1. Riječ urednika

Slamka spasa

Posljednja dva mjeseca sa svih hrvatskih dalekovidnica svakodnevno nas bombardiraju slikama kilometarskih kolona u kojima turisti hrpimice ulaze ili izlaze iz naše zemlje, gužvama u trajektnim lukama, na graničnim prijelazima, u tunelima...

I tako iz dana u dan posljednja dva mjeseca. Ne zaostaju ni dnevne tiskovine, čije se naslovnice ne razlikuju puno od udarnih vijesti na televiziji. Izgleda da broj turista koji će ući u Hrvatsku postaje presudan za naš daljnji opstanak. Barata se brojkama o tisućama noćenja, milijunima kuna ubranih od cestarina ili prijevoza. Gledamo razdragane turiste na plažama, a revni novinari nas detaljno izvješćuju sa svih važnijih i manje važnih plaža i zaselaka duž cijele jadranske obale o tome kako i koliko smo to turista ugostili. Nažalost, bilo je dovoljno samo par kišnih dana krajem srpnja pa da shvatimo kako je zapravo hrvatski turizam još uvijek samo kratkotrajno prodavanje mora i sunca. Neplanirano su se stvorile gužve i kolone na izlasku iz zemlje. Optimistične slike o bogatoj turističkoj žetvi koja će spasiti hrvatsko gospodarstvo ili barem biti pokretač i pokazatelj pozitivnih pomaka samo je stvaranje privida i kupovanje vremena, jer nažalost, ova djelatnost ima i drugu, mnogo manje svijetlu stranu koja se iznova ponavlja svake godine još od početka masovnog pohoda turista na Hrvatsku.
Ne može se živjeti cijelu godinu od samo tri ili četiri mjeseca rada koliko traje naša turistička sezona. Turistička industrija na taj način jednostavno ne može poslovati pozitivno. Uz to treba investirati u izgradnju objekata, održavanje, školovanje kadrova, servisirati lokalne i državne potrebe, komunalije, koncesije, otplaćivati kredite za uređenje hotela, a treba se i pripremiti za sljedeću sezonu. Ni nautički sektor, posebno čarter, nije u mnogo boljoj poziciji.
Istina je doduše da turizam uvelike poboljšava životni standard priobalnog stanovništva, jer dodatna zarada, makar samo u dva ljetna mjeseca ipak značajno utječe na stanje kućnog budžeta, međutim malo bi tko od malih privatnih iznajmljivača mogao živjeti isključivo od turizma. Stoga ma koliko mi to željeli, turizam u hrvatskim uvjetima nije neka pretjerano profitabilna djelatnost koja bi mogla riješiti makar i dio hrvatskih gospodarskih problema, a sasvim sigurno nije ta koja bi mogla pokrenuti pozitivnu spiralu gospodarskog rasta. Osim toga, stalno se naglašava kako će Hrvatska zaraditi od turizma. Kao da će se sav taj novac sliti u državni proračun. Zapravo tek manji dio turističke zarade će stvarno završiti u državnoj kasi. Lavovski dio će strani vlasnici hotelskih kuća usmjeriti u svoje rezidentne destinacije, drugi dio će završiti u stranim bankama za otplatu kredita bez kojih većina hotelskih kuća jednostavno ne može poslovati, dio će progutati siva zona poslovanja u turizmu, nemali dio će završiti za plaćanje uvezene hrane, opreme i usluga, a na kraju svoj dio moraju ubrati i privatni mali iznajmljivači, ugostitelji, čarteraši, prijevoznici i svi ostali koji od turizma žive ili im je to dodatna zarada.
S druge strane istina je da je turizam vrlo značajna hrvatska izvozna grana, ali ne zato što je ona tako velika i jaka, već stoga što je ostali dio hrvatskog gospodarstva koji izvozi tako mali. Turizam bi, kao što je to primjerice u Austriji, trebao biti dopunska izvozna djelatnost, a industrijska proizvodnja motor koji bi pokretao Hrvatsku. Bilo bi puno pametnije da je naša Vlada ove ljetne mjesece provela u osmišljavanju načina za buđenje gospodarstva nego da po graničnim prijelazima broji turiste i dijeli osmijehe. Jesen je na pragu, a rješenja za većinu ključnih problema hrvatskog gospodarstva još su uvijek tako daleka, maglovita i nedorečena.