Što sve može izazvati trovanje na brodu?
Trovanje spada u vrlo česte neugodnosti s kojima se susrećemo dok smo na moru. Uzroka trovanja ima mnogo i svakom od njih treba pristupiti na pravi način, a da bismo to mogli napraviti prvo treba znati prepoznati o čemu se radi
Trovanje je itekako moguće i u plovidbi. Do ulaska otrova u tijelo najčešće dolazi kroz dišne i probavne putove, a neki otrovi mogu izazvati trovanje i kroz kožu. Kod pružanja pomoći, ukoliko je to moguće, prvo treba spriječiti daljnje trovanje, provjeriti rad srca i disanje (ako je potrebno započeti reanimaciju), procijeniti čime je trovanje izazvano i otrovanome pružiti pomoć. Pomoć se pruža eliminiranjem otrova iz tijela, njegovom neutralizacijom i liječenjem simptoma trovanja. Otrov se eliminira obično putem kojim je i ušao u organizam, kod trovanja plinom - iznošenjem na čisti zrak (ukoliko je potrebno daje se umjetno disanje), a kod trovanja probavnim putem - povraćanjem.
Za provociranje povraćanja, odraslima se daje da popiju čašu mlake vode u kojoj je otopljena jedna do dvije žličice soli. To se ponavlja dok otrovani ne počne povraćati čistu vodu. Ako vam ne uspije izazvati povraćanje na ovaj način, možete pokušati guranjem dva prsta u ždrijelo.
Povraćanje se ne provocira kod otrovanja kiselinama i lužinama, kao ni kod otrovanih u besvjesnom stanju.
Trovanje ugljičnim monoksidom
To je plin koji se nalazi u ispušnim plinovima motora, bez boje, okusa i mirisa, lakši je od zraka, što ga čini vrlo opasnim. Ima svojstvo da se lakše od kisika veže za crvena krvna zrnca, pa time blokira vezivanje i prijenos kisika krvlju.
Prvi simptomi su obično glavobolja, mučnina, šumovi u ušima, omaglice, ponekad dvoslike i povraćanje. Daljnjim trovanjem javlja se smušenost, nemoć, slabost mišića nogu, otrovani se pokušava spasiti, ali ga "noge ne slušaju". Ubrzo dolazi do gubitka svijesti i smrti.
Ukoliko je koncentracija plina u prostoriji visoka, trovanje se i ne mora odvijati ovako, već za nekoliko minuta može doći do nesvijesti i smrti.
Za izgled otrovanog karakteristična je ružičasto-crvena boja kože koju zadržava i nakon smrti.
Uz dužan oprez, unesrećenog treba iznijeti iz zatrovanog prostora, raskopčati ga, zabraniti mu kretanje i naložiti da duboko diše. Ukoliko je u nesvijesti, okrenuti ga u bočni položaj, a ako je potrebno, provesti i reanimaciju.
Odmah krenite prema kopnu, a prevozite ga u ležećem položaju, utoplite ga i stalno nadzirite.
Zanimljivo je da su trovanja ugljičnim monoksidom češća na manjim brodicama koje uglavnom nemaju poprečnih konstruktivnih pregrada već samo one koje samo djelomično dijele prostor. Tako se i prostor strojarnice kod manjih brodica najčešće svodi samo na kutiju koja pokriva motor koja se nerijetko makar jednim dijelom nalazi u kabini odakle se u slučaju kvara na ispušnom sustavu ugljični monoksid može lako "razliti" po kabini. Manje brodice imaju i još jedan problem, a to je da se u slučaju potrebe za većom proizvodnjom struje često koriste mali prijenosni generatori koji se postavljaju na palubu odakle se ispušni plinovi mogu "izliti" u stambene prostorije i potrovati putnike.
Takve su stvari gotovo nemoguće kod većih brodica i jahti budući da tamo strojarnica mora biti nepropusnim pregradama odvojena od prostora za teret i boravak ljudi, i tu, ovisno o položaju strojarnice može biti odvojena s jednom ili dvije pregrade. Iako su svi strojevi s unutrašnjim sagorijevanjem, dakle i pogonski strojevi i agregati, u takvim strojarnicama odvojeni od nastambi, i ugrađeni po pravilima struke, i tu može doći do trovanja putnika, ali ne na plovilu, već dok se kupaju u moru u blizini otvora ispušnih cijevi motora ili generatora koji rade.
Trovanje benzinom
Do trovanja obično dolazi prilikom punjenja spremnika benzinom. Udisanjem benzinskih para dolazi do opijenosti, vrtoglavice, mučnine, povraćanja, nadražaja sluznice očiju i dišnih putova, a otrovani se ponekad histerično smije.
Kod udisanja visokih koncentracija javlja se kašalj s krvavim ispljuvkom, trzaji mišića na licu, vrtoglavica i omamljenost koji brzo prelaze u nesvijest, komu i smrt. Unesrećeni je blijed, koža mu je ljepljiva, disanje usporeno, a rad srca ubrzan. Otrovanog valja što prije iznijeti iz zatvorenog prostora, a daljnji postupak je isti kao kod trovanja ugljičnim monoksidom.
Trovanje gutanjem mnogo je rjeđe i obično stradaju djeca nehotičnim ispijanjem benzina. Otrovanom je mučno, kašlje i povraća, a mogući su i krvavi proljevi. Ako je progutana veća količina, ubrzo dolazi do gubitka svijesti, kome i smrti.
Povraćanje se ne smije izazvati, a također je zabranjeno davanje mlijeka. Nazovite službu 112 ili RADIO-MEDICO i najhitnije krenite prema kopnu.
Trovanje hranom
Ovakva trovanja najčešća su ljeti, a zbog lošijih uvjeta za skladištenje hrane, na krstarenju ste im posebno izloženi. Hladnjaci na plovilima su u pravilu mali i rade samo dok je motor uključen ili ste na vezu na kopnu. Zbog toga, ako ste na jedrilici, lako može doći do kvarenja hrane. Znaci otrovanja javljaju se u rasponu od dva do dvadeset i četiri sata nakon uzimanja hrane, u obliku povraćanja, proljeva i bolova u trbuhu. Obično su praćeni mučninom, vrtoglavicom, psihofizičkom iscrpljenošću i povišenom temperaturom. Ukoliko takvo stanje potraje duže trovanje hranom može dovesti do opasne dehidracije organizma.
Da biste procijenili koliko je dehidracija uznapredovala, poslužite se podacima u tablici gore lijevo.
Ukoliko su mučnina i povraćanje umjereni, unesrećenom treba davati napitke, kao što su čaj ili Coca-cola (pustite da soda ishlapi), a dobro je davati otopinu za rehidraciju koju sami možete pripremiti. U jednoj litri vode trebate otopiti jednu žličicu soli, jednu žličicu sode bikarbone i četiri žličice šećera. Tog dana ne treba ništa jesti ili u manim obrocima pojesti nešto nemasne hrane, npr rižu. Sutradan možete početi davati bistre juhe s dodatkom soli, juhu od mrkvice, prežganu juhu, rižu. Zatim hranu obogaćujemo dodavanjem propasiranog povrća, meko kuhanim jajetom i na kraju pire krumpirom (bez mlijeka) i kuhanim mladim mesom. Otrovani treba ležati i mirovati, treba mu osigurati lak pristup sanitarnim prostorijama, a ukoliko povraća, pokraj ležaja treba postaviti posudu u koju će povraćati.
Ovakvim postupcima, proljevi obično prestaju u roku od 12 do 24 sata. Ako i dalje traju, ako se stanje počne pogoršavati ili se u stolici pojavi sluz ili krv, dijeta neće biti dovoljna, pa potražite liječničku pomoć. Ako ste daleko od kopna savjetujte se sa službom 112 ili RADIO-MEDICO.
Botulizam
To je vrsta trovanja koju ćemo posebno spomenuti zbog specifičnog djelovanja toksina koji ga je izazvao. Prvi znakovi trovanja javljaju se 12 do 36 sati nakon uzimanja hrane iz konzerve ili suhomesnatih proizvoda.
Kod jedne trećine ljudi, oboljenje počne s povraćanjem, proljevom i mučninom, dok se kod ostalih odmah javljaju mišićna slabost, brzo umaranje, vrtoglavice i glavobolje. Usta su izrazito suha, zjenice su široke, a otrovani "vidi duplo". Javljaju se paralize ostalih mišića, pa su otežani ili onemogućeni gutanje i govor, a kada dođe do paralize respiratornih mišića, dolazi do gušenja i smrti.
Čim se primijete znakovi karakteristični za ovo trovanje, treba izazvati povraćanje, isprati želudac, dati sredstvo za čišćenje crijeva, a unesrećenom omogućiti da miruje u zamračenom prostoru. Najhitnije krenite prema kopnu, jer uspjeh ovisi o pravovremenom davanju antitoksičnog seruma.
Budući da ste na brodu prisiljeni koristiti i konzerviranu hranu, datume trajanja provjeravajte, a sumnjive konzerve bacajte. Kuhanje hrane kroz deset minuta razara toksin, pa je uvijek dobro hranu prije konzumiranja prokuhati.
Skombroidno trovanje ili skombrotoksizam je tipičan tip trovanja hranom za vrijeme jedrenja. a usko je povezana s načinom prehrane na krstarenju. Za očekivati je da ćete u prehrani koristiti i ribu, a mnogi se nautičari u planiranju prehrane čak i oslanjaju u vlastiti ulov ribe.
Najpraktičniji način ribolova dok se jedri je panula, a na taj način obično se hvata plava riba. Plava riba, kao što su škombri, sardele, plavice, polande ili tune, ako se sa njom prije upotrebe nepravilno postupa, može uzrokovati ovo neugodno trovanje. Ovu ribu, nakon ulova treba odmah očistiti i čuvati u hladnjaku.. Nažalost, ljudi ponekad ostave uhvaćenu ribu da bude vučena u vreći iza broda kako bi izbjegli neugodan miris na palubi i pripremaju je tek navečer, kada je brod usidren ili vezan. Ukoliko se riba ne stavi odmah u frižider u njoj se razvije histamin koji uzrokuje simptome trovanja oko 90 minuta nakon ingestije. Simptomi se javljaju 30 minuta do 4 sata nakon jela, u vidu utrnuća oko usta i jezika, pečenja i suhoće u ustima, vrtoglavice, mučnine, povraćanja, proljeva i grčeva u trbuhu. Usne, lice i jezik oteknu, otrovani se znoji, a koža ga može svrbiti. Sluznica očiju, koža lica i tijela se zacrvene.
Odmah valja isprati želudac, nazvati 112 ili RADIO-MEDICO, započeti s uzimanjem preporučenih lijekova i krenuti prema kopnu.
Ciguatera
Ciguatera je također tipičan tip trovanja ribom, ali na svu sreću mi smo u Jadranu pošteđeni tog problema koji se javlja u tropima, poglavito Karibima. Ciguatoksične vrste su tropske ili sutropske ribe sa grebena koje se ili hrane na dnu, ili se hrane ribama koje se hrane na dnu. Uzrok im je jedan mikroalga koja se nalazi na većim algama na grebenu. Tim algama se hrane ribe pa uz njih pojedu i mikroalgu iz koje se u njihovim unutrašnjim organima oslobađa toksin koji ostaje u tijelu ribe. Tu ribu pojede veća riba-mesožder koja time u svoje tijelo uskladišćuje otrov. Čovjek se zarazi hraneći se zaraženom ribom-biljožderom ili mesožderom.
Ciguatera se nalazi u tropskim morima u prstenu koji je ograničen sa 35° sjeverne i 35° južne širine, što uključuje neke od najpopularnijih jedriličarskih zona poput Kariba.
Prevencija se postiže izbjegavanjem konzumiranja ribe grabežljivaca, posebice barakude i izbjegavanjem da se jede glava, jetra, ikra ili iznutrica bilo koje morske ribe. Također se treba čuvati delicija kao što su murine i ne jesti ribu kada se čovjek nalazi u zonama gdje postoji trovanje ciguaterom. Također je vrlo pametno pitati lokalno stanovništvo u lukama da li postoji kakva opasnost od ciguatere u toj zoni.
I još nešto, ribu koja je zaražena ne možete prepoznati, a interesantno je da jedna strana otoka može nastavati takvu ribu, a druga ne mora.
Napuhuša
Potpuno je različita priča sa tropskom ribom nazvanom napuhuša (Puffer fish) koja, čak i kad je skuhana, može uzrokovati jednu od najjačih biointoksikacija. Ova riba može biti pronađena u tropskim morima od 47° sjeverno do 47° južne širine i svake godine se u svijetu zbog konzumiranja takve ribe dogodi približno 10 smrti. To su one simpatične napuhane, dekorativne ribice koje možete vidjeti ljeti na našim štandovima uz more. Na svu sreću radi se o "uvozu” i takvom ribom se kod nas nećete zaraziti.
Najbolji savjet o tim ribama može se naći u Starome Zavjetu gdje se zabranjuje konzumiranje bilo koje ribe koja nema ljuske!
...
