1. Riječ urednika

Slobodno poduzetništvo

Zanimljivo je kako se skoro sve vlasti u kriznim i složenim ekonomskim situacijama ponašaju jednako. Prvo je pravilo da svatko kada dođe na vlast, bez obzira na svoje znanje i stvarne sposobnosti postaje uvjeren u svoju nepogrešivost. I što je više pozicioniran to mu ego i vjera u vlastitu genijalnost postaju sve veći. Drugo simptomatično pravilo je da se odmah na početku mandata krene s izmjenama zakona koje po, kako smo već prije rekli, nepogrešivoj procjeni treba mijenjati.

Prvi je korak utvrđivanje koliko su krivih zakona donijeli oni prije. Potom slijedi njihov popravak, a zatim i donošenje novih koji bi trebali riješiti sve probleme i narodu donijeti blagostanje. I to traje barem četvrtinu mandata. Na stranu što svu tu silnu zakonsku papazjaniju malo tko može pratiti. Čak i oni kojima je to zanimanje i struka više puta ne znaju što im je činiti! A kako je tek običnom građaninu, malom poduzetniku, obrtniku ili sličnima?! Zakoni bi zapravo trebali biti pomoć u svakodnevnom životu, i na jednostavan i razumljiv način regulirati odnose među ljudima, građanima, poduzetnicima, tvrtkama i u cjelokupnom životu. Nažalost u praksi uglavnom nije tako. Zakoni su često represivni, ograničavajući, dvoznačni, nejasni i često služe samo određenoj povlaštenoj grupi. 

Takav je slučaj i sada. Nastojeći uvesti reda u financijske tokove u državi mnoge su stvari, iako s dobrom namjerom, zapravo krivo postavljene i provedene. I bojim se da je tu netko pobrkao lončiće. Nije nelikvidnost uzrok katastrofalnog gospodarskog stanja, pa ćemo to riješiti zakonskom presijom, zabranama i kaznama. Izvor svih zala, pa i nelikvidnosti leži u katastrofalnom stanju gospodarstva. Svakako da je u financijskom sustavu, međusobnim financijskim odnosima između privrede i države, pa i među samim poduzetnicima trebalo uvesti reda, ali mnoge se stvari čine na krivi način.

Novim Zakonom o financijskom poslovanju utvrđuju se rokovi plaćanja. Teško da će ovaj sustav zaživjeti kako je zamišljen. U neka bolja vremena kada je likvidnost tvrtki bila puno bolja i kada je bilo posla i zarada, vjerojatno bi ga bilo lakše primijeniti, međutim sada kada većina tvrtki zarađuje 100 a troši 120 teško će ga biti provesti. Upitna je i njegova legitimnost jer se država zakonima uplela među poduzetnike i u njihove odnose. I sada imate situaciju da netko traži za svoje proizvode avansno plaćanje, netko daje svojim kupcima robu na 30 dana netko na 60 ili više. Svatko ima vlastitu kalkulaciju kojom može prodati ili držati robu u skladištu. Pa u čemu je problem ako dobavljač procjeni da svom kupcu može dati odgodu plaćanja od 120 ili 360 dana? Ako već imamo slobodno tržište onda su i odnosi među poduzetnicima slobodni, zar ne? Drugo je pitanje ako neka tvrtka ima monopol, pa vas može ucjenjivati, ali i za to imamo valjda nekakve agencije i državne službe koje bi trebale brinuti o tome. Važno bi bilo samo da državne institucije reagiraju brzo, čim se primijete prvi znaci da su se ti odnosi poremetili tj. kada jedna od strana ne poštuje dogovor. Tada bi pravni sustav trebao kroz par radnih dana riješiti spor i omogućiti vjerovnicima da se naplate prema dogovoru ili ugovoru. Država svoj dio kolača tj. PDV ionako dobije odmah na početku priče, prije nego među poduzetnicima procirkulira bilo kakav novac. Nitko ne brani vladi da kao poslodavac i vlasnik državnih tvrtki svojim internim uredbama odredi koliki će biti rokovi plaćanja unutar tih tvrtki, i kako će se one postaviti prema drugima, pa tko želi poslovati s državnim tvrtkama nek' izvoli! 

Bojim se da će se ovim zakonom samo smanjiti narudžbe, a time i prodaja, što znači da će pasti i potrošnja, a s njome i proizvodnja. Ne treba biti nobelovac da se vidi kako to vodi daljnjem urušavanju sustava. Sljedeći korak ministarstva financija, ili možda sada ministarstva gospodarstva, moglo bi biti planiranje proizvodnje, pa nek' poduzetnicima odrede što će tko raditi, koliko će proizvesti i po kojoj cijeni prodati, pa da i naše gospodarstvo napokon može krenuti punom parom prema naprijed! Prvi korak prema planskoj ekonomiji već smo napravili.