Došao je i taj dan kada otpuštamo sve veze s kopnom i otiskujemo se na dugo željeni GO u samo našu uvalu, na neku planiranu ili možda neplaniranu đitu. Iščekivali smo dan kada postajemo nautičari u pravom smislu te riječi, onako stvarni. Većina nas koji u ovo doba godine planiramo svoje krstarenje navikli smo na gužve na moru, u lučicama, marinama, na benzinskim crpkama, ali nažalost i na neznanje, pomorsku nekulturu i ponašanje pojedinaca koje odstupa od normalnog. Čini se kao da dolaze divlji i pokoravaju pitome.
Uvijek me zanimalo jesu li nautičari koji glisiraju pedeset metara od obale isti oni koji prolaze autom kroz crveno i pretječu na punoj crti u zavoju? Jesu li to oni koji trube i blicaju svjetlima da im se netko makne da mogu proći? Bili to isti ti, ili neki drugi, plovidbenu dozvolu kategorije B smo realativno lako položili na ispitu u lučkoj kapetaniji. Procedura vam je svima poznata. Polaganje pred komisijom, ali bez potrebe pohađanja ikakvog tečaja iz teorije, a kamo li praktičnog dijela. Šteta što je situacija ovakva jer mislim da bi dodavanje obaveze pohađanja tečaja sigurno podiglo razinu znanja i sigurnosti na moru, ali i nautičke kulture. Kad bi se svemu ovome dodalo malo više kontrole od strane onih koji su za to zaduženi, i kada bi se izdavale kazne za prekršitelje, vjerujem da bi se situacija barem djelomično popravila. Mjera koja bi osigurala kakav takav red na moru je vjerojatno kombinacija edukacije, kontrole i kazni za prekršitelje, no tu je još jedan važan element - kućni odgoj. A o kućnom odgoju ovisi i odnos prema moru. Hoće li otpad ili nešto što mu ne treba nautičar baciti u more ili će ga odnijeti u kantu za smeće ili reciklažno dvorište, nekima je očito svejedno.
Malo je reći da sam ostao šokiran kada mi je prijatelj koji je sudjelovao u akciji čišćenja podmorja na jednom otoku rekao da su iz dvije uvale i iz mora pored trajektnog pristaništa izvukli čak dvije stotine akumulatora. Ne dva, ne dvadeset, nego dvjesto! Kako je to moguće, što ti mora biti u glavi da napraviš takvo nešto? Kako nekome ne bi palo na pamet učiniti ovako nešto, taj treba znati da ga se gleda i da ga gledamo svi mi koji na to nećemo zažmiriti. Zato nemojte žmiriti, plovite otvorenih očiju, uživajte u našem moru i čuvajte ga da mu možemo doći i dogodine.
Ljetno opušteno čitanje Burze Nautike u dobrom hladu, želi vam urednik Krunoslav Mihić
