Pomorske prijevare
BN 187Pomorske prijevare se stalno događaju, bilo da su u pitanju brodovi, brodarske kompanije ili prijevoznička trgovačka društva koja se bave prijevozom robe morem. Najbanalniji primjer dogodio mi se ovih dana: potonuo je brod, a kolega novinar piše da je naletio na hrid. Pitam ga gdje je našao taj podatak, a on mi šalje isječak iz novina. Ja sam imao drugačija svjedočenja. Naravno, kompanija je odmah po događaju poslala odvjetnika koji je instruirao posadu što treba reći. Brod je izgubljen, pa nema smisla izgubiti i osigurninu zbog neopreznih izjava. I tako službeno izviješće glasi: - Brod je potonuo, jer je naletio na neobilježenu podrtinu...
Popis sudionika koji se služe prijevarama u pomorstvu je podugačak. Ponekad je uistinu riječ o greškama koje su dovele do gubitka, ali nije zanemariv ni broj slučajeva kada se susrećemo s pomno razrađenim ilegalnim radnjama koje uključuju više sudionika u ponorskom pothvatu. S obzirom na prirodu „pothvata" prijevare se mogu događati bilo gdje, na bilo kojoj razini ove globalne industrije koja obuhvaća pomorski prijevoz. Upravo zato je neophodno da pomorci budu posebno pažljivi u svome radu kako bi izbjegli opasnost da budu izravno ili neizravno uvučeni u te nepoštene aktivnosti, a ako je to već nemoguće onda makar da imaju pravno pokriće kroz činjenicu da negdje postoji pisani trag koji potvrđuje kako su postupali po izravnoj naredbi brodara ili nekog od viših časnika.
Pomorske prevare nisu ništa novoga. Njih ima, rekli bismo otkad ima i brodova i plovidbe, a gdje ima prekršitelja ima i onih koji te prekršaje pokušavaju spriječiti i sankcionirati. Danas je za to zadužen International Maritime Bureau (IMB).
IMB je posebno međunarodno tijelo koje istražuje, obavješćuje i bori se protiv pomorskih prijevara. Ovaj ured utemeljen je 1981. godine kao poseban odjel Međunarodne trgovačke komore, odnosno International Chamber of Commerce (ICC). Radi se o neprofitnoj organizaciji koja je osnovana 1919. godine u Parizu i predstavlja najveću svjetsku poslovnu organizaciju koja zastupa interese svjetske poslovne zajednice prema Svjetskoj trgovinskoj organizaciji i Ujedinjenim narodima. Njene glavne djelatnosti su utvrđivanje pravila, rješavanje sporova i zagovaranje politika na globalnoj razini, iz čega jasno proizlazi njen interes za pomorski promet i rješavanje problema s prijevarama.
Važnost IMB-a vrlo je brzo prepoznala i Međunarodna pomorska organizacija IMO pa ga je vrlo brzo po utemeljenju uključila u jednu od svojih rezolucija, koja je prihvaćena 20. studenog 1981. godine, kojom se potiču vlade, organizacije i sve zainteresirane strane da surađuju i razmjenjuju informacije u borbi protiv pomorskih prijevara.
Nažalost većina pomoraca za IMB su saznali tek nedavno, pred desetak godina s eskalacijom piratske krize u Somaliji. Naime tada je ustanovljen IMB-ov izvještajni centar sa sjedištem u Maleziji koji je prikupljao podatke i objavljivao izvješća o svim piratskim napadima diljem mora i oceana.
Neke od tih pomorskih prijevara su vidljive i lako se mogu otkriti, dok su druge praktički nevidljive, jer za njih nema nikakvih dokaza. Na primjer, lako vidljive prijevare su one u kojima zapovjednik i glavni konobar manipuliraju sa zalihama hrane te potpisuju račune za robu koja nikada nije došla do broda, i potom tu dobit dijele s dobavljačima. U vidljive prijevare spadaju i situacije u kojima viši časnici palube ili brodska posada prodaju brodske zalihe ili teret, kao i kad viši časnici stroja prodaju zalihe goriva tako da potpisuju zaprimanje većih količina od stvarno ukrcanih, nakon čega manjak nadoknađuju ostacima tereta, što je slučaj na tankerima.
Jedan od primjera je i kad viši časnici stroja pristaju da im dobavljač isporučuje podstandardne rezervne dijelove koji se plaćaju kao originalni, ili kad časnici palube manipuliraju s teretnicama. Ni brodski inspektori nisu imuni na prijevare. Oni mogu, djelujući sami ili u dogovoru s časnicima palube, napuhavati račune za zalihe i rezervne dijelove za popravke koji nisu izvršeni u brodogradilištima. Ponekad i nadglednici tereta, sami ili u dogovoru s višim časnicima palube, manipuliraju s dnevnim izvješćem o ukrcanom ili iskrcanom teretu, čime oštećuju posadu pogotovo na brodovima za prijevoz rasutih tereta.
Agenti, krcatelji i dobavljači najčešće u suradnji s višim brodskim časnicima manipuliraju s računima, a posrednik u zapošljavanju pomoraca manipulira s plaćama brodske posade. U zadnje vrijeme sve su češće i pojave u kojima posrednik dobavlja nedovoljno stručnu posadu koja radi za manju plaću koristeći falsificirane svjedodžbe. Časnici stroja manipuliraju s podacima u Knjizi ulja kako bi sakrili nedostatke u strojarnici te ispumpavaju ostatke zauljenih voda izravno u more koristeći prijenosne sustave cijevi koje se lako prikrivaju, a časnici palube manipuliraju s podacima o teretu, naročito na tankerima, te koriste ostatke tereta u dogovoru s brodovlasnikom odnosno čartererom.
Ako ste mislili da je niže rangirana posada imuna na prevare, prevarili ste se! Tu su moguće ilegalne radnje u kojima brodska posada u suradnji sa zapovjednikom, ali i bez njegova znanja prevoze slijepe putnike, ili pak krijumičare sve moguće i nemoguće vrste roba koristeći brod kao prijevozno sredstvo. Najteže oblike pomorskih prijevara uključuju osiguravateljske prijevare, a u njih su obično uključeni brodovlasnici ili čartereri koji manipulirajući brodskim dokumentima u dogovoru s brodskim časnicima i zapovjednicima. Te prijevare često uključuju smrtne slučajeve, odnosno ubojstva koja se potom prikazuju kao samoubojstva...
Kako bi posada mogla izbjeći uplitanje u takve prijevare moraju imati otvorene četvore oči i na vrijeme prepoznati kada neka radnja prelazi onkraj zakona. Moralna, ali i zakonska obaveza svakoga člana posade je da svoja saznanja o ilegalnim aktivnostima dojave lučkim vlastima, jer ako to ne učine postaju suučesnici. Ti „zviždači" su često dobro nagrađeni od nadležnih vlasti, jer ukazivanjem na njih mogu se spriječiti velike štete za sve sudionike pomorskoga pothvata, i omogućuju da se vinovnicima odrede pozamašne kazne. Možemo navesti primjer trećeg časnika stroja koji je američkoj Obalnoj straži dostavio snažne dokaze protiv upravitelja stroja koji je prouzročio veliko onečišćenje mora.
Upravitelj stroja je kažnjen dugotrajnom zatvorskom kaznom, a mladi časnik je dobio nagradu od čak milijun dolara, ali i američko državljanstvo. Na taj način države pokušavaju stimulirati ponašanje koje brodari kažnjavaju. Naime, „zviždačima" brodar ne oprašta "cinkanje", jer se očekuje da posada bude potpuno lojalna čak i ako se zna da je riječ o nezakonitim radnjama.
Pomorcima danas na raspolaganju stoji mnoštvo mogućnosti da sakupe dokaze o prijevarama koje su počinjene na samom brodu. Jedna od mogućnosti je i uporaba današnjih, vrlo jeftinih, foto i videokamera odnosno razni „špijunskih" uređaja (gadget) koji se nalaze u slobodnoj prodaji. Naravno, te uređaje ne valja koristiti za osobni probitak, već za dokazivanje istine u slučaju mogućeg ucjenjivanja od strane časnika. Vrlo jednostavno se mogu snimiti dvostruka dna ili preinačene mjerne trake za mjerenje količine goriva u tankovima na brodovima opskrbljivačima (baržama)...
Vrlo je važno znati da, ako se ustanovi prijevara na brodu, neupućenost bilo kakve vrste nije od koristi. Naime u istrazi o nekom događaju, odnosno prijevari već je sama prisutnost posade na brodu dovoljna za pretpostavku da se to dogodilo pod punim saznanjem zapovjednika i posade, pogotovo ako nitko od njih nije izvijestio vlasti o saznanju prije samog događaja.
Najveći broj prijevara prvenstveno je motiviran pohlepom uključenih strana, ali ponekad može biti i riječ o prijevari u koju su članovi posade uvučeni pod prinudom, što samo dodatno pokazuje kompleksnost pomorske prijevare.
...