Smijemo li na barku u doba koronavirusa?
U današnje vrijeme kad sa svih strana gledamo i čitamo #ostanidoma, lako se naći zbunjen. Teško je pronaći granicu između pokušaja održavanja koliko-toliko normalnoga života i onoga što sada u ovo vrijeme predstavlja odgovorno ponašanje
Najjednostavnije je reći ostanite doma i ne mrdajte, i to će nas sasvim sigurno zadesiti ako se neki ljudi ne uozbilje i počnu pridržavati savjeta koje svakodnevno čujemo barem dvadesetak puta: - održavajte socijalnu distancu od najmanje 2 metra, perite i dezinficirajte ruke, ako kašljete kašljite u lakat i nosite masku… Nema toga toliko puno, a i nije vrag da se ne možemo pridržavati tako jednostavnih uputa!? Ne budemo li se svi toga pridržavali postoji realna opasnost da ćemo izgubiti dosadašnje privilegije, a to vjerujem nitko od nas moreljubaca ne bi želio. Sve dok se svi mi pridržavamo ovih uputa naše žudnje se smatraju čak i poželjnim ponašanjem, samo u malo modificiranom obliku.
Preporuke Stožera civilne zaštite jasno i nedvojbeno govore kako je poželjno boraviti na otvorenom, međutim problem je u tome što su sad na otvoreno pohrlili svi oni koji nikada na otvorenom bili nisu. Sada se parkovima i šumskim stazama šeću svi oni kojima su za šetnju služili sada zatvoreni trgovački centri i kafići, i tu je sada doista teško održati socijalnu distancu, čak i na donedavna pustim šumskim šetnicama.
Srećom, more je beskrajno, i jedino mjesto na kojem može doći do nekakvoga kontakta jest lučica, ali i tu se stvari mogu vrlo lako držati pod kontrolom, sve dok smo odgovorni jedni prema drugima.
Zato sada ovom prilikom pojašnjavamo upute Stožera svim nautičarima. Dakle čak je i poželjno da odlazimo na našu barku i provodimo vrijeme na moru i u ribama. Ono što nije poželjno jest da se na barci nalazi još neka osoba koja ne pripada najužem kućanstvu. Drugim riječima, na barku smijemo ili sami ili s nekim od naših najbližih s kojima i inače živimo. Odlična je ovo prilika da malo budemo sami sa sobom, posložimo vlastite misli, ispraznimo loše emocije, izvičemo se, ispsujemo ili isplačemo daleko od drugih i tako otpustimo onaj oteretni ventil nagomilanih emocija. A možemo to vrijeme iskoristiti i da svoje najbliže naučimo nekim vještinama, kako se ješka, kako se veže udica, kako je ribarija zapravo umjetnost strpljenja… A možemo jednostavno i samo plutati na moru i uživati u suncu i sreći da smo daleko od svega!
Na barci, ma kako ona velika bila nije moguće zajamčiti minimalnu socijalnu distancu, i zato na barku ne smijemo s našim starim ribarskim drugom. I zbog njega i zbog nas. Sami sebe uvjerite kako je to zabranjeno, jer budemo li kršili ove preporuke, bit će nam onemogućeno da isplovimo čak i sami.
Ponukani upitima nekih naših čitatelja odlučili smo pojasniti neke stvari iz ovoga članka za koje smo smatrali da se podrazumijevaju same po sebi pa ih nismo posebno naglašavali, no čini se da je pretpostavka majka... nesporazuma:
Stvari s odlaskom na barku zapravo su vrlo slične kao i s pravilima za planinare, lovce i slične sportaše. Sve dok je područje na kojem se krećete unutar granica vašega mjesta stanovanja, i ne trebate tražiti posebnu dozvolu za kretanje problema ne bi trebalo biti. Dakle ako vam je barka pod prozorom, a u mnogima našim mjestima upravo tako i jest, tada možete i na more. Ne barkom ne možete do susjednog otoka, niti izvan mjesta stanovanja. Možete isploviti malo izvan porta i odmoriti živce ali to je to. Stanje nije normalno ni na moru kao što nije ni na kopnu, ali neke stvari se i dalje smiju uz dozu zdravoga razuma i držanja preporuka Stožera civilne zaštite. Na barku ne smijete ni ako ste u samoizolaciji, ako imate koronavirus, ako jako kašljete i imate temperaturu, ako živite u području za koje je proglašena karantena ili ako je vaš lokalni Stožer civilne zaštite odlučio drugačije.
Ili jednostavnije ostanite doma!
...
