Prolaz svih svetih
Upravo na dan Svih svetih, taman u ovo doba, pred točno 500 godina Ferdinand Magellan otkrio je morski tjesnac na dnu svijeta koji povezuje Atlantski i dotad bezimeni ocean
Antonio Pigafeta, kroničar koji je u svom dnevniku temeljito opisao putovanje Magellanove ekspedicije, inače jedan od rijetkih sretnika koji se živ vratio na jedrenjaku simbolična imena "Victoria", piše kako su nakon skoro godinu dana traganja točno na dan 1. studenoga pronašli ulaz u kanal koji ih je imao dovesti do druge strane dotad nepremostivoga kopna i omogućiti im nastavak putovanja do otoka sa začinima. Nakon 28 dana koliko im je trebalo da preplove 500 kilometara dugi kanač uplovili su u dotad nepoznato more kojem će nadjenuti ime Tiho more. Par mjeseci nakon što je u njega uplovio i sam će Magellan ustanoviti da je ovo Tiho more zapravo najveći svjetski ocean kad se izgubi u njemu i jedva živ dokopa se spasonosnoga kopna. Tom će kopnu nadjenuti ime Filipini. O tome ćemo reći par riječi nešto kasnije, a sada ćemo se vratiti na novootkriveni prolaz.
U nedostatku bolje ideje prolazu je nadjenuo ime po kalendaru. Radili su tako brojni Portugalci prije njega. Tako je Vasco da Gama o Božiću otkrio kopno sjeveroistočno od Rta dobre nade i nazvao ga Natal, a na isti su način dobili imena i Rt svetog Franje, ili svetoga Blaža...
Najbliži blagdan koji je Magellan imao na raspolaganju bili su Svi sveti pa je tako ovaj prolaz dobio ime Estrecho de Todos los Santos - Prolaz Svih svetih. Kasnije će kartografi brojna tako nadjenuta imena promijeniti i dati im nova, obično po pronalazaču ili nekom drugom zaslužnom čovjeku. Po nekim, doduše nepotvrđenim izvorima, čini se da je u ovom slučaju čak sam kralj Karlo preimenovao prolaz u čast pronalazača!
Za one koji su prespavali lekciju Velika otkrića tijekom nastave povijesti reći ćemo kako je Magellan pronašao ovaj morski put za račun španjolskoga kralja Karla budući da su Portugalci polagali pravo na put do Indije koji je vodio oko Afrike. Malo je znano da je Magellan bio također Portugalac, i da je rođen u jedinoj portugalskoj pokrajini iz koje se ne vidi more, kao i to da je kao vojnik sudjelovao u portugalskim ekspedicijama koje je vodio Vasco da Gama! I budući da Španjolci nisu mogli oko Afrike, morali su pronaći novi put. Kolumbo je petnaestak godina ranije pronašao nešto, ali to nije bila Indija već neko kopno koje se ispriječilo između Europe i zemlje začina, i zato je Magellan odlučio pronaći put oko tog kopna. I pronašao ga je točno pred 500 godina!
Jeste li znali?
Mnogi ljudi danas tvrde kako Magellanova ekspedicija jest bila prva koja je oplovila svijet, ali da Magellan sam nije bio te sreće, točnije da on nije oplovio svijet. I u neku ruku su u pravu, ali postoji tu i jedan veli ALI...
Uzme li se u obzir da je jedan dio Zemlje oplovio u sastavu da Gamine flote ploveći na istok, a drugi ploveći na zapad vodeći svoju ekspediciju, ispada da Magellan uistinu jest prvi čovjek koji je oplovio svijet.
Magellanov prolaz dijeli otok Ognjena zemlja od ostatka južnoameričkoga kontinenta. Na najužem mjestu širok je svega 2 nautičke milje, a dug je čak 380 milja. Sve do dolaska parobroda ovaj prolaz nije imao neku pretjerano veliku ulogu, jer jedrenjacima je bilo sigurnije ploviti kroz Drakeov prolaz, odnosno oko Rta Horn. S dolaskom parobroda i kasnije motornih brodova Magellanov prolaz postaje najvažniji plovni prolaz između Atlantskog i Tihog oceana, i tako je bilo sve do gradnje Panamskoga kanala. Iako mu je važnost značajno pala, to je i danas iznimno važan plovni put.
Magellan je nakon izlaska iz tjesnaca zaplovio prema zapadu i pritom tako temeljito promašio sva ona rajska pacifička otočja koja će kasnije otkriti jedan drugi čuveni pomorac, James Cook. Spasonosno kopno na koje je naletio nazvao je Filipini u čast španjolskoga princa Filipa, onoga istoga kome će Elizabeta, engleska kraljica nešto kasnije dobrano isprašiti tur u La Mancheu rastjeravši njegovu Nepobjedivu Armadu. Doduše u tome će joj mnogo pomoći i velika nevera koja je (pre)velikim brodovima španjolske Armade znatno umanjila sposobnost manevriranja. Sreća je htjela da su jedan dobar dio te flote činili Dubrovčani sa svojim karakama, tako da su se mnogi od njih, zahvaljujući velikom pomoračkom umijeću uspjeli spasiti povlačeći se oplovljavanjem britanskoga otočja, zajedno s Irskom!
...
