Porastao interes za jedrenje brojnih korisnika s invaliditetom
BN 251Zahvaljujući osmišljavanju novih tipova plovila i stvaranju široke palete specijalnih pomagala za plovidbu, posebno za plovila do šest metara dužine, od 90-ih godina prošlog stoljeća počela se širiti ideja “jedrenje za sve
Ideje dizajna za uključivost već su primijenjene u mnogim područjima, pa i za dizajn plovila, iako još uvijek samo djelomično. Rekreacijskim aktivnostima, koje su se nekada smatrale privilegijem najbogatije klase, trenutno se bavi mnogo šira publika, pri čemu su i pojedinci s različitim stupnjem tjelesnog invaliditeta krajnji korisnici. Na taj je način jako porastao interes za jedrenje brojnih korisnika s invaliditetom.
Prvo pristupačno plovilo dizajnirano je u SAD-u kasnih 70-ih godina prošlog stoljeća i od tada je nekoliko drugih plovila izgrađeno ili preinačeno kako bi se osobama s invaliditetom omogućilo jedrenje. Zahvaljujući osmišljavanju novih tipova plovila i stvaranju široke palete specijalnih pomagala za plovidbu, posebno za plovila do šest metara dužine, od 90-ih godina prošlog stoljeća počela se širiti ideja "jedrenje za sve”. Takvo širenje bilo je moguće i zahvaljujući neprofitnim udrugama koje su u suradnji s jedriličarskim klubovima osnivale škole jedrenja, događanja i regate posebno posvećene jedriličarima s invaliditetom, s ciljem olakšavanja njihove društvene integracije. Posljednjih godina izgrađena su neka veća plovila kojima se promovira uključivost te daje potpora mješovitim posadama koje čine muškarci i žene, mladi i stari te sposobni i hendikepirani. Ovakav pristup, premda nije široko rasprostranjen, daje ideju o potencijalu svojstvenom pristupu dizajnu za sve koji bi omogućio osmišljavanje plovila koja mogu zadovoljiti različite vrste korisnika istovremeno, stvarajući uključivost i integraciju te otvarajući nove komercijalne mogućnosti. Nije teško zamisliti potpuno pristupačna plovila koja bi čarterske tvrtke imale u svojim flotama. Međutim, danas ne postoje jasne smjernice za projektiranje pristupačnih plovila za razonodu i u pravilu je sve prepušteno samim dizajnerima i projektantima plovila. Pozornost prema potrebama korisnika s invaliditetom omogućila bi većem broju ljudi da uživaju u plovidbi, a istovremeno bi se proširilo potencijalno tržište za brodograditelje. Međutim, činjenica je da se u proteklih pedesetak godina nije previše preispitivala raspodjela prostora u plovilu te dimenzioniranje u korist vrlo široke skupine korisnika.
Donja granica dužine plovila koje bi se moglo učiniti pogodnim za boravak osobe u invalidskim kolicima iznosi oko desetak metara budući da za manja plovila skučenost u unutrašnjosti plovila ne dopušta prilagođavanje korištenju kolica. Ako se govori o dizajnu za uključivost i osobama u invalidskim kolicima, valja znati da se kretanje invalidskih kolica mora osigurati u svakom prostoru u plovilu, a pritom se sve mora uskladiti prema odgovarajućim antropometrijskim i ergonomskim zahtjevima. Također, valja imati na umu da se primjenom tih zahtjeva neminovno mora žrtvovati broj prostorija u unutrašnjost plovila. Zbog toga je bitno osigurati da plovilo ne diskriminira kada je zamišljeno i dizajnirano u skladu s navedenim pristupom. Što će plovilo biti prihvatljivije i s estetskog i s funkcionalnog stajališta, to će se više smatrati "za sve” pa će i put do uključivosti biti uistinu ostvaren. Ako plovilo samo po sebi ne predstavlja neku vrstu prepreke, ono nikada neće kategorizirano kao takvo, čak ni od strane osoba koje nisu invalidi i koje će ga koristiti kao potpuno "normalno” plovilo.
Dizajniranje plovila namijenjenog između ostalog i osobama s invaliditetom mora se temeljiti na posebnim značajkama i ergonomiji koja je ponekad prilično neobična i nezahvalna. Razmatranje dizajna plovila za uključivost nije uopće jednostavno zbog brojnih varijabli koje proizlaze iz potrebe da invalidna osoba koristi kolica te posebnosti morskog okruženja. Sve to vodi razmatranju dizajnerskih rješenja primjenjivih na vrlo skučene prostore poput onih u plovilima, uvažavajući potrebe prostora i ergonomije koju zahtijevaju posebni uvjeti korisnika kako bi se uklonile prepreke na plovilu.
Jednotrupne jedrilice predstavljaju veći problem od višetrupnih jedrilica, prvenstveno zbog manjeg raspoloživog prostora. Kod jednotrupnih jedrilica problem također stvara i njen nagib koji se ne može izbjeći tijekom plovidbe na jedra. Za invalidnu osobu u kolicima kormilarenje pa i sam boravak na palubi u tim je uvjetima izrazito složen. Kod svega toga neizbježno se mora uzeti u obzir da se invalidna osoba gotovo nikada ne bi smjela odvajati od svojih invalidskih kolica zbog dva razloga. Prvi razlog se odnosi na uvažavanje potrebe osobe da se može samostalno kretati, dok se drugi odnosi na vrstu invaliditeta, budući da se kod nekih zahtijeva korištenje specifičnih položaja te u određenim slučajevima i osobnih pomagala trajno povezanih sa samim invalidskim kolicima. Nadalje, bez obzira na odgovarajući dizajn koji olakšava korištenje jedrilice, uvijek je preporučljivo da u svakom trenutku na jedrilici bude prisutan netko tko može pružiti pomoć u slučajevima hitnosti ili posebne opasnosti. More je, kao i općenito mnogo toga u prirodi nepredvidivo i mora ga se poštovati.
...
