1. RAZNO

Skiperi koji rade bez granica

Ovlaštenja koja se dobivaju za upravljanje brodicama, brodovima i jahtama manjima od 500 BT treba razlikovati od ovlaštenja za upravljanje brodovima i jahtama preko 500 BT. Za plovila manja od 500 BT ne postoji zajednički standard kvalifikacija unutar EU, i svaka država ima svoj program kvalifikacija. Osobe koje upravljaju brodovima preko 500 BT moraju biti osposobljene u skladu s Međunarodnom konvencijom o standardima izobrazbe, izdavanju svjedodžbi i držanju straže pomoraca (STCW konvencija) koja je prihvaćena u cijelom svijetu

Pomorski fakultet u Rijeci partner je na europskom projektu koji će biti vrlo interesantan svima onima koji se žele zaposliti kao profesionalni skiperi na jahtama unutar Europske unije. Ulaskom Republike Hrvatske u EU otvorile su se i brojne mogućnosti zapošljavanja hrvatskih radnika u drugim zemljama članicama. Ipak, unatoč postojanju jedinstvenog tržišta, i znatno jednostavnijim administrativnim procedurama za građane EU-a pa tako i Hrvate, koji omogućuju život i zapošljavanje bilo gdje u Europi, određene nacionalne profesionalne kvalifikacije još uvijek nisu prihvaćene u svim državama članicama. Nažalost, ograničena radna mobilnost odnosi se i na hrvatske skipere.

U Republici Hrvatskoj osoba koja zapovijeda jahtom ili upravlja brodicom mora biti osposobljena u skladu s Pravilnikom o brodicama i jahtama. Bitna razlika za skipere nastaje kada oni koriste brodicu ili jahtu u osobne svrhe ili kada zapovijedaju brodicom ili jahtom u komercijalne svrhe. Ovakva razlika postoji i u drugim zemljama EU.

Manji je problem kad osoba zapovijeda brodicom ili jahtom u osobne svrhe. Tada hrvatski skiperi mogu zapovijedati plovilima koja viju hrvatsku zastavu, a mogu zapovijedati i plovilima koja viju zastavu neke druge zemlje EU. Dakle, hrvatski skiper može okupiti hrabro društvo, i u Francuskoj iznajmiti jahtu koja vije francusku zastavu i okušati se u plovidbi Atlantikom. Slično vrijedi i za državljane drugih EU zemalja kada plove Jadranom s vlastitom jahtom ili u Hrvatskoj unajmljuju jahtu koja vije hrvatsku zastavu. Ovakav princip funkcionira na temelju sporazuma koje međusobno sklapaju dvije države, pa tako Republika Hrvatska temeljem sklopljenih Memoranduma o razumijevanju, odnosno pojednostavljeno rečeno sporazuma, priznaje isprave izdane od nadležnih tijela stranih država za upravljanje brodicama i jahtama na osnovu čega te osobe mogu upravljati brodicama i jahtama koje viju hrvatsku zastavu. Popis svih isprava koje Republika Hrvatska priznaje nalazi se na internet stranicama Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture, i na tim je stranicama trenutno navedeno 131 ovlaštenje.

Veći problem nastaje kad se naš skiper, čovjek od mora, pravi maritimo, pokuša zaposliti kao skiper na jahti koja vije zastavu neke druge zemlje članice EU, a ta se jahta koristi u komercijalne svrhe, pri čemu uopće nije bitno nalazi li se jahta u vodama Republike Hrvatske ili vodama neke druge članice EU. Problem ne muči samo hrvatskog skipera, već i ostale skipere u EU, jer trenutno skiperi s ovlaštenjem za upravljanje malim komercijalnim plovilima (SCV) iz određene zemlje mogu raditi samo pod zastavom te zemlje. Ukoliko žele proširiti svoje područje djelovanja da mogu raditi i na plovilima koja pripadaju drugim zastavama, tada se moraju ponovno kvalificirati za upravljanje tim istim plovilom koje je u ovom slučaju samo pod drugom nacionalnom zastavom.

Ovlaštenja koja se dobivaju za upravljanje brodicama, brodovima i jahtama manjima od 500 BT treba razlikovati od ovlaštenja za upravljanje brodovima i jahtama preko 500 BT. Za plovila manja od 500 BT ne postoji zajednički standard kvalifikacija unutar EU, i svaka država ima svoj program kvalifikacija. Osobe koje upravljaju brodovima preko 500 BT moraju biti osposobljene u skladu s Međunarodnom konvencijom o standardima izobrazbe, izdavanju svjedodžbi i držanju straže pomoraca (STCW konvencija) koja je prihvaćena u cijelom svijetu. Dakle, osoba koja je završila program izobrazbe u Republici Hrvatskoj u skladu s STCW konvencijom na nekoj pomorskoj školi ili fakultetu, može se zaposliti na svim brodovima ili jahtama koje viju bilo koju zastavu bilo gdje u svijetu.

Na osnovu prije navedenoga može se lako zaključiti da model po kojem bi trebalo riješiti priznavanje ovlaštenja za skipere i njihovu mobilnost već postoji, i da se nalazi u okviru STCW konvencije. Vjerojatno bi bilo teško napraviti model na principu STCW konvencije za upravljanje plovilima manjima od 500 BT u cijelom svijetu, ali na razini EU to nije nemoguće.

U čemu je onda problem, i zašto se ne pokrene takva standardizacija unutar EU kada je u temeljima EU zapisana ideja o ravnopravnosti svih njenih građana u svim sferama pa tako i prilikom zapošljavanja?

Problem je složen i rasprostranjen diljem Europe. S jedne strane tu su tromost i nedostatak volje nacionalnih vlasti da prihvate stručne kvalifikacije iz drugih zemalja, a mogući razlog je i činjenica da ne postoji alat za usporedbu kojim bi se procijenilo je li strana razina kvalifikacije ista, ispod ili iznad razine vlastite kvalifikacije.

O ovoj temi raspravljalo se i na radionici "Ograničena radna mobilnosti pomoraca u sektoru ribarstva i pomorstva u Europi", koja se održala povodom Europskog dana pomorstva u svibnju 2015. godine u Ateni, i koja je pokazala da mnoga ministarstva zanemaruju EU direktivu o stručnoj osposobljenosti koja bi omogućila veću mobilnost radne snage. Ovaj zakon zahtijeva od zemalja EU da organiziraju postupke za obavljanje procjene kvalifikacija iz drugih država članica EU-a, te predlažu odgovarajuće mjere, kao što je doškolovanje, ako već kvalifikacije nisu ekvivalentne.

Kako bi se analizirao problem radne mobilnosti u ovom sektoru EU je prihvatila financiranje projekta TCC-SCV (TRECVET Core Curriculum for Skippers of Small Commercial Vessels - Osnovni nastavni plan i program za Voditelje brodica i Zapovjednike na jahtama). Projekt okuplja 10 renomiranih partnera iz 9 zemalja EU, a Pomorski fakultet u Rijeci je jedan od njih. Voditelj projekta je tvrtka za obuku skipera i čarter tvrtka SeaTeach iz Španjolske, a ostali partneri su Udruga europske nautičke industrije (EBI) sa sjedištem u glavnom belgijskom gradu Bruxellesu, Francuski savez nautičke industrije (FIN), Njemački pomorski savez (BVWW), Udruga španjolskih profesionalnih skipera (ANPPER), Udruga češke nautičke industrije (APL), Pomorsko sveučilište Constanta iz Rumunjske, britanska tvrtka za osposobljavanje pomoraca SeaRegs, te slovenska tvrtka za osposobljavanje skipera Spinaker.

Cilj projekta je analizirati i usporediti kvalifikacije skipera za mala komercijalna plovila (SCV) u šest zemalja članica Europske unije (Hrvatska, Francuska, Njemačka, Slovenija, Španjolska i Velika Britanija), te stvoriti zajednički temeljni kurikulum (obrazovni program) pronalaženjem zajedničkih elemenata iz svake navedene zemlje. Ovi podaci koristit će se za informiranje i pomoć pomorskim upravama u Češkoj i Rumunjskoj, gdje je u tijeku proces razvijanja pravnih propisa za ovu struku.

U sklopu projekta razvija se računalni program koji će omogućiti transparentno i jednostavno uspoređivanje sličnih kvalifikacija za skipere iz različitih zemalja, što bi trebalo dati informacije o sličnostima i razlikama uspoređenih programa. Cilj je da razvijeni računalni program za usporedbu kvalifikacija pomorskim upravama zemalja EU pruži jednostavan uvid u programe izobrazbe skipera u drugim zemljama EU, te na taj način pospješi priznavanje njihovih ovlaštenja.

Računalni programski alat i rezultati projekta bit će predstavljeni institucijama EU-a, nacionalnim pomorskim upravama, obrazovnim institucijama, skiperima, te raznim pomorskim gospodarskim udruženjima u Bruxellesu 16. lipnja 2016. godine kada će se održati Završna konferencija projekta.

Želja svih partnera na ovom projektu je da se što prije proširi tržište zapošljavanja skipera unutar EU, ali presudnu ulogu u tome ipak će imati pomorske vlasti svake države.

Kada će se to dogoditi nezahvalno je prognozirati. Što do tada? Kako se hrvatski skiper može zaposliti na plovilu pod zastavom neke druge države EU? Trenutno jedino rješenje predstavlja izobrazba, odnosno pohađanje cjelokupne izobrazbe u skladu sa STCW konvencijom na nekoj pomorskoj školi ili fakultetu u Republici Hrvatskoj. Druga mogućnost je stjecanje ovlaštenja, za što će mu osim škole trebati i određena plovidbena praksa na brodu, dok treću mogućnost predstavlja pohađanje tečaja za skipera u zemlji čiju zastavu vije plovilo na koje se namjerava ukrcati. Informacije radi, naši francuski partneri dali su nam informaciju da u Francuskoj obuka i osposobljavanje za zapovjednika za mala komercijalna plovila (do 24 m ili 200 BT, jedrilice ili motorna plovila) košta gotovo 8.000 eura i traje 8 mjeseci! Trebalo bi na ovu cijenu dodati i troškove boravka i života u Francuskoj tijekom 8 mjeseci, što uvelike povećava ukupne troškove.

Upravo zato se nadamo da će rezultati ovog projekta olakšati priznavanje ovlaštenja za skipere unutar EU, a time omogućiti i hrvatskom skiperu zapošljavanje na plovilima s EU zastavom.

Autor teksta zahvaljuje se gospođi Iris Frković, dipl. iur., Voditeljici prekršajnog postupka u Lučkoj kapetaniji Rijeka na pomoći pri pojašnjenju pravnih propisa vezanih za osposobljavanje skipera, te priznavanju stranih ovlaštenja u Republici Hrvatskoj.

Više informacija o projektu dostupno je na www.tcc-scv.eu te na društvenim mrežama, a možete nas kontaktirati i na: info@tcc-scv.eu. Voditelj TCC-SCV projekta je dr. sc. Đani Mohović, docent na Pomorskom fakultetu u Rijeci.