1. Riječ urednika

Sedam gladnih godina

Evo, još jedna od onih sedam gladnih biblijskih godina je za nama. Problem je samo što više nisam siguran je li ovo četvrta ili već sedma godina i kada bi trebalo uslijediti sedam godina blagostanja? Jedino u što jesam siguran je činjenica da su za narod sve godine gladne, kao i to da su za one koji nam kroje sudbinu sve ove godine godine blagostanja i obilja. Pogledate li galeriju likova, kako onih na vlasti tako i onih u opoziciji, vidjet ćete lica ljudi koji su nas i doveli u ovakvo stanje. Na njihovu radost narod je kratke pameti pa se ne sjeća ni što je bilo jučer, a kamoli onog otprije 4 ili više godina. Ali u ovo međuvrijeme nakon izbora, u ovom preslagivanju i prebrojavanju snaga, sav jad i bijeda hrvatske političke oligarhije uspjeli su se ogoljeti. Pojavom grupe nezavisnih zastupnika koja u prvi plan stavlja reforme, koje su u ovoj zemlji već davno trebale biti provedene, odjednom su svi oni koji žele vladati, postali gorljivi zagovornici ideja i reformi, iako u predizbornim kampanjama i u svojim programima osim pljuvanja po konkurenciji nisu ponudili ništa konkretno. Vjerojatno se pitaju kako su mogli promašiti parole kojima su tako lako mogli dobiti izbore, samo da su ponudili program koji su ionako sada pod pritiskom morali prihvatiti, umjesto pljuvanja i prodaje priča o ustašama i partizanima. I nema sad te cijene koju ne bi bili spremni platiti samo da osvoje vlast, a želja za vlašću i vladanjem jednako je jaka i beskrupulozna i na lijevoj i desnoj strani. Zapravo među njima i nema suštinske razlike, ma koliko nas jedni uvjeravali da su oni bolji od drugih. Stoga i ne čudi ovo politikantsko trgovanje saborskim foteljama, u kojem će ovi novi, neiskusni ljudi koji su se u politici našli slučajno i po prvi puta, teško odoljeti iskušenjima. Premalo je tu iskustva pa predstavljaju divljač za laki odstrel. Bez obzira na dobre početne ideje uvijek se ispostavi da svatko ima svoju cijenu. Pritom oni koji su već debelo zasjeli na vlasti i koji su se tijekom godina dobro utaborili znaju što to znači. Nije to samo ego, nisu to samo privilegije svih vrsta, to je i debela materijalna korist. A kakve sve mogućnosti osobnog zgrtanja bogatstva imaju oni na vlasti, to ni najmaštovitiji ne mogu zamisliti. Tek kad se usporedi materijalno stanje dugogodišnjih političara sa stanjem u kojem su bili prije političkoga uspona, sve će postati jasno. Zanimljivo je da pritom svi koje se uhvati s prstima u pekmezu imaju zajedničku mantru o "političkom progonu". Ta neće valjda priznati da je lopov?! A da bi ta argumentacija imala još veću težinu onda se usput dodaje i komunistički progon, udbaške metode... Srećom po njhih, sustav je tako podešen da ne jede svoju djecu. Zemlja smo u kojoj sudske presude vrijeđaju zdrav razum, i u kojoj je pravda jednaka samo za siromašne, obične građane. Za one bogate vrijede neki drugi zakoni. Zemlja u kojoj politika, prema partijski jasno ustrojenim pravilima vrti milijarde u rabotama u koje mogu biti uključeni samo pravovjerni, za neke je uvijek zemlja obilja i blagostanja. Nije važno što je glup i nesposoban, a k tome još i krade, laže i bahati se. On je ipak vojnik partije i slijedom toga zaštićena vrsta. I njemu nitko ništa ne može. Sve dok je tako, mi ostali ostat ćemo zauvijek u gladnim godinama. ...