Svim našim čitateljima želimo sretan Uskrs!
Ljudi od mora, a i mi se volimo smatrati takvima, oduvijek su živjeli na neki način podvojeni život. Dok stvari funkcioniraju kako treba, i dok je vrijeme lijepo oslanjamo se sami na sebe, na svoju snagu, snalažljivost, pamet, u svoj brod, u svoju makinu… i neka čudna nadbića nisu nam ni u peti. Međutim kad nas iznenada udari bura, kad more zakuha, a mi se pretvorimo u igračkicu kojom se priroda nabacuje kao dijete s orahovom ljuskom u lavoru, onda odjednom postajemo religiozni. Tada nam više naša pamet, sposobnost i sve one stvari koje smo doživljavali zdravo za gotovo više ne pomažu, i jedino nam preostaje nada da će neko nadbiće priteći u pomoć i povući nas natrag s tog ruba preko kojeg nitko ne želi koraknuti, sve dok iz klepsidre ne iscuri i ono zadnje zrno pijeska života.
Sada nas je ta iznimna situacija zatekla na kopnu. I ne radi se o neveri, o buru i valovima na koje smo još možda i navikli, već o nevidljivoj čestici koja je naše živote u tren oka ispretumbala naglavce! Kao i svaka izvanredna situacija, i ova je ljude natjerala da pokažu svoje pravo lice, da pokažu snagu, ljubav prema bližnjemu, vjeru…
Baš u pravo vrijeme, ova iznimna situacija, kao i toliko puta kroz povijest potaknula je novo rađanje, pravi Uskrs, jer bez obzira na to smatramo li se vjernicima, agnosticima ili ateistima, nesumnjivo je da se u ovo vrijeme sve nanovo rađa. Sunce je pobijedilo tamu, priroda je opet počela novi ciklus, a i mi kao ljudi iz ovoga izlazimo nanovo rođeni. Preispitavši prave vrijednosti života, mi ćemo se opet vratiti moru, i jedni drugima na valu nove nade, novoga ciklusa vjere u bolje sutra u kojem će se u žarište našega interesa opet vratiti Čovjek.
I zato, ponavljam, slavili ili ne, nek' vam je sretan ovaj Uskrs, s nadom da će uspjeti uskrisiti u nama plamen koji će obasjati sutrašnjicu i učiniti je blistavom i žudnje vrijednom.
...
