Što nam donose novi Pravilnici Pomorskog zakonika?
S novom godinom dolaze nam i novi pravilnici koji reguliraju odredbe Pomorskoga zakonika. Osim toga s novom godinom na snagu stupaju i neki članci Zakonika koji su tijekom proteklih 10 mjeseci od stupanja na snagu imali vrijeme prilagodbe
Jednom sam negdje pročitao kako je neki od mudrih ljudi (ne sjećam se više tko) izjavio kako bi svaki zakon morao biti potpuno jasan i razumljiv svim osobama na koje se on odnosi, bez dvoznačnosti i potrebe za dodatnim tumačenjem neke stručne osobe. U Europskoj uniji vrijedi pravilo po kojem zakoni moraju jasno precizirati i (ako se pokaže nužno uz prikladni pravni savjet) svakoj osobi omogućiti da u danim okolnostima predvidi posljedice koje mogu izazvati njegova djela. Zakoni moraju biti javni i dostupni svima. Zakonske odredbe moraju biti jasne i definitivne. Odluke suda moraju biti obvezujuće. Zakon se ne bi smio odnositi na djela koja su počinjena prije njegova stupanja na snagu.
To su uvjeti vladavine prava. Neću davati svoj sud, samo ću pitati naše čitatelje koliko ovih odredbi mogu povezati s bilo kojim našim zakonom, pa tako i s Pomorskim zakonikom? Pogotovo ona dio koji kaže kako bi zakonske odredbe morale biti jasne i definitivne, a odluke suda obvezujuće. A dodat ću i još jedno pitanje; kako će se građani držati zakona ako država nije osigurala preduvjete za njegovo provođenje ili nadzor? I još jedno, koje mene osobno jako muči, zašto građani koji se nekom uslugom služe još od vremena koje seže znatno prije stupanja toga zakona na snagu moraju snositi troškove promjene pravila igre, upisa u nove upisnike, izradu novih dokumenata...?
Novi Zakonik
Kako većina naših čitatelja zna u veljači prošle, 2019. godine stupio je na snagu novi i dugo iščekivani Pomorski zakonik. Najavljen je kao zakon koji ima cilj jačanja konkurentnosti hrvatskoga brodarstva i nautičkog sektora, osnaženje položaja hrvatskog pomorca i njegove konkurentnosti, smanjenje administrativnih barijera i otvaranje puta ka potpunoj digitalizaciji u hrvatskom pomorskom sektoru, zatim jačanje atraktivnosti hrvatske zastave i usklađenje nacionalnog pomorskog zakonodavstva s novim EU rješenjima. Neke od najvažnijih novosti koje su donijele izmjene i dopune Zakonika odnose se na uspostavu jedinstvenog elektroničkog upisnika svih plovila, donošenje rješenja vezanih uz sprječavanje onečišćenja s pomorskih objekata, kao i definiranje reakcija u slučaju onečišćenja, određuje se i dosad nepostojeći ugovor o najmu jahte i brodice, kao i ugovor o nautičkom vezu. Potonje odredbe imaju cilj da Hrvatska spremno dočeka strane brodove i osigura im uvjete za ostanak. Osim ovoga novim je Zakonom proširen režim oporezivanja brodova po tonaži, tako da se njegova primjena sada odnosi i na jahte. Porez po tonaži predstavlja dozvoljenu državnu potporu, budući da su svi koji se svojevoljno uključe u ovaj sustav, oslobođeni od plaćanja poreza na dobit ostvarenu uključenim plovilima umjesto čega plaćaju porez koji se obračunava prema tonaži plovila. Svrha ove mjere je posredno privlačenje većeg broja jahti na dulji boravak u Hrvatskoj (zimovanje), uz korištenje stalnog veza u hrvatskim marinama, čime se očekuje veća potrošnja, veća zaposlenost, popunjavanje posadom i više novaca za naše servise zbog održavanja u Hrvatskoj.
Novi Pravilnici
Promjene su i među brodicama, jer sada se kategorija brodica diže s 12 na 15 metara, što je među nekim ljudima izazvalo poprilično mnogo nedoumica. To je jedan od onih zakona koji je stupio na snagu s prvim danom ove godine, tako da ćemo tek u godinama koje dolaze vidjeti kakve je rezultate ostvario ovaj zakon.
S krajem prošle godine na snagu su stupili i pravilnici koji sada omogućuju jednostavnije tumačenje Zakona. Kako do dana odlaska u tisak Pravilnici još nisu službeno doneseni, tako uzimamo ogradu da su možda neke od odredbi o kojima pišemo možda i promijenjene, ali vjerojatnost za to je relativno mala stoga nastavljamo po planu.
U razgovoru s nekim brodograditeljima saznali smo da se po njihovom mišljenju ne radi o dobrom zakonu, no ima i onih koji novi Zakonik i Pravilnike podržavaju. Jedan od njih je i Luciano Beg, vlasnik i direktor tvrtke Marservis, koji je kao Voditelj Grupacije servisera plovila pri Hrvatskoj gospodarskoj komori iznoseći usaglašene stavove Grupe aktivno sudjelovao u javnoj raspravi i donošenju ovih Pravilnika.
- Ja takav pravilnik podržavam i mislim da je dosta dobro sastavljen. Ima tu još mjesta napretku, ali za sada je takav. Uvijek ćemo nastojati poboljšati sve vezano uz zaštitu našeg mora i otežavanje unosa i uvoza prastarih plovila. - kaže Beg, ističući pozitivne strane ovoga Pravilnika koji potiče domaću malu brodogradnju i onemogućuje da se pretvorimo u smetlište Europe uvozom isluženih plovila sumnjive kvalitete.
Od 1. siječnja 2020. godine u Pomorskom zakoniku stupa na snagu promjena u deklariranju brodica i jahti. Tako će s tim danom sva plovila do 15 metara duljine biti brodice, dok će jahte biti plovila od 15 do 24 metra s time da i dalje osim posade mogu prevoziti do 12 osoba. Ono što je vrlo bitno piše u Pravilniku u članku 48. i kaže da će tijekom sljedeće dvije godine, dakle sve do 31. prosinca 2021. godine sposobnost plovila od 12 do 15 metara za plovidbu i dalje utvrđivati HRB kako je bilo i dosad. Jedina novost jest to da će se sada upisivati u upisnik za brodice i da će im kapetanije morati dodijeliti nove papire i registarski broj.
Novost koja je postala važeća s prvim danima ove godine je i pojava pravnoga termina "velika putnička jahta" u članku 5, stavak 60. To bi trebala biti plovila do 24 metra duljine koja mogu prevoziti do 36 putnika, čime se liberalizira "cruising bussiness" jer sada takvi brodovi neće više imati tako stroge zahtjeve o posadi i držanju straže kao brod, čime će im i poslovanje postati znatno konkurentnije. Jednostavnije bismo mogli reći da je ovo zakon krojen po mjeri naših Kriljana koji se već duže vrijeme zalažu i lobiraju da se donese neki sličan zakon.
Nakon ružnog iskustva s trovanjem ugljičnim monoksidom kojem smo svjedočili u jeku prošle sezone, u novi Pravilnik je uvrštena i obaveza ugradnje sustava detekcije CO za pojedine vrste plovila. Nova plovila koja podlježu tim člancima, detektore moraju ugraditi odmah, dok postojeća imaju vremena do 31. prosinca 2020. godine. I ovo je jedna vrlo dobra odredba koja će sasvim sigurno podignuti razinu sigurnosti i posade i putnika.
Iako bi se trebalo raditi o odredbi zakona koja bi trebala polučiti najveće odobravanje, odredbe o sprečavanju zagađenja s plovnoga objekta zapravo izazivaju podosta kontroverzi. Naime, Članak 49 stavka c, govori kako se fekalije s plovnih objekata smiju izbacivati samo na kopnu, i to po posebnoj proceduri. Kakva je to procedura ne zna se. Nju je trebao donijeti Ministar, ali još nije, i tijekom pisanja ovoga članka nismo uspjeli saznati hoće li, ili kada to namjerava učiniti. Znamo samo da hoće. Jedno je sasvim sigurno, a to je da su naše najpoznatije uvale i sidrišta tijekom sezone neispravne kakvoće mora za kupanje. Kad u njih navali čitavo mnoštvo brodova, što vlasničkih, što čarteraša, što onih koji prevoze putnike na dnevnim izletima, i kad svi malo-pomalo počnu prazniti sadržaje svojih zahoda u more neispravna kakvoća je eufemizam za septičku jamu! Neke od zatvorenijih uvala ne raščiste se od posljedica sezone sve do ožujka sljedeće godine. Zato ovo zaista jest stvar koju treba pozdraviti.
U Zakoniku smo u našem površnom pregledu pronašli i jednu zanimljivu stvar koja jako sliči na tiskarsku pogrešku, pa ukazujemo na nju, ili pak tražimo nekog da nam pojasni o čemu se radi. Pod prijelaznim i završnim odredbama NN61/11 u članku 71 piše kako će odredbe koje se odnose na članak 49 početi važiti 1. siječnja 2013. godine, no vjerojatnije je da se radi o 2023. godini, jer zakon se, kako smo rekli u uvodu ne bi trebao provoditi retroaktivno.
Površnim pregledom naišli smo i na još jedan problem koji proizlazi iz članka 49 Pomorskoga zakonika. Tamo naime u članku 4.1.16 dodatka 10 novog Pravilnika o brodicama, čamcima i jahtama piše da nove brodice ne smiju imati ispuste fekalija u more, a stare se moraju uskladiti s novim Pravilnikom do 31. prosinca 2020. godine, što samo po sebi nije problem, no postavlja se pitanje gdje će se i kako onda prazniti sadržaj spremnika crnih, odnosno fekalnih voda?
Istina jest da u članku 56 stavak a Pomorskog zakonika piše da su lučke uprave i koncesionari luka posebne namjene, pod čime se prvenstveno misli na marine, dužni osigurati prihvat fekalija s plovnih objekata, međutim koliko je nama poznato jedan dobar dio njih po tom pitanju još nije napravio sve obvezujuće korake. Doduše u Zakonu i za ovo piše da će Ministar donijeti pravila o postupanju u roku od godine dana, što istječe 8. veljače ove godine. No postavlja se pitanje kako će se fekalije prikupljati do tada, gdje će ih plovni objekti prazniti i kako?
Na naše pitanje što misli o ovim propustima gospodin Beg nam je ukratko rekao: - Pomorski zakon je donesen, ali podzakonski akti kasne kao i uvijek, pa je trenutno mala zbrka. -
On je kao Voditelj Grupacije servisera plovila pri Hrvatskoj gospodarskoj komori vrlo pozitivnim ocijenio novi Pravilnik o brodicama, čamcima i jahtama gdje je točno definirano što je čamac, a što brodica, što je značajna preinaka motora, a definiran je i porivni stroj. Nažalost zakon za sada priznaje samo motore s unutarnjim izgaranjem, iako se sve češće viđaju i brodice s električnim pogonom pa će u dogledno vrijeme i to trebati regulirati nadopunama nekog od ovih Pravilnika.
Ne znamo je li u novi Pravilnik uvrštena primjedba koju su serviseri predali, a odnosi se na obavezu prijave pomorske nesreće ili nezgode lučkoj kapetaniji u roku od 12 sati. Kad se malo bolje razmisli tu bi trebalo napraviti neke izuzetke jer kako zorno opisuje gospodin Beg, kod udara groma na vezu vlasnik obično nije na plovilu, a u tim slučajevima iako se šteta na prvi pogled ne vidi, i plovilo nije strukturno oštećeno, šteta je obično vrlo velika, što vlasnik otkriva tek kad dođe na plovilo, što može biti i mjesecima kasnije.
Sve one koji razmišljaju o gradnji novih plovila zanimat će i sljedeće promjene; u Pravilniku, točnije dodatku 10, je propisano da je HRB zadužen za nadzor nad gradnjom novih brodica za gospodarsku namjenu. Oni koji pak razmišljaju o uvozu morali bi znati da i rabljene brodice koje su uvezene za gospodarsku namjenu moraju proći kontrolu HRB-a što napokon stavlja u isti položaj domaće proizvođače brodica koji su sve dosad bili u neravnopravnom položaju s uvoznim rabljenim brodicama za gospodarsku namjenu. Naruku domaćoj proizvodnji išlo se i s odredbom uvoza plovila za osobnu upotrebu. Ova odredba kaže kako sva plovila starija od 5 godina moraju proći obavezan redovni pregled na suhom i u vodi. Ne sumnjamo da će domaći brodograditelji pozdraviti ove odredbe, ali postavljamo si pitanje što na to kažu lučke kapetanije koje su s ovim novim odredbama dobile još više posla, a mnogi se od njih teško nose i s postojećim zadacima budući da su skoro pa sve ispostave potkapacitirane i preopterećene.
Tu je gospodin Beg istupio sa zanimljivim prijedlogom: - Ovaj bi se problem najlakše riješio uvođenjem institucije pravog „tehničkog" pregleda kao što je to riješeno kod cestovnih vozila, i to bi po našem mišljenju trebalo napraviti u bliskoj budućnosti, kako bi se osigurala sukladnost i tehnička prihvatljivost plovila. -
Druga stvar koju gospodin Beg zastupa jest ograničavanje uvoza starih plovila upitne kvalitete.
- Regulativa Europske unije nam omogućuje da sami na svom teritoriju dodatno ograničimo uvoz i unos prastarih plovila pozivajući se na ekologiju. Treba samo malo volje od strane državnih tijela i lako se možemo riješiti „novih starih" plovila. Najjednostavnije je da ih obavežemo da poštuju emisiju plinova (RCD1) ili čak plinova i čestica (RCD2). -
Po njegovom mišljenju tako bismo se riješili velikoga broja plovila koja zagađuju ionako opterećeno more. I kad smo već kod toga spomenimo i još jedan od prijedloga koji kako nam se čini nije ušao u Pravilnik, a odnosi se na ugradnju filtra na ispuste kaljužnih pumpi. Ti filtri bi zadržali sve eventualne nečistoće čime bi se izbjeglo onečišćenje mora namjernim ili nenamjernim uključivanjem pumpi. Istina jest da je svaki vlasnik zakonski obavezan imati čiste santine, ali uvijek postoji mogućnost da se kaljužne pumpe automatski upale aktivacijom plovka i onda kad vlasnici nisu na plovilu, i kada ne mogu biti odgovorni za slučajna ispuštanja. U tom slučaju, ako bi slučajno i došlo do izlijevanja goriva ili ulja u kaljužni prostor strojarnice, zagađenje ne bi završilo u moru, točnije bilo bi svedeno na najmanju moguću mjeru.
Sljedeća sezona donosi i mnoge promjene koje će ponajprije osjetiti oni koji se bave prijevozom putnika u onoj kategoriji koju većina nas poznaje kao taxi. Tu će sada sve brze brodice, dakle one koje plove brzinom većom od 20 čvorova, i u noćnim uvjetima, žele li i dalje obavljati istu djelatnost morati imati zatvorenu kabinu. Ovo se odnosi samo na plovila koja su upisana u upisnik nakon 1. srpnja 2017. godine. Ako smo dobro shvatili radi se o odluci koja je pomalo nelogična jer time novija i modernija plovila dolaze u nepovoljniji položaj, budući da iz ovoga proizlazi da starije brodice mogu ostati kakve su bile, dok se nove moraju prilagoditi, što nema nikakvog smisla. Ako se već htjelo nešto napraviti na podizanju sigurnosti onda bi uvjeti za starija i islužena plovila koja su već po nekoliko puta isplatila svoju amortizaciju morala imati i strože zahtjeve za sigurnost, a ne obrnuto. Nova je odluka i da sva brza plovila koja plove u područjima plovidbe od I do IIIc moraju imati prsluke za spašavanje sa zviždaljkom i samoupaljivim svjetlom.
Kad smo već kod područja plovidbe recimo i to da je došlo do izmjena u područjima plovidbe. Tako više nema više područja IIa, a područje III je postalo međunarodno.
Iako su se benzinski brodski motori ionako vrlo rijetko susretali na gospodarskim plovilima, od ove godine to će i zakonski biti nemoguće, jer od ove godine sva gospodarska plovila mogu birati samo između brodskog dizelskog ili izvanbrodskog benzinskog motora.
Nažalost i u novom Zakoniku ostalo je pravilo da brodice manje od 7 metara nisu obavezne imati upaljeno bijelo sidreno svjetlo vidljivo u 360º dok su na sidru, osim ako nisu usidrena u nekim opasnim zonama. Svi smo se nažalost susretali s takvim "komandosima" koji nevidljivo plutaju morem, i malo je ljudi koji nemaju barem jednu anegdotu s takvim plovilima. A makar danas nije problem biti osvijetljen. Ovim putem apeliramo na sve koji ovo čitaju, čak i ako zakonski niste obavezni isticati navigacijska svjetla, učinite to zbog sebe i svoje sigurnosti.
Mi, bilo da pod mi mislimo na primorce, mediterance, nautičare ili stanovnike ove zemlje, uvijek podozrivo gledamo na nove zakone. Međutim, često se dogodi da nakon nekog vremena uvidimo da te promjene koje su došle s novim zakonom možda i nisu tako loše kao što se to nama na prvu ruku čini. Namjera ovog Zakonika je da se polako počne uvoditi reda u pomorski promet, da se zaštite svi njegovi sudionici, da se razjasne dvojbene situacije... I istina jest da nam se ponekad čini kako je to izvedeno loše, kao da je upereno osobno protiv nas. Najgora stvar je u tome što to možda poneki put i nije daleko od istine, ali mogli bismo iz toga ponešto i naučiti. Naime isti ti zakoni omogućuju nam da se aktivno uključimo u kreiranje pravilnika i zakona koji nas se tiču. Nedostatak građanskog odgoja, točnije građanske pismenosti potiče naše neuključivanje u javne rasprave vezane uz zakone i pravilnike koji nas se tiču, a onda omogućuju i da postanemo žrtve zakona umjesto da nas on štiti. I iako se ja osobno nadam da će novi Pravilnik Pomorskoga zakonika biti jedan od svijetlih primjera dobre prakse, kakav je zaista to će nam pokazati vrijeme koje dolazi. I to već ove sezone...
...
