1. Riječ urednika

Što se čeka?!

Čini se da smo zaboravili veliki projekt hrvatske tranzicijske privatizacije u kojem je sva društvena imovina, koja je pripadala svima nama, dekretom pretvorena u državnu koja se potom mogla krmčiti kako je kome u određenom trenutku odgovaralo. Treba li podsjećati da ju je državna i lokalna mafija podijelila podobnima, onima koji su se u pravom trenutku našli na pravom mjestu?

Uglavnom su to bili partijski dobro umreženi i beskrupulozni ljudi koji su u kombinaciji muljaže i političkog blagoslova prigrabili, a kasnije i uništili sve što je dotad bilo naše. Pa i svoje stanove ste dvaput platili! Prvi put u "vrijeme mraka" kad ste vi ili vaši roditelji radili u firmi koja je novcem svojih radnika platila njegovu gradnju i ga dala  vama, i drugi puta kad je država rekla da je taj stan njen i da ga vi od nje morate otkupiti.

A sad nam se ponovno sprema jedna takva, ako ne i veća prevara koja će pogoditi većinu građana ove zemlje. Radi se o porezu na imovinu. I ma koliko vam agitprop koji gura ovu ideju pokušava podvaliti kako je ona nužna zbog uvođenja reda, i da će se tako od onih koji imaju više izvući više novaca, zapravo se radi o tome da se na mala vrata zadire u privatno vlasništvo koje bi navodno trebalo biti sveto. Smokvin list za uvođenje takvog poreza je izgovor da takav porez imaju i sve razvijene zemlje svijeta. A radi se o planu da sva vaša imovina u dogledno vrijeme prestane biti vaša, iako ste za nju platili sve što se od vas tražilo. Kad ste kupovali ili gradili, pa još i uzeli kredit, uredno ste, da bi imovina postala vaša, plaćali kredit i kamatu. Ali za taj iznos kredita barem ste nešto kupili ili izgradili, i nakon što ste ga otplatili to je postalo vaše. Ovim porezom država vašu imovinu pretvara u vreću bez dna za koju ćete plaćati cijeli život, i vi i svi vaši potomci. I sada slijedi kvaka! Ako iz bilo kojeg razloga ne budete u mogućnosti platiti taj porez država će vas moći ovršiti i praktično vam je oduzeti! Koliko je onih koji imaju nekretninu, a skoro da i nemaju primanja!? I sada će im na naplatu stići porez na nekretnine koje imaju cijeli život ili su ih naslijedili. Naravno, ako taj porez ne budu mogli platiti država će njihovu imovinu staviti na bubanj i naplatiti se iz nje. Tako je u današnjem sustavu vladanja država stavila šapu praktično na sve što imate ili možete imati, i time narušila svetost privatnog vlasništva. Svi smo na neki način postali zatočenici nezasitnoga državnog birokratskog aparata, koji je sve teže nahraniti. Ovdje se ne radi o imovini koja je stečena nezakonito ili muljažama s porezom, povlaštenim kreditima ili nekom drugom, za Hrvatsku specifičnom rabotom. Tako stečena imovina štiti se nekim drugim zakonima...

Mogućnosti alimentiranja cijele strukture vladanja i pratećeg birokratskog aparata su sve manje. Porezna baza se sve više osipa i smanjuje. Godišnje u Hrvatskoj nestaje omanji grad radno sposobnog stanovništva. Još jedan takav gradić se odseli trbuhom za kruhom. Radno sposobnog stanovništva ima sve manje, a potrebe su sve veće. Produžavanje radnog vijeka do 67. godine života samo je guranje glave u pijesak, jer tvrtke koje žele profitabilno poslovati, sigurno se neće pretvoriti u staračke domove i socijalne ustanove. Već sada bi za održivost sustava u Hrvatskoj trebalo biti najmanje 1,5 milijuna zaposlenih. A mi smo na granici od oko jedan milijun, a i ta brojka se polako smanjuje.

Trgnite se! Počnite raditi ono što ste obećali! Dosta je borbe za fotelje i kontrolu nad represivnim aparatom. Vrijeme curi, srežite konačno sve te birokratske zavrzlame koje ubijaju gospodarstvo, oslobodite tvrtke i zaposlenike svih nesuvislih okova koje ne razumije ni onaj koji ih je donio, pretvorite konačno sve državne agencije, poreznike i svu tu nagomilanu birokraciju u servis gospodarstva, a ne u krvopije koje isisavaju i ono malo zdravog tkiva koje još funkcionira. Veliki projekti neće pokrenuti stvari nabolje, a posebno ne tako brzo koliko bi nama trebalo, oni mogu biti samo poticaj onom što već postoji i funkcionira. Drugovi na vlasti, pokrenite se, režite, ispravljajte; ukinite glupe i nesuvisle zakone, organizirajte državu tako da konačno prestane reketariti svoje građane i počne ih služiti. Nagradite svoje djelatnike prema radu i rezultatima, a ne prema kupljenim papirima i diplomama večernjih škola. Puno je malih stvari koje se mogu napraviti odmah i sada, i koje bi stvari odmah mogle preokrenuti nabolje. Pitanje je samo što se čeka?!