Popravak gelcoata

BN 250
| 1.7.2022 | Piše:
Hrvoje Galić
| Foto:
Hrvoje Galić


Čišćenje i poliranje brodice nije samo stvar ljepote već zaštite gelcoata od propadanja. Isto tako jasno je da ćemo redovitim održavanjem imati puno manje posla nego ako se dovedemo u situaciju da zapustimo naše plovilo

Kažu da sve ima svoj rok trajanja i moramo se složiti da je to istina. Kada su brodice u pitanju i oprema na njima vrlo brzo ćete se uvjeriti u istinitost ove tvrdnje, pogotovo ako vaša brodica provodi u moru mnogo vremena. Vlaga, sol, sunce, vjetar samo su dio nepovoljnih uvjeta u kojima se plovila nalaze, a svemu tome moramo pribrojiti stalne vibracije i udarce koje imamo u navigaciji. Stoga želite li vašu brodicu držati u dobroj formi nužno je veliku pažnju posvetiti održavanju. Iskusniji nautičari znaju da se svi nastali problemi ili oštećenja moraju rješavati promptno jer svako odgađanje sanacije potencijalno dovodi do mnogo većih problema. Isto tako, vrlo je bitno znati uočiti ili prepoznati potencijalni problem na brodici dok se on još nije razvio u nešto veće i ozbiljnije. Mnogi na brodicama ne borave tako često pa će teže uočiti nastale promjene. Stvar se dodatno komplicira kada u priču ubacimo majstore koji moraju izvršiti određene popravke. Pa onda to najčešće ispadne tako da nakon nebrojeno mnogo poziva dobijete majstora koji vas pokušava odbiti na sve moguće načine jer je u velikoj gužvi. Ako se radi o malom popravku pokušati će vas uvjeriti da on to ne radi ili ako je jako obziran i pristojan jer ste ga zvali preko preporuke ili poznanstva u najbolju će vam ruku objasniti kako vam se ne isplati njega angažirati za taj popravak te da ga eventualno nazovete u periodu kada nema posla što je u prijevodu nikada. U slučaju da nađete majstora koji je voljan prihvatiti se posla, morate računati da je njegov sat prilično skup, pogotovo ako želite njegove usluge unutar sezone. Sve to potaknuti će vas na razmišljanje da manje zahtjevne poslove, pogotovo one koje ne utječu na sigurnost brodice, pokušate obaviti sami. Ako nemate baš dvije lijeve ruke i spremni ste odvojiti malo slobodnog vremena, princip uradi sam, može vam uštediti mnogo novaca. Osim toga osjećaj da ste sami nešto napravili te nešto putem i naučili ponekad može biti veće zadovoljstvo od ušparanog novca.

U prošlom broju dotaknuli smo se pranja i poliranja, a u ovome broju otići ćemo korak dalje i pokušati vam približiti kako relativno jednostavno popraviti sitna oštećenja na gelcoatu kod stakloplastičnih brodica. Oštećenja na gelcoatu poprilično su česta pojava te ih možemo usporediti sa ogrebotinama na automobilu. Svi oni koji žive u gusto naseljenim područjima znaju da gotovo ne postoji automobil bez ogrebotine ako se imalo koristi i ne stoji u garaži. Slično je sa brodicama, koliko god pazili uvijek se nešto dogodi, nešto padne ili se negdje lupi. Ako niste vi krivac, onda je neko drugi no oštećenje je tu. U pravilu ta manja oštećenja neće ugroziti strukturu plovila, ali će vlasnike izluđivati i bosti ih u oči. Isto tako valja napomenuti da je stakloplastika bez zaštite gelcoata izložena osmozi. To znači da dugotrajno zanemarivanje oštećenja može dovesti do ozbiljnih problema. Prije nego počnemo govoriti o tome kako popraviti takva oštećenja valja napomenuti kako se ovaj članak i sve o čemu ćemo pričati odnosi na površinska oštećenja. To znači da se takvi zahvati mogu izvoditi samo u okolnostima kada staloplastika ispod gelcoata nije pukla ili napukla. Sve ostalo traži ozbiljniju rekonstrukciju u koju se, ako niste stručnjak u ovome području, nije pametno upuštati sam. Za one kojima nije jasno dati ćemo prmjer iz svakodnevnog života; ako se ogrebete po ruci staviti ćete flaster, ali ako slomite ruku idete kod doktora.

 

Oštećen gelcoat nije rijetka pojava, najčešći uzroci ovakvih oštećenja su padovi oštrih i teških predmeta

 

Osim što ružno izgleda, oštećen gelcoat je prijetnja za nastanak osmoze. Sanacija ovakvih oštećenja mnogo je jednostavnija od rješavanja potencijalnih problema koje može izazvati

 

Zaštitnom trakom izolirati ćemo područje koje mislimo popravljati

 

Izolirano područje mora biti nešto veće od samog oštećenja kako bi se kit lakše povezao sa starom površinom

 

Brušenje oštećene površine je prvi korak u pripremi podloge

 

Kod brušenja moramo paziti da dobro očistimo površinu, ali da istovremeno ne napravimo veća udubljenja nego što su potrebna

 

Priprema površine

Za ovaj test odlučili smo koristiti Unimar gelcoat repair dvokomponentni kit, koji se pokazao kao vrlo jednostavn za uporabu te vrlo postojan i dugotrajan. Obzirom da se radi o kitu, samo nanošenje i obrada daleko je jednostavnija nego kod nanošenja novog gelcoata koji je u tekućem stanju. Osim toga ovaj proizvod dostupan je u malom pakiranju, čime je njegova cijena više nego prihvatljiva te je idealan izbor za one koje namjeravaju napraviti jedan ili nekoliko manjih popravaka gelcoata.

Kao i u svakom poslu priprema je pola puta do uspjeha. Da biste uspješno izvšili postavljeni zadatak bitno je detaljno proučiti svaki korak u procesu te se za njega adekvatno pripremiti. Prije samog početka radova potrebno je osigurati svu potrebnu zaštitnu opremu. U ovom slučaju osim radnog odjela vrlo je bitno koristiti zaštitne rukavice obzirom da se kit za reparaturu poprilično teško skida sa kože. Prvi korak je izoliranje područja kojega namjeravate obrađivati pri čemu ćemo koristiti samoljepljivu traku za izolaciju. Obilježeno područje mora biti nešto veće od samog oštećenja kako bi kit bolje prionuo uz gelcoat, a u kasnijim koracima brušenja i poliranja lakše izravnali površinu. Drugi korak je brušenje površine. Brušenjem odstanjujemo oksidaciju te dolazimo do „zdravog" područja te hrapavimo i pripremamo površinu za nanošenje kita. Ovo je korak gdje treba biti umjeren i detaljan, što znači da nije dobro previše brusiti jer ćete time napraviti velike rupe i znatno proširiti i produbiti područje djelovanja. Isto tako ne treba ofrlje pristupiti brušenju jer u tom slučaju postoji opasnost da kit neće adekvatno prionuti na površinu. Da bi se ovaj korak napravio ispravno, ključan je izbor adekvatnog brusnog papira odnosno odabir prave granulacije. Pregruba granulacija napraviti će velike rupe dok će prefina zagladiti površinu. U ovom slučaju koristili smo brusni papir granulacije 80 što se pokazalo kao optimalan izbor. Kada ste površinu pobrusili potrebno ju je temeljito očistiti od prašine i masnoće za što koristimo acetonska otapala. Ovaj korak nije loše ponoviti dva puta kako bismo bili sigurni da je površina čista i spremna, pri čemu za svako čišćenje motate koristiti čistu krpu.

 

Nakon brušenja površinu treba dobro očistiti acetonskim otapalima. Postupak nije loše ponoviti više puta kako bi površina bila što čišća, a kit bolje prijanjao

 

Malo pakiranje ovoga kita je više nego dovoljno za nekoliko ovakvih reparacija

 

Prije miješanja komponenti treba procijeniti kolika količina kita će nam trebati za određen zahvat

 

Druga komponenta odnosno utvrđivač dolazi u omjeru od 3% u odnosu na kit te ga je potrebno dobro umiješati kako bi se kit stvrdnuo

 

Nanošenje kita

Kada je površina konačno pripremljena, vrijeme je za nanošenje kita. Prije samoga nanošenja potrebno je odrediti količinu kita koju ćemo zamiješati pa tek onda dodati drugu komponentu i početi sa miješanjem. Komponente je potrebno dobro izmiješati jer se kit bez utvrđivača neće stisnuti. Kod samog nanošenja kita poželjno je biti što precizniji kako bi kasnije morali čim manje brusiti. Dobro je za taj korak pripremiti nekoliko pomoćnih alata koji će ovisiti o veličini, zakrivljenosti i mjestu na kojemu je locirana površina koju obrađujete. Razmislite sa kakvim alatom, a pri tome mislimo na špatule, žličice, štapiće i slično, si možete pomoći kako bi što bolje izravnali kit po površini. Pri tome bi bilo mudro da sav taj alat imate pri ruci ili još bolje nekoga koji vam je spreman dodavati alat s obzirom da je vrijeme nanošenja ograničeno i da će se kit prilično brzo početi otvrdnjivati pa njegovo oblikovanje više neće biti moguće. Ako vidite da kasnite u procesu ravnanja kita te da se on počeo otvrdnjivati, a vi ga niste stigli zagladiti, odstranite višak i čekajte da se kit dobro osuši, a onda ponovno zamiješajte novi kit i dovršite nanošenje. U protivnom ćete dobiti hrapavu površinu koju ćete morati puno brusiti, a postoji i mogućnost da se kit počne mrviti. Ne smijemo zaboraviti dodati kako je ovaj kit pogodan za i krpanje manjih rupa, primjerice nastalih od bušenja za montažu nekakve opreme koja se naknadno demontirala. U slučajevima gdje želite zakrpati takve rupice najjednostavnija opcija je ako ta pozicija dozvoljava kitanje sa druge strane plastike dok će te sa vanjske strane, odnosno lice na gelcoat zalijepiti ljepljivu traku i time izbjeći potrebu za bilo kakvim brušenjem i finiširanjem. U svim drugim slučajevima kada se kit dobro osuši slijedi brušenje. Preporuka je pustiti kit da se suši jedan dan, iako je on suh nakon sat do dva, pogotovo ako ga niste nanosili u debelom sloju.

 

Pri nanošenju kita možete se poslužiti bilo kojim priručnim alatom za kojega smatrate da će vam pomoći čim bolje zagladiti površinu

 

Zbog toga smo se odlučili na nešto grublji brusni papir

 

Brušenje i poliranje

Granulacija papira za brušenje nakon kitanja ovisi o tome kako ste dobro pokitali površinu. Za potrebe ovoga testa mi smo nanijeli nešto više kita nego što je potrebno kako bi mogli isprobati koliko se lako obrađuje te smo namjerno napravili zadebljanje do zaštitne trake kako bi se dobio „zub" što se često događa početnicima u ovom poslu. Iz navedenih razloga koristili smo nešto grublji brusni papir nego što je bilo planirano,ali smo željeli dokazati da i oni koji imaju „dvije lijeve" uz malo truda mogu korektno odraditi ovakav zahvat. Dakle brusiti smo počeli papirom granulacije 180. Obzirom da je to poprilično grub brusni papir za završno brušenje nije potrebno nikakvo jako upiranje ili pretjerano brušenje kako se ne bi stvorile rupe zbog kojih ćemo cijeli postupak morati ponoviti. Dakle bitno je samo sa ovom granulacijom eliminirati veće neravnine, takozvane zube ili stepenice. Nakon toga poželjno je vodom isprati površinu da se ukloni prašina i ostatci papira. Mokru površinu tada brusimo brusnim papirom granulacije 400 dok god ne dobijemo idealno ravnu površinu koju smo željeli postići. Poželjna su što češća ispiranja vodom kako površine, tako i papira koji će se zbog svoje fine granulacije brzo zapuniti strugotinom. Kada smo dobili površinu koja je pod rukom idealno ravna, prelazimo na još finije granulacije kao pripremu za poliranje. U ovoj fazi se radi brusnim papirima granulacije od 1000 do 3000, a mi smo se odlučili na 2000. Da ne bi došlo do zabune, pri radu sa ovako finim granulacijama površina mora biti neprestano mokra. I na kraju slijedi poliranje. O poliranju smo pisali u prošlome broju pa nećemo puno duljiti, napomenuti ćemo samo da smo za ovaj test koristili Unimarovu polir pastu koja se u prošlom testu pokazala kao vrlo dobra. A osim toga možemo samo dodati kako se na nekim mjestima, kao što je bio slučaj u ovome testu, ne možemo koristiti strojnim alatima odnosno polirkom ili barem ne za cijelu površinu pa je potrebno neke dijelove ručno ispolirati. Pri tome ćete često doći u situaciju da ćete zbog konfiguracije površine, morati radnju ponavljati više puta, no bitno je biti uporan i rezultat neće izostati.

 

Brusni papir granulacije 180 lako ravna naneseni kit

 

Isto tako prekomjerno nanošenje kita napraviti će zub na mjestima gdje je bila zaštitna traka. To se često dešava početnicima

 

Srećom kit se da vrlo lijepo obrađivati pa se nakon grubljeg brusnog papira brzo može prijeći na sve finije granulacije do poliranja

 

Za poliranje smo koristili već testiranu pastu iz prošloga broja

 

Za poliranje smo koristili već testiranu pastu iz prošloga broja

 

Za poliranje smo koristili već testiranu pastu iz prošloga broja

 

I na kraju trud se uvijek isplati

 

Zaključak

Uvijek smo zagovarali kako je poslove koje ne znate raditi najpametnije prepustiti stručnjacima. Međutim situacija u kojoj se nalazimo u zadnje vrijeme tjera ljude da se prihvate poslova kojima baš i nisu vični, što zbog cijena što zbog nedostatka majstora. Bitno je razlučiti u takvim situacijama jesu li to popravci koji mogu utjecati na sigurnost plovidbe ili oni koji su samo estetske prirode. Manji popravci su u jednu ruku i dio folklora u većini lučica uz more, a nerijetko su i dobar povod za druženje jer vam u takvim situacijama uvijek dođe pomoći netko od prijatelja. Popravci poput ovoga o kojemu smo pisali u tekstu prilično su jednostavni a mogu u štedjeti mnogo novaca pa na njih ne morate gledati kao na gubitak vremena već kao na priliku da naučite raditi nešto novo. Ako pri tome imate prijatelja koji vam je voljan pomoći možete spojiti ugodno s korisnim.

...