Štrline.

BN 259
| 3.4.2023 | Piše:
Stanko Cuculić
| Foto:
Pexels


Do pred malo poć na ukrcaj ili skrcat se avionon, bila je retkost. Avion skup, brodi va linije redovito doma dolaze, vijaji od mesec do najdulje šest meseci, a na brodu se ostajalo leto, mesec više ili manje, najčešće više. Va pomorstvu se gleda na saki cenat, a avionske karti skupe.

Pedeseteh let prošloga stoljeća trebalo je poć po dva polovna broda, va Englesku. Vlakon je jeftineje, ali treba vizi, Austrijsku, Njemačku, Francusku, Englesku, a to traje. Odlučilo se poslat posadu avionom, pomorci ne moraju imet vizi, matrikula za Engleze je isto ča i pasaporat. Va Londonu, agent će ih dočekat formalnost rešit i na brod otpeljat. Posada ni bila preveć kuntenta, nikad do tad nisu leteli. Brodi stari, parni, posada trejsetak ljudi, za dva broda sedandes ... (više u tiskanom i online izdanju)

pomorska-anegdota
  • Fritule ko balini...

    Na Staro Leto nakon pedeset i dva dana traversadi iz Japana, vezali se va Napulju i ostat će do Tri
  • Čudesna Aleksandrija

    Kad se ujde va Mediteran, po krme pusti Gibratar, Port Said, čini se da si doma, va sigurnem. Klima
  • Pometačina...

    Da ni carine život bil bi lakši, bezbrižneji, tužil se Tone timuner. Na žalost nema porta bez carine