklene kocke koja je po namjeni luksuzni apartman. I da stvar bude još i gora, taj uljez će preko nekog od servisa za bukiranje sezonskog smještaja zbog svojeg modernog izgleda zaraditi i koji euro više od stare tradicionalne kamene kuće!
Kad netko drži do svoga, onda o tome vodi i računa. U takve krajeve turisti i nautičari rado dolaze i to prepoznaju kao kvalitetan turistički proizvod zbog kojega ga i posjećuju, zato jer nudi nešto održivo. Kad se svemu tome doda i kvalitetna priča i bogata ponuda, tada su svi sudionici ove priče u plusu.
Inspiracija za ovaj moj osvrt jedno je mjesto na našoj obali (podaci poznati redakciji) koje je odlučilo držati do sebe i svoga. Sreća je naša da takvih mjesta još uvijek ima. Hajdmo makar njih ostaviti sačuvanima i neoskrnavljenima suvremenim trendovima u gradnji kako i oni ne bi doživjeli sudbinu koja je zadesila mnoge gradove i turistička mjesta Mediterana. Ugodno čitanje Burze Nautike i puni doživljaj naše lijepe obale i otoka želi vam
Urednik Krunoslav Mihić
