1. Ljudi, more, brodovi

Regata Storica

Skoro svi znaju za Venecijanski karneval i za porculanske maske, ali Serenissima ima još takvih događaja od kojih zastaje dah. Jedan od njih je Regata Storica. To je regata povijesnih mletačkih brodova: galija, gondola i ostalih barki koje svjedoče o negdašnjoj slavi Serenissime. Već promatranje s kopna predstavlja neopisiv događaj, a tek čast koju imaju oni koji koji sudjeluju...

Slično kao što je naš omiljeni pjesnik Joško Božanić imao pjesničke muke opjevati Palagružu pa je započeo svoju poemu riječima „Ne mogu napisat pismu ol Palagruže", tako bismo i mi mogli započeti ovaj napis riječima „Ne mogu napisati članak o Povijesnoj regati u Veneciji". Naime, još danima nakon povratka kući bili smo nabijeni emocijama, ushićenjem i ponosom da smo sudjelovali na velebnoj manifestaciji u Veneciji koja ima tradiciju dugu sedam stoljeća.

Jedna je od najvećih manifestacija u bogatom venecijanskom kalendaru događanja koju prati mnogobrojna publika, a i medijski je vrlo atraktivna. Ova morska povorka zapravo obilježava dobrodošlicu koju su Mlečani priredili Katarini Cornaro supruzi ciparskoga kralja koja se odrekla prijestolja u korist Venecije 1489. godine. Zato i svi sudionici i replike brodova nalikuju na rano 16. stoljeće. Drugi izvori kažu kako ova regata svoje korijene vuče iz polovice 13. stoljeća i da je vezana uz blagdan štovanja Male Gospe, Bogorodičina rođendana, no postoje zapisi da se nešto slično u Veneciji održavalo i ranije. Regata ne prestaje ni padom „Serenissime" 1797. Moderna regata nastaje 1841. godine, a od 1899. godine nosi ime „Storica". Na regati sudjeluju tradicijske i povijesne barke venecijanske lagune posebno ukrašene za tu priliku, a posade su odjevene u povijesnu odjeću.

Budući da je rijetka povlastica da stranci sudjeluju na ovakvoj manifestaciji, time smo poziv i sudjelovanje shvatili kao veliku čast i priznanje za sve godine uloženog truda u revitalizaciju sveukupne pomorske baštine Hrvatskoga primorja. Poznato nam je da su jedino s naših prostora pred nekoliko godina sudjelovale rovinjska batana i komiška falkuša, a da nekoliko zadnjih godina umaški veslači veslaju u venecijanskoj bissoni. Osim ovih barki na manifestaciji Voga lunga sudjelovala je posada iz Murtera s betinskom gajetom.

Na osnovu suradnje s udrugom „Vela al terzo" predstavnici „Koordinacije udruga za očuvanje i revitalizaciju pomorske, ribarske i brodograđevne baštine Kvarnera i Istre" dobili su poziv za sudjelovanje s dvije tradicijske barke na Povijesnoj regati u Veneciji u nedjelju, 6. rujna 2015. godine. U prvom, paradnom, dijelu manifestacije u kojemu sudjeluje stotine različitih barki venecijanske lagune, a koju predvodi bogato ukrašeni Bucintoro s osamnaest veslača i kormilarom, s kojega se zvukovima fanfara i bubnja daje ritam veslanja, sudjelovali su kvarnerski guc s veslačima Robertom i Josipom Mohovićem iz Mošćeničke Drage te krčka pasara s veslačima Nedjeljkom Dunatom i Milivojem Lončarićem iz Krka. Pored njih, četvorica predstavnika različitih udruga sudjelovali su kao veslači na gondoli zvanoj balotina, i to: Đani Mohović (Katedra čakavskog sabora općine Mošćenička Draga, Sekcija za tradicijske barke „Draške barki", Mošćenička Draga), Stanko Iskra (Naš Lovran – Lovrana nostra, Sekcija Lovranska lantina, Lovran), Ivica Baradić (JK Brioni, Fažana) i Gianni Giuricin (Kuća o batani – Casa della batana, Rovinj). Pored naših veslača, na počasnom sjedištu na pramcu gondole, u svečanom konvoju sudjelovao je u ime „Koordinacije" Jakov Karmelić. Od talijana kormilar je bio Giorgio Righetti, a prvi veslač Matteo Morgantin iz udruge „Vela al terzo". Balotina je slična gondolama koje posvuda susrećemo u Veneciji, ali se vesla sa šest veslača. Ime je dobila od glinene loptice (balota) s kojima su se gađale patke u lovu, a služila je i za uvođenja reda u kanalu tijekom regate.

Svi sudionici, a riječ je o više od stotinu barki, prvo se okupljaju u akvatoriju Arsenala, gdje se vrše posljednje pripreme u kostimiranju veslača, ukrašavaju barke i vješaju svečane zastave. Potom se predviđenim redoslijedom vesla u stojećem stavu (voga alla veneziana) ispred Duždeve palače i Svetoga Marka prema čuvenom Canal Grande, prolazi ispod najpoznatijih venecijanskih mostova; drvenog Ponte dell` Accademia i kamenog Ponte Rialto. U tom paradnom dijelu regate, na bogato ukrašenim raznim vrstama gondola i ostalim vrstama barki tipičnim za venecijansku lagunu nekada su plovile ugledne obitelji u luksuznoj odjeći. Danas to su tek kostimirani sudionici, figuranti, koji podsjećaju na slavne dane Republike. Ističu se povijesne bissone ukrašene morskim mitskim bićima te prikazima Ribe (Pescantina) i Zemljopisa (Geografija), mletačkoga lava i mnoge druge od kojih zastaje dah zbog njihove povijesne važnosti, ali i ljepote i posebne pomnje s kojom se ove barke uređuju za sudjelovanje u paradi.

Povijesna regata je festival pomorske baštine u kojoj se pokazuje bogata pomorska povijest Serenissime, slavi se umijeće specifičnog načina veslanja na različitim tipovima barki koje stanovnicima Venecije oduvijek život znače i kroz povijesni spektakl povezuje višestoljetna povezanost mora, brodova i veslača uobličena u vrhunski kulturni i turistički proizvod. Na obalama kanala, na mostovima, balkonima i bogato ukrašenim prozorima više nije bilo mjesta od mnoštva stanovnika Venecije i turista koji su toga dana došli vidjeti Povijesnu regatu. Službene procjene govorile su da je regatu s obale promatralo između 120.000 i 150.000 ljudi!

Nakon svečane parade slijedio je natjecateljski dio u kojem se slavi umijeće veslanja. Glavni cilj je postavljen ispred palače Ca`Foscari, gdje se nalazi i Machina, plutajuća svečana loža, na kojoj se pobjednicima uručuju nagrade. Prvaci dobivaju novčane nagrade i zastave crvene boje, drugi bijele, treći zelene, a četvrti plave zastave. Za vrijeme natjecateljskog dijela regate posebno je važno održavati red u kanalu, i zato su postojale zmijolike paradne gondole okićene mitskim bićima, na kojima su veslači bili odjeveni kao morska čudovišta. Nekoć se s balotina keramičkim lopticama gađalo neposlušne sudionike i promatrače koji su ometali utrku, ali danas su tu ulogu preuzeli brzi motorni čamci policije i kapetanije koji su vrlo uspješno održavali red na iznimno prometnom plovnom putu i tako natjecateljima osigurali dovoljno prostora za veslanje.

Takmiče se mladi natjecatelji u barkama tipa pupparin s dva veslača, potom žene u barkama mascarete s dvije veslačice, dok u natjecanju caorlinama sudjeluju barke s po šest veslača. Završni dio je natjecanje s gondolinama s po dva veslača. U svakoj kategoriji sudjeluje devet barki koje su označene tradicionalnim bojama (bijela, žuta, ljubičasta, svijetloplava, crvena, zelena, narančasta, ružičasta i smeđa), a koje predstavljaju pojedine dijelove Venecije.

Odnedavno je uvedena zasebna kategorija međunarodnog natjecanja sveučilišta u galeonima. Ove godine sudjelovale su veslačke posade sveučilišta iz Venecije, Lozane, Beča i Warwicka.

Posebnost venecijanskog veslanja predstavljaju sohe (forcola) na koje se oslanjaju vesla. Naime, poput vesala na našim gajetama i leutima, tako se ni ovdje vesla nisu vezala štropom, vjenčićem od konopa, za samu sohu, kako bi se mogla čim brže skinuti dok se plovi uskim kanalima i mimoilazi s drugim barkama. Forcola, najčešće izrađena od orahovog drva, postala je prepoznatljivi venecijanski simbol, skulptura, koja se prodaje i kao suvenir u različitim formama.

Volimo za sebe tvrditi da smo pomorska nacija. Mnoge povijesne dionice dijelili smo zajedno s Mlecima, i ako bismo stvari gledali na taj način imamo se i mi čime ponositi. Ali kad pogledamo kako se oni odnose prema svojoj baštini, koliko ulažu u njeno očuvanje i kako iza takvih događaja stanu svi, od Predsjednika Republike do najmanjega gondoljera, onda shvatimo da smo se mi pogubili po putu. Kad se usporedimo s manifestacijama kao što je Regata Storica čini se da smo zapustili mnogo, ako ne i svu našu povijesnu pomorsku baštinu. No ipak nije sve tako crno. Brojne udruge za revitalizaciju naše pomorske baštine i drvene barke rade najviše što mogu. Pomaci su mali, ali primjetni, i sada jedino što možemo napraviti jest staviti se na raspolaganje onima koji našu pomorsku baštinu nastoje vratiti s ponora zaborava, i opet početi živjeti uz more, s morem i na moru.