1. RAZNO

Što nas to dijeli?

Hrvatska je duboko podijeljena zemlja. Ali ne onako kako se pomisli na prvu, na crvene i crne, bivše i sadašnje. Hrvatska je klasno podijeljena zemlja. Većina pučanstva, ili bolje rečeno stoke sitnog zuba, živi u najgoroj varijanti neoliberalnoga kapitalizma, dok manjina živi kao u najsvjetlijim danima socijalizma. Oni prvi nemaju skoro nikakvih prava, rade bez plaće, a ako je i primaju nije im dovoljna ni za najosnovnije pa preživljavaju na prisilnoj dijeti od prvog do trideset i prvog, stisnuti ovrhama, blokirani. U ovoj kategoriji je i većina umirovljenika, uglavnom onih koji su svoje mirovine zaradili poštenim radom.

Prvu skupinu čine oni koji svojim radom hrane parazite iz druge skupine, koji su za razliku od njih zaštićeni kao medvjed u rezervatu. Njih se ne može otpustiti čak i ako ništa ne rade, ili ako su totalne neznalice. Oni žive lagodno, ne muče ih ni ovrhe ni blokade. I umjesto da omogući prvima da rade i bolje žive od svoga rada, vlast se brine za zaštitu prava povlaštene kaste. Nebrojeni sati potrošeni su na neuvjerljive priče kojima nas vladajući još uvijek pokušavaju uvjeriti kao je porezna reforma, ako se to tako uopće može nazvati, naprosto neizbježno zlo koje će nam napokon omogućiti da sve krene nabolje. Pritom se sve temelji na paušalnim procjenama i prelijevanju iz šupljeg u prazno. Pouka izvučena iz prošlosti kaže da su procjene svih naših vlada uglavnom bile pogrešne. Ma koliko nas uvjeravali u suprotno, profitirat će oni koji već imaju dovoljno, sirotinja će biti još siromašnija, a najveću korist iz svega imat će banke. Pojeftinit će pogrebne usluge i dječja kolica! Pa kud su odabrali baš ta dva artikla?!? Vjerojatno zato jer simboliziraju ključne ciljeve trenutne vlasti. Jeftiniji ljesovi trebali bi potaknuti umirovljenike da što prije zalegnu u svoj i tako rasterete mirovinske fondove, čime bi se u proračunu napokon mogao pokazati kakav višak. A dječja kolica simboliziraju porast nataliteta i nove radne snage koja bi dugoročno trebala zaustaviti brzo odumiranje hrvatskog pučanstva. Stari umrite, mladi napunite kolica!

Iseljavanje je poprimilo razmjere egzodusa, a vlast čini se toga baš i nije svjesna. Porezna baza se osipa, pa uskoro ni 35% PDV-a, ni 500 parafiskalnih nameta neće biti dovoljno za podmirenje svih državnih potreba ni vladajuće piramide. A ona je i nakon ove promjene vlasti ponovno nabujala. Istovremeno raste i broj umirovljenika u odnosu na zaposlene, jer svi koji su radno sposobni, mladi i školovani žele ili su već pobjegli van, a oni stariji koji još rade za plaću koje nema, jedva čekaju da se sklone u mirovinu i dostojanstveno prožive još koju godinu prije nego ih stjeraju u onaj jeftiniji lijes.

Ova porezna reforma bavi se posljedicama i svjesno zaobilazi uzroke. Sasvim nezapaženo je prošla izjava bivšeg premijera Oreškovića koji je po odlasku izjavio kako se od 40 milijardi koliko se potroši u javnim nabavama, različitim maštovitim i manje maštovitim modelima isisavanja novca barem dvije milijarde prelje u privatne džepove. Nitko nije prokomentirao ovu njegovu izjavu, jer to nikoga ne zabrinjava. Poznavajući prilike, što iz prve ruke, što iz bližeg poslovnog okruženja, cifra koja se zamrači kreće se od 10-15%, i to prosječno! A 10% je četiri milijarde. To treba srediti, a ne dizati poreze! Riješimo li se desetak tisuća uhljeba po raznim državnim službama, uštedjeti će se barem još jedna milijarda. Uspijemo li natjerati sve koji rade po državnim tvrtkama da odgovorno, brzo i savjesno rade svoj posao, da sudovi rade svoj posao kao što priliči uređenim, civiliziranim zemljama, da škole i fakulteti obrazuju učenike i studente za 21. a ne 18. stoljeće, da nam i u zdravstvu svi savjesno i odgovorno obavljaju svoj posao, stvorit će se prostor za uštedu još par milijardi. Problem je i u tome što stanovnika imamo kao omanji europski grad, a birokratski aparat nam je kao da nas ima 40 milijuna. Za početak Sabor bi prema demokratskim standardima razvijenih zemalja trebao imati najviše 70 zastupnika, što priliči zemlji od 4 milijuna stanovnika! I eto prostora za uštedu desetak milijardi! Sve bi se začas skupilo, sve potrebe bi se mogle alimentirati, našlo bi se novca i načina da se zaustavi iseljavanje. Nažalost ovakva porezna reforma samo je krpanje fasade na zgradi koja se iznutra raspada, jer podjela Hrvatske bit će sve veća i sve dublja. A možda i neće, jer kad se većina iz one prve kategorije preseli u zemlje pravog kapitalizma, onda će i postojanje ove druge manjine postati bespredmetno i nemoguće.