Povijest trenutnih ljepila

Ljudi su oduvijek tragali za brzim rješenjima kojima bi mogli zalijepiti ili pokrpati nešto što su slučajno razbili ili oštetili na neki drugi način. Nebrojeni su bili pokušaji, brojnih izumitelja koji su svoj život posvetili rješavanju ovog problema. Jedan od takvih lučonoša bio je utemeljitelj Loctitea Vernon Krieble. Gospodin Krieble bio je doktor znanosti s područja kemije koji je u svom sveučilišnom laboratoriju pokušavao pronaći rješenja za nerješive probleme. I to mu je 1953. godine pošlo za rukom. On je naime te godine pronašao način da uspori proces stvrdnjavanja smole koja je služila kao osnovni sastojak anaerobnog ljepila.

Nakon tri godine raznih laboratorijskih ispitivanja 26. srpnja 1956. godine u njujorškom sveučilišnom klubu dr. Krieble je slavodobitno obznanio da je zauvijek riješen, kako se sve dotad mislilo, nerješivi problem labavih matica na strojevima. Uspjeh je bio trenutan! Ovaj iznenadi uspjeh omogućio je priliv sredstvima koja su se odjednom počela slijevati u njegov laboratorij, što je pak dovelo do zahuktavanja novih istraživanja, a zahvaljujući tome vrlo brzo nakon anaerobnog ljepila za matice svijetu je predstavljeno i prvo cijanoakrilatno ljepilo.

Zahvaljujući svojim iznimnim svojstvima ovo brzo jednokomponentno ljepilo u narodu je vrlo brzo dobilo niz imena koja su naglašavala njegovu učinkovitost: Crazyglue (ludo ljepilo), Superglue samo su neka od njih. Ostalo je, rekli bismo povijest. Danas je ime Loctite postalo sinonimom za rješavanje nerješivih problema, a sve zahvaljujući upornom radu, razmišljanju i znanstvenom napredovanju.