1. Riječ urednika

Što je to hrvatska mala brodogradnja?

zbore smo već pomalo zaboravili. Nova Vlada povlači prve poteze, uglavnom one koje nije spominjala među obećanjima u predizbornoj kampanji. Da je gospodarstvo pred kolapsom to je valjda već svima jasno, a sudeći prema onome što se radi teško se oteti dojmu da su to potezi koji sliče onima koje je povlačila i prethodna Vlada; rješavanje dnevnih problema i gašenje lokalnih požara. Nema tu neke suvisle gospodarske politike koja bi konačno mogla dovesti do barem malo vidljivih pozitivnih pomaka i optimizma.

Povećanje poreza i demagoško mahanje nižim stopama za neke artikle koji u ukupnoj potrošnji čine tek mali postotak, definitivno neće pomoći ozdravljenju gospodarstva. Cilj ove mjere je sačuvati proračun i osigurati sredstva za tekuće financiranje. Investicije koje bi trebale pokrenuti gospodarstvo još su na vrlo dugom štapu, a one izglednije, poput Zagrebačkog aerodroma recimo, su pak bez smisla. To je još jedna od investicija koja je sama sebi svrhom jer za onaj broj aviona koji prometuju ovim aerodromom, i ovaj sadašnji terminal dovoljan je za sljedećih petnaestak godina. Još je važnije da nema novih investicija koje bi mogle dovesti do intenzivnoga zapošljavanja, koje će stvarati nove vrijednosti ili nedajbože izvoziti. Kad se u kontekst ove priče uključe zadnji komentari stranih investitora i diplomata, kako postojeća birokracija, zakonodavstvo i još uvijek živa korupcija predstavljaju najveću prepreku ulaganjima, tada nije teško zaključiti da sve ovo dosad učinjeno nije dovoljno, a dijelom je, sasvim sigurno i pogrešno. Dodajmo tome stranačko kadriranje u državnim tvrtkama, i brzopotezno rješavanje onih koji nisu na stranačkoj liniji, pa čak i ako dobronamjerno razmišljaju svojom glavom ... I slika postaje mnogo jasnija, ali utoliko više i deprimirajuća.
Mnoge stvari podsjećaju na potez onog bivšeg krupnog ministra financija koji je u hladovini ureda izračunao kao će enormno povećanje trošarina na plovila donijeti stotine milijuna novih kuna u državnu blagajnu. Konačni rezultat bio je kolaps male brodogradnje, s prihodom u državnu blagajnu koji je bio, slovima i brojkom, ravan nuli! Slično se događa i našim susjedima preko Jadrana. Drastičnim oporezivanjem vlasnika plovila u italiji, 30.000 brodova, brodica i jahti sprema se napustiti Italiju, a cijela nautička proizvodnja stavljena je pred velika iskušenja. Prodaja novih, ali i rabljenih plovila skoro da je stala, što znači da će mnoga mala, ali i veća brodogradilišta staviti ključ u bravu ako se uskoro nešto ne promijeni. To se zove zaklati kravu zbog jednog odreska. Ovaj način zapravo pokazuje vrlo kratkovidno i kratkoročno razmišljanje, potpuno nepoznavanje osnovnih pravila ekonomije, ali i onoga što se događa u realnom sektoru.
I ova je vlast u predizbornim govorancijama ponegdje spominjala kako će smanjiti trošarine na plovila i pomoći nautičkoj proizvodnji. Međutim, sada svi šute, ali, iskreno rečeno, mislim da to sve skupa i ne bi imalo smisla jer ono što je ostalo od hrvatske male brodogradnje, ni po broju proizvedenih plovila, ni po broju zaposlenih, a ni po ukupnom prihodu više ne zaslužuje značajniju pažnju. Jednom uništenu proizvodnu granu, makar to bila i nautička proizvodnja, teško će biti ponovno pokrenuti. Tih par tisuća nezaposlenih više koji dolaze iz ovog sektora ionako su samo kap u moru ljudi koji su ostali bez posla. Ostat će samo zabilježeno, ako ne u školskim udžbenicima, ono makar u sjećanjima ljudi da se nekoć, i to ne tako davno, u Hrvatskoj proizvodilo brodove, brodice, pa čak i jahte vrhunske kvalitete...