1. Riječ urednika

Povijesne odluke

Odluka Europske komisije o privatizaciji Brodosplita povijesna je" - izjavio je neki dan ministar gospodarstva. Jedino što nije pojasnio u čemu je ta njena povijesnost. Za koga i o kome? Činjenica je da problem brodogradnje sve vlade i uvaženi ministri nisu mogli riješiti posljednjih desetak godina.

Budimo iskreni i priznajmo da oni niti su znali, niti su bili sposobni riješiti taj problem. Njihov maksimalni doseg je daleko ispod složenosti problema brodogradnje. Niti su ljudi koji su pregovarali o brodogradnji postavili stvari kako treba, niti su oni koji su ih poslali znali što zapravo hoće. Znali su samo da tu nesretnu brodogradnju treba što prije maknuti s dnevnog rada jer im stalno visi nad glavom i stvara probleme, posebno u predizborno vrijeme. Spas i amnestija od odgovornosti stiže, pritiskom, bolje rečeno ucjenom, da se konačno nešto riješi ili nas u Europi neće biti. I tako nam Europska komisija u posljednji čas "velikodušno" daje blagoslov da možemo privatizirati vlastito brodogradilište u vlastitoj zemlji! I tu leži sva povijesnost takve odluke. Zapravo pokazuje kojim pravcem ide ova mala zemlja koja vlastitu pamet nema ili je ne priznaje, gdje politika sebe doživljava bezgrešnom i nepogrešivom, pa se sve svodi na improvizacije, metodom pokušaja i pogrešaka, lažna obećanja i zakonski šlamperaj, a sudbinske odluke mora za nas donositi netko drugi.
Nažalost mnogo smo mi toga ispotpisivali, i bit će još mnogo takvih "povijesnih" odluka koje će drugi donositi o nama i za nas, kao o maloj djeci koja pojma nemaju što ih u životu čeka. Zato će si netko drugi uzeti pravo da nas pouči još mnogim stvarima, dok i sami ne odrastemo i postanemo odrasle, odgovorne osobe, pardon, država. Jedna od takvih šlamperaj-odluka je i prisiljavanje Uljanika da preuzme 3. maj, iako Uljanik ni sam ne zna što bi sa sobom. Ali kada dobijete partijski zadatak tada nema vrdanja! Usput, država iz 3. maja putem agencije preuzima nešto što kao nije brodogradnja, jer nije direktno baš to nego je to samo proizvodnja brodskih motora i nekakve opreme za brodove. Pameti ne fali, a improvizacija napretek. Kraljevicu smo definitivno zatvorili, a stečajna uprava izgleda ima zadatak počistiti iz tog škvera sve što je metalno ili ima primjese metala u sebi, valjda iz straha da se ne bi slučajno opet tamo pokrenula nekakva brodograđevna aktivnost. Jer najlakše je rasprodavati sve što je ostalo i to po istoj cijeni po kojoj i lopovi prodaju kilogram ukradenih tračnica ili bakra s dalekovoda. Mnogo je teže tražiti nove investitore, zainteresirane korisnike koji bi sve to uzeli u najam i pokrenuli proizvodnju, pisati ponude, elaborate... Za to ipak treba znanja, pameti i volje, ali i preuzeti ponešto odgovornosti. Priča o razmjeni borbenih aviona za brodove koji bi se radili u našim škverovima, samo je kost koju će mnogi glodati, ali mesa na njoj nema, jer nema ni novca za financiranje takvih programa.
Istovremeno od domaće udruge brodara ?Mare nostrum? dolazi inicijativa s vrlo konkretnim brojkama, za gradnju 39 brodova različite namjene ukupne vrijednosti oko 1,3 milijarde dolara. Prema njihovom prijedlogu ni financiranje ovog projekta ne bi bilo previše naporno za ministra financija. Trebat će samo malo dobre volje i više rada na konkretnim problemima, a manje praznih priča o dugoročnim strategijama bez realnog uporišta.
I dok se u Jadroliniji vode igrice oko imenovanja nove uprave, ministarstva i odgovorni ministar spava, a Europa se približava. Jadrolinija kojoj je obnova flote pitanje opstanka, posebno pred ulazak u Europsku Uniju nije član udruge iako bi to njoj bilo najpotrebnije. Prema Pravilniku za obavljanje prijevoza putnika, kojeg se moraju držati svi brodari, i koji je usput rečeno Hrvatska sama sebi nametnula, brodovi stariji od 25 godina ne bi smjeli više obavljati prijevoz putnika. I tako ispada da većina brodova koji sada drže dužobalne pruge i povezuju otoke ne bi smjeli ploviti. Neki brodovi stari su 35, 40 ili čak 57 godina! Vrijeme im je za vječno počivalište tj. za rezalište. Na obnovi flote nije napravljeno ništa osim par trajekata kupljenih u Grčkoj ili izgrađenih u našim brodogradilištima. A 2016. hrvatsko more bit će otvoreno za sve europske zemlje koje budu zainteresirane za obavljanje prijevoza putnika našim dijelom Jadranskog mora. Toliko o turističkim adutima i prihodima od turizma...