1. Jedrilice

Rabljeni Elan 33

Popularna Elanova tridesettrojka dokazuje da su godine ponekad samo zbunjujuća brojka, jer i nakon punih sedamnaest plijeni pažnju prostranošću, kvalitetnom izradom i odličnim jedriličarskim mogućnostima. Baš kao i nekada!

Pisati o jedrilici Elan 33 znači vratiti se unatrag dvadesetak godina, a s obzirom da je već napisano mnogo tekstova o tom plovilu, nema ih smisla ponavljati. Pokušat ćemo pristupiti s jedne druge strane odnosno novog pogleda na tu legendarnu jedrilicu.

Elan 33 koji imate priliku vidjeti na fotografijama zajedno s ugrađenim motorom Volvo Penta MD 2002 godišta je 1988. Da, dobro ste pročitali, Elanov "starčić" je samo na papiru u poznim godinama, jer mu elana (ovoga puta životnog) ne nedostaje! Nekoć omiljena jedrilica za čarter na Jadranu je, uz optimalne dimenzije, nudila izniman omjer komfora i odličnih jedriličarskih mogućnosti.

Nastanak

Braća Jakopin, najpoznatiji projektanti jedrilica iz ovog dijela Europe, točnije njihov J&J studio, projektirao je ovu jedrilicu sredinom osamdesetih godina. Možemo slobodno reći da je u ono vrijeme bila revolucionarna sa svojim "finim" linijama trupa, te izduženom i funkcionalnom krmom. Elan 33 je iznimno široka jedrilica s obzirom na svoju dužinu, za ono vrijeme, no ta njena širina vizualno ne dolazi do izražaja jer zbog dizajna i linija trupa djeluje duže no što zapravo jest, čime se gubi sam osjećaj širine.

Spominjati jedrilicu Elan 33, a ne spomenuti model Elan 31 bilo bi u najmanju ruku nepošteno, jer je Elan 33 nastavak jedne lijepe priče koja je započela 1983. godine, kad je proizveden prvi primjerak Elana 31. Tridesetjedinica je vjerna kopija Elana 33 ili točnije njegov original, budući da je nastala ranije. S tridesetjedinicom je tvornica Elan iz Begunja dobila zapaženo mjesto na svjetskoj nautičkoj pozornici. Mnogi ne znaju, a mislimo da je vrijedno pažnje spomenuti da je poznati slovenski jedriličar Dušan Puh 1984. godine s Elanom 31 osvojio drugo mjesto na svjetskom prvenstvu serijskih jedrilica u Švedskom gradiću Marstandu. To je bila samo potvrda da su u Elanu napravili nešto dobro što im je dalo novi poticaj u sličnim daljnjim projektima. Tako je nastao još poznatiji model Elan 33.

Poznavatelji jedrilica znaju da je razlika između jedrilice Elan 31 i Elan 33 na prvi pogled vrlo mala, no zapravo je ipak velika. Mnogi će pomisliti da pretjerujemo, no pravo stanje stvari je sljedeće. Paluba, takelaža i razmještaj palubne opreme je identičan. Kokpit je dovoljno prostran za 4 do 6 osoba, iako peta i šesta neće baš uživati u nekom komforu.

O kvaliteti izrade možda ponajbolje svjedoči podatak da hodajući palubom tridesettrojke gore-dolje, niti u jednom trenutku nismo osjetili niti primijetili da se stakloplastična paluba uliježe pod nama. Stakloplastika je još uvijek čvrsta i solidna, što je svakako plus graditeljima, ali i vlasniku! Jedina površinska oštećenja gelcoata "našega" Elana, mogu se vidjeti u kokpitu, što je i razumljivo jer se tamo ipak provodi najviše vremena. Na drugim mjestima se ni nakon gotovo dva desetljeća ne mogu pronaći oštećenja zbog čega plovilo ulijeva sigurnost. Jedra nisu originalna već zamjenska, a od ostalih važnijih izmjena spomenuli bismo novu šinu vodilica na ulazu u kabinu.

S(pojler) čini razliku

No ono što razlikuje Elane 31 i 33 je ta famozna krma koja je kod tridesettrojke u odnosu na tridesetjedinicu izdužena. Popularno zvana spojler ili platforma, daje jedrilici veću dužinu preko svega, povećava vodenu liniju prilikom većih brzina i daje stabilnost prilikom jedrenja u vjetar te niz vjetar po valovima. Predviđena je između ostaloga i za ulazak i izlazak iz mora, te je opremljena i tušem. Potrebno je također spomenuti da su Elan 31 i Elan 33 na vodenoj liniji jednako dugi, no zahvaljujući toj izduženoj krmi pri jačem vjetru i većoj brzini jedrilice, tridesettrojci daje veću vodenu liniju, što znači i veću brzinu, veću stabilnost te bolje manevarske sposobnosti. Od Elana 33 su postignuta bolja maritimna svojstva nego kod njegovog prethodnika, a da je tome tako potvrđuje i činjenica da je nakon toga tvornica Elan počela proizvoditi "spojlere" (platforme) koji su se mogli montirati na prethodni model Elan 31, pomoću vijaka. Tako su nastali modeli 31 S i 33 S.

Unutrašnjost između ova dva modela je identična, što znači da se sastoji od pramčane kabine, salona s nasuprotnim klupama (ležajevima), lijevom krmenom kabinom, i desnim tuš-sanitarijama. Sve je puno lakiranog drva, a niska silueta kabine za posljedicu ima i ne preveliku stajaću visinu, pa će svi viši od 180 centimetara biti primorani hodati malo pogrbljeno. Pramčana kabina, točnije ležeća površina pramčane kabine, ipak je malo prekratka, pa se ni oni, tek nešto viši, neće moći u potpunosti ispružiti.

Salon je prilično prostran s klasičnim središnjim stolom i dva nasuprotna sjedala. Stražnja kabina koja je također po mjeri većini prosječno visokih osoba, jako je prozračna.

Iako kupce plovila na jedra ponajmanje zanima pogonski agregat, dobro je znati i za njega, pogotovo zbog dana kad se ne možemo osloniti na jedra. Naš Elan 33 pokretao je stari znanac dizel Volvo Penta MD 2002 s dva cilindra, od 19 konjskih snaga. Motor iza sebe ima punih 1400 radnih sati, spojen je klasičnim osovinskim vodom na propeler. Važniji popravci su do sada uključivali samo izmjenu dizni goriva. Potrošnja motora ne prelazi tri litre na sat, pa time neće previše opterećivati kućni budžet. Po viđenom i doživljenom, ovaj stasiti Šveđanin će još dugo odolijevati godinama i burama. Uz, na refule, umjerenu buru i vanjsku temperaturu od svega 5 °C motor je startao nakon samo dva "verglanja".

Zaključak

Dobro se prisjetiti i poznatog Elana 31 S koji i danas, nakon punih dvadeset godina sudjeluje na brojnim regatama i naravno još uvijek pobjeđuje, a radi se o zadarskom Gringu.

Proizvodnja Elana 33 prestaje krajem osamdesetih godina, te ga zamjenjuje novi model Elan 331 koji je, što se tiče linija trupa identičan Elanu 33, no paluba je drukčije koncipirana, a i obrisi kabine su nešto obliji. Elan 31 se proizvodi i dan danas, ali radi se o potpunom drugačijem modelu koji s nekadašnjim dijeli samo oznaku. O pogođenosti modela 33 svjedoči činjenica da se čak i danas veliki broj potpuno novih jedrilica te klase, uključujući i najnoviji model Elan 334, teško mogu nositi sa "starim" Elanom 33 po brzini. Zbog tih kvaliteta najviše "trpi" kupac rabljenog plovila, jer iako se često može pronaći u malim oglasima cijene, ovisno o količini opreme, dostižu i do 35.000 Eura!

Budući da su cijene novoga u ono vrijeme dosezale i stotinjak tisuća (bivših) njemačkih maraka, uočljivo je koliko ova jedrilica malo gubi na cijeni. I u toj činjenici može se vidjeti kako se radi o jednom od najuspješnijih Elanovih plovila uopće. Nakon što smo zajedrili u Omišaljskoj vali i to po vrlo teškim uvjetima za jedrenje, možemo samo potvrditi da se još uvijek ugodno i sigurno osjećamo na brodu koji je projektiran i izgrađen pred gotovo dvadeset godina...