1. Riječ urednika

Registrirajmo se u registru!

Kako je objava različitih registara postala aktualnom predlažem osnivanje Registra promašenih zakona i normi koje uništavaju gospodarstvo. U registru bi svaki građanin mogao upisati zakonske gluposti zbog kojih ga svaki nadležni državni službenik ima pravo razapeti i oderati kako god želi. Možete upisati koliko ste sati izgubili proučavajući zakone, norme, naputke i pravilnike umjesto da ste se bavili svojim poslom. Možete upisati koliko ste mjeseci ili godina čekali neko rješenje, odobrenje ili dozvolu, koliko ste nameta platili, a da ni ne znate čemu služe

Možda će tada netko od vladajućih, koji nikad nisu bili u vašoj koži i borili se s birokracijom, shvatiti gdje su stvarni problemi, kako ih otkloniti i konačno pokrenuti gospodarstvo i zaustaviti iseljavanje. Zemlju treba urediti, tako da svaki radnik koji radi uredno prima plaću od koje može pristojno živjeti, kako bi bilo što manje onih koji kopaju po kontejnerima, kako bi birokratski aparat i sudstvo konačno postali servis građana, a ne mehanizam za reketarenje, kako bi svaki umirovljenik od crkavice koju prima mogao preživjeti svih 30 dana u mjesecu, kako bismo krenuli sa suvislim promjenama i reformama, kako bismo prestali stalno tražiti unutrašnje neprijatelje, kako bi podobni, neznalice, lijenčine, muljatori i uhljebi svih vrsta i partijskih pripadnosti konačno prestali biti svete krave i kako bi sposobni i vrijedni konačno dobili mjesto koje im pripada. Da napokon rezultati rada postanu mjerilom vrednovanja i napredovanja. Žalosno je bilo gledati nove ministre kako kukaju da će im faliti radne snage za velike zadatke i reforme koji su pred njima. Ma koji prostor za zapošljavanje po ministarstvima!?! Sve je to izmišljena sistematizacija koja nema veze s realnim stanjem. Ne fali nigdje ljudi, ima ih viška! Ali tamo caruju neznanje i nerad. Nepotizam i političko uhljebljenje na većinu radnih mjesta u državnim službama doveli su veliki broj nekompetentnih i nesposobnih ljudi, pa tako posao koji može obavljati jedan radnik rade dvojica ili više.

I umjesto da gledaju na papiru sistematizirana radna mjesta, neka se spuste među djelatnike i svoje podređene, neka provjere što, tko, koliko i kako radi pa će brzo shvatiti da nema manjka nego viška radnika. Jer da je volje trebali bi prvo iz svojih resora otpustiti sve neznalice i lijenčine. A to nažalost nije moguće jer su i državni službenici svete krave. Otpustiti ih ili destimulirati primanjima je nemoguća misija.

O bivšem ministru branitelja s najkraćim stažom ne vrijedi ni trošiti riječi, ali upravo je on reprezentativni uzorak isisavanja novca iz proračuna. Treba samo biti na odgovarajućoj poziciji i dobro umrežen. I nema to veze s domoljubljem. Možda je sve skupa na rubu zakona, pa možda čak i nategnuto legalno, ali je u svakom slučaju krajnje nemoralno. To je indikator koji pokazuje koliko smo kao zemlja potonuli i izgubili sve moralne kriterije. U zemlji gdje je sasvim normalno da su oni protiv kojih se vode kazneni postupci i istrage politički još uvijek aktivni i eksponirani kao istaknute političke ličnosti, u zemlji gdje se plagiranje smatra benignom greškom koja nije vrijedna spomena, gdje se za ubojstvo više ljudi dobije uvjetna kazna, gdje za isto djelo sudovi donose različite presude, gdje se suci i osumnjičeni sastaju na tajnim lokacijama, a trajanje i tijek sudskog procesa ovise o tome koliko možete platiti odvjetnika, pojava ekscesnog ministra posve je benigna stvar. Za razliku od toga djelatnik u privatnoj tvrtki za pojedeni, a neplaćeni sendvič, ekspresno dobije otkaz, a zaslužni branitelj za muljanje države dobije ministarsko mjesto! I kada se sve skupa razotkrije onda je to politička haranga koju provode novinari, jer vojnici partije, a posebno branitelji, ne mogu biti ni lopovi ni mafijaši ni nemoralni ljudi. Već time što su branitelji oni su bezgrješni, skoro pa kao Djevica Marija! I nije problem u tom jednom slučaju, jer kao što rekoše u Živom zidu, nije problem ministar Crnoja. Problem je što postoji 200.000 Crnoja, a ona bivša i ova sadašnja vlada ne rade ništa da ih se spriječi u sisanju proračunskoga novca.

Zato bi svi pomoćnici ministara, šefovi agencija i ministri, a posebno premijer i predsjednik države trebali prije nego uopće izađu na izbore polagati test inteligencije i moralne podobnosti. Ne političke, nego moralne! A podrazumijeva se i provjera kriminalnih, pa i prekršajnih djela. Tako bi cijela nacija bila pošteđena ovog igrokaza, koji je još jednom ogolio svu bijedu politike i politikanata.