Propao dogovor o zaštiti tuna
Iako su izneseni podaci o tome kako je populacija tuna pala ispod 15% ukupnog broja, dogovor o zabrani trgovanja ovom ugroženom vrstom pali su u vodu
Na sastanku CITES-a (Convention on International Trade in Endangered Species) sudjelovalo je 175 kandidata koji su pokušavali postići dogovor kojim bi se osigurala budućnost tuna. Glavna tema ovog sastanka bila je svrstavanje plavorepe tune na popis ugroženih vrsta, čime bi se njen izlov, točnije trgovanje ovom vrstom tuna, stavilo izvan zakona. Ovaj kompleksni prijedlog naišao je na popriličan otpor, stoga su predstavnici EU, SAD-a, Monaca i Norveške predložili da se glasovanje o tome odgodi kako bi se dobilo više vremena za podrobnija istraživanja i argumentiraniju raspravu prije donošenja konačne odluke, sa čime se složio i Kevin Cochrane, predstavnik UN-ovog tijela za hranu i agrikulturu FAO-a. On je tom prilikom rekao i kako je službeno stajalište FAO-a da tuna po svim znanstvenim kriterijima spada među ugrožene vrste, čime su se stekli uvjeti za stavljanje plavorepe tune na listu zabrane trgovine, budući da joj je populacija pala ispod 15% ukupnog broja.
Nakon izlaganja FAO-vog predstavnika delegat Libije je žustro protestirao nazivajući istraživanje lažnim, i dijelom zavjere razvijenih zemalja, čime one imaju namjeru spriječiti napredak zemalja u razvoju. Pritom je optužio i FAO da služi političkim interesima velikih, te da nema nikakvog znanstvenog dokaza koji bi podupirao iznijete podatke o kritično niskoj brojnosti tuna. Na kraju je pozvao na trenutno glasovanje o zabrani koju je zagovarao Monaco.
Bez mogućnosti da se argumenti podrobnije predoče prisutnim delegatima, glasovanje je prošlo upravo onako kako se predstavnik Libije i nadao; 68 delegata glasovalo je protiv zabrane, 20 je bilo za nju, dok je 30 bilo suzdržano. Glasovanjem su, začudo, najviše razočarani bili Amerikanci. No, stvar postaje jasnija kada se čuje da je upravo najviše američkih organizacija bilo uključeno u istraživanje i pripremu podataka za sastanak. Predstavnik NOAA je s iskrenim žaljenjem konstatirao kako će usprkos poraznom rezultatu nastaviti s radom na zaštiti tuna te da će napraviti sve što je u njihovoj moći kako bi se smanjile kvote.
S druge strane japanski predstavnici nisu skrivali oduševljenje, pripisujući i svom lobiranju dobar dio zasluga za rušenje zabrane.
Sudbina plavorepe tune sada ne izgleda nimalo svijetlo. Libija je iskoristila proceduralnu zavrzlamu i onemogućila temeljitu raspravu i prezentaciju znanstvenih dokaza, bilo da je riječ o tehničkim, ekonomskim ili pitanjima biologije mora. Pitanje je sada samo bi li glasovanje izgledalo imalo drugačije da su se pružili temeljiti znanstveni dokazi? Bi li i onda delegati imali hrabrosti preuzeti odgovornost za izlov jedne riblje vrste sve do istrebljenja? Ovako je proceduralnim zamkama onemogućena argumentirana rasprava, i svi oni koji su glasovali protiv zabrane imaju alibi kojime pilatovski mogu oprati ruke tvrdeći kao u tom trenutku nisu raspolagali s relevantnim podacima, prešućujući činjenicu da su i sami pripomogli u tome da se ti podaci nikada ni ne iznesu.
O tome koliko sada tune ima u oceanima najbolje će se shvatiti ako ove omjere stavimo u odnos s ljudima. To je isto kao da se nakon neke katastrofe sadašnji broj od oko 6.000.000 ljudi, koliko ih trenutno ima na Zemlji, svede na 900.000. Ne bismo li to smatrali istrebljenjem?
...