1. Motorni brodovi

Ribar 480

Pristup i ideja malog obiteljskog i ribarskog plovila, nešto je što našim starijim generacijama, naviknutim na tradicionalni način gradnje možda neće leći iz prve, ali vrijeme je da se stvari pokrenu i da se otvori prostor novim idejama

Stakloplastične brodice namijenjene ribolovu, koje su se na našim prostorima proizvodile zadnjih četrdesetak godina, činile su adekvatnu zamjenu za drvene originale, na bazi kojih su i bile konstruirane. Osnova tih brodica bile su tradicionalne pasare, batane i ostalo, s karakteristikama naglašene stabilnosti, te čistog deplasmanskog profila trupa plovila. Ta su plovila bila prvenstveno bez motornog pogona. Naknadnom ugradnjom motora dobilo se to da brzina nije prelazila maksimalnih desetak čvorova, a svaka preinaka u svrhu povećanja snage urodila je jedino kopanjem krme i stvaranjem većeg krmenog vala, odnosno povećanja otpora. Da bi se spriječilo kopanje krme dodavani su raznorazni flapsovi i platforme, koji su s više ili manje uspjeha izravnavali plovilo i povećavali brzinu. Da je u novije vrijeme sve manji interes za takva plovila, najbolje se vidi na sajmovima plovila, gdje dominaciju i premoć preuzimaju poludeplasmani, plovila koja dodavanjem snažnijih motora postižu sve veće brzine, uz naravno manje otpore. Brodica koja nije zaboravila tradiciju, barem u izgledu kokpita, napravila je pomak u izvedbi podvodnog dijela.

Radi se o Ribaru 480, kod kojeg su se izduženjem i produljenjem vrha pramca, te izravnavanjem dna smanjili otpori. Maknuta je, za naša plovila karakteristična obla forma, te smanjena visina kobilice. Kobilica izlazi iz forme dna tek u zadnjem dijelu plovila. Ovakav pristup i ideja malog obiteljskog i ribarskog plovila nešto je što našim starijim generacijama, naviknutim na tradicionalno, možda neće leći iz prve, ali vrijeme je da se stvari pokrenu i otvori prostor novim idejama. A kako se u ovom slučaju radi o uratku poznatog hrvatskog konstruktora plovila Srđana Đakovića, koji je konstruirao mnoga poznata plovila, nismo ni sumnjali u performanse i uspjeh Ribara 480. Kada bi probali naći sličnost s nekim od domaćih plovila novijeg datuma, jedno od plovila koje bi imalo sličnosti s Ribarom 480 je Bakan 5. Sličnost nije slučajna. Oba plovila je konstruirao isti konstruktor, oba su uspješna, te imaju prepoznatljivu liniju i formu, koja ih čini različitim i posebnim.

Ako se krene s prednje strane, primjećuje se razvijanje pramca do zavidne širine. Ovim potezom povećana je i površina palube, ali i volumen spremišta u pramcu. Ovakvo razvijanje posljedica je gliserske forme kojom se dobiva ovakva širina pramčanog dijela. Poklopac spremišta smješten iza pramčane bitve osim za odlaganje stvari, služi i kao radni prostor za rad s ribolovnim alatima. Testirani model imao je raspored masa postavljen više prema krmi, te je jedna osoba na pramcu bila idealan protuuteg protiv propinjanja. Gledajući u profilu, paluba pramca je izvedena s povišenom razmom (mala mrtva banda) koja se od pramca spušta prema kokpitu, što je kao graničnik za sigurnost dobro rješenje. Treba dodati i protukliznu površinu koja pokriva cijelu površinu pramčanog dijela, te dio povišene razme u vrhu pramca, što služi za olakšani doskok na brodicu i silazak.

Kako bi se spriječilo ulijevanje vode u kokpit s pramčane palube, postavljen je valobran, koji se postupno stanjuje na krmi broda. Pristup pramčanom spremištu moguć je s dvije strane. I palubni poklopac i onaj iz kokpita, po potrebi se mogu skinuti u dva poteza. Dovoljno je izvući osigurače iz šarki i to je to.

Iako plovnim karakteristikama pomalo odstupa od klasičnih brodica, Ribareva unutrašnjost, odnosno kokpit, je pravi ribarski. Masivna klupa koja se po potrebi može postaviti na tri pozicije duž kokpita, omogućuje razne kombinacije u unutrašnjem uređenju. Klupu se može i naopako okrenuti te ju se može koristiti za ?ješkanje? ili neki drugi delikatan posao. Potpunim micanjem centralne klupe dobiva se veliki radni prostor na kojega ni zahtjevniji ribari ne bi trebali imati primjedbi. Tu su još i na drvena postolja postavljene rašlje za vesla, koja odaju ribarsku i tradicionalnu dušu brodice.

Kompletna podnica brodice je pokrivena protukliznom površinom, a uz bočne stranice su postavljeni kanalići koji vode do ispusta samopraznećeg kokpita. U zadnjem dijelu ovi kanalići obilaze oko dvije krmene klupe. Ovakav razmještaj krmenog dijela vidjeli smo i u kombinaciji sa samo jednom, desnom, krmenom klupom, što je potez za pohvalu. Bočno postavljene krmene klupe protežu se do krmenog zrcala. Obje su vrlo korisne i iako postoji i pramčano spremište, ova spremišta su jedina sigurna protiv nepozvanih posjeta.
Da je konstruktor plovila mislio ozbiljno, vidi se i po izvedbi jedinstvene bravice koja ne izlazi iz profila brodice. Poklopci spremišta pokrivaju tek prednji dio spremišta i za nekom stvarčicom u unutrašnjosti potrebno je malo ispružiti ruku. Sam krmeni dio, uz dva samoprazneća ispusta s gumenim čepovima, koji spomenutim kanalićima odvode nakupljenu vodu, ima i jedan otvor s poklopcem za pristup u podnu komoru. Opterećenjem krme u mirovanju brodice, minimalna količina vode ipak ne uspije izaći iz brodice.

Podni servisni otvor koji je namijenjen kontroli rada kaljužne pumpe nužno je zlo, jer predstavlja potencijalan problem da voda iz kokpita prodre u ovu komoru umjesto kroz ispuste samopraznećeg kokpita. Drugi problem je visina krmenog zrcala koje, iako je poprilično zarezano, ?traži? ugradnju izvanbrodskog motora duge, odnosno ekstraduge osovine, inače se može očekivati podvlačenje zraka pod propeler i sve ostale nuspojave vezane uz to.

Imali smo sreće da su nam na raspolaganju bile dvije brodice Ribar 480, s dva različita četverotaktna izvanbrodska motora. Jedan je bio Honda 20, a drugi Mercury 9.9. Oba motora imaju rasplinjače za doziranje smjese goriva i zraka.

Što se tiče Honde 20, ova kombinacija je dobra i zadovoljit će one koji vole brže stići do neke ribolovne lokacije ili plaže. U ovoj kombinaciji snaga motora je poprilična, te dolazi do snažnog propinjanja pramca. Poželjno je da raspored masa tada bude dobro pogođen, makar da netko sjedne na sam pramac, što smo recimo mi napravili. Honda ima mnogo snage, ali rad motora je pomalo grub i nedovoljno uglađen.

Mercury 9,9 KS je pak uglađeniji u radu, ali raspoloživa snaga je nedovoljna za poluglisiranje, te je brodica pred stalnim pokušajem izglisiravanja odnosno propinjanjem. U normalnom rasponu brzina to nije problem, brzina je manja, a s njom i potrošnja i buka. Bilo kako bilo, ova brodica čije su manevarske karakteristike odlične, traži dugu ili XL osovinu. Nagli zaokreti pri većim brzinama dovode do gubitaka uzrokovanih podvlačenjem zraka u propeler. Raspon snaga do 8 KS do 20 KS, ono je što ovoj brodici odgovara. Između 8 i preko 20 KS gubici su preveliki a rezultati, odnosno prirast brzine neznatan.

Ipak glavni adut kojega prati, i ne baš takova cijena, je kvaliteta. Vrhunska izrada, bez nezavršenih dijelova, te sjaj i kvaliteta završne obrade ono je što vrijedi na Ribaru, te se treba odlučiti, kvalitetno ili ne, pa da košta ili ne. Dugoročno kvalitetno donosi više, jer na kraju krajeva što vrijedi to i košta.