Preživjeti

BN 140
| str. 052-054 | 26.6.2014 | Piše:
Ive Jurov
| Foto:
Ive Jurov


Ima u našoj krvi neki nasljedni mačizam kojega se valjda nećemo riješiti sve dok nam netko silom zakona ne zaviri u naše novčanike i kaznama izbije novce za ne nošenje pojaseva za spašavanje na moru. No tako je to bilo i s pojasevima u automobilima i kacigama na motociklima. Zanimljivo je kako nam je još uvijek važnija ona pubertetska vizija o nama u očima drugih, od činjenice da nam jedan tako jednostavan predmet može spasiti život. A da stvar bude bolja, tako je kod svih ljudi koji su na moru, od kapetanije i policije, preko ribara do malih nautičara

Zakon kod nas kaže da barka mora imati po jedan pojas, odnosno prsluk za spašavanje za svakoga putnika i člana posade. Taj se zakon baš i ne poštuje, a moram priznati da nisam čuo ni da se kontrolira. Ljudi jednostavno ne vole imati te glomazne narančaste vreće po svojoj barci. Ako ih netko i ima onda su tako temeljito skriveni da ni sam skiper ne zna kako bi došao do njih ako ne rastavi pola barke. Na kraju krajeva, svi smo mi bolji pomorci od samoga Kolumba! A ipak, nesreće se događaju

... (više u tiskanom i CD izdanju)