1. RAZNO

Pomorci svjesno žive opasno

Svaki trenutak je bio dragocjen, spasioci su očajnički moru otimali djecu i žene najbrže što su mogli. U sjećanje mi se urezala slika jedne majke koja je podigla svoje dvije bebe visoko iznad glave jer joj je more već doprlo do prsa, moleći spasioce da ih prihvate

Pomorci se oduvijek na moru susreću sa stvarima koje su običnim ljudima koji žive svoje mirne, male živote na kopnu teško shvatljive. Još je Platon rekao da se svijet dijeli na žive, na mrtve i na pomorce, kao one koji su neprekidno između života i smrti. I svatko tko zaplovi morem, i u jednom trenu izgubi kopno iz vidika ulazi u taj međusvijet u kojem se nalazio potpuno prepušten milosti i nemilosti mora i vjetra, pri čemu je brod jedina čvrsta veza koja ga povezuje s ovim svijetom.

Nažalost, danas u ovom čudnom svijetu, morem plovi nevjerojatno veliki broj ljudi koje je tamo natjerala nužda, strah za vlastiti život, za život svoje djece, toliko velik da su zbog njega voljni čak i riskirati stradavanje. I onda se odvaže i krenu na put s neizvjesnim ishodom preko mora, jer i ta neizvjesnost, ma koliko bila rizična, pruža makar malo nade u bolje sutra, za razliku od ostanka. I zato ljudi ulaze u razne sumnjive barčice koje voze još sumnjiviji likovi, jer bolje je i umrijeti u pokušaju osiguravanja boljega života, nego gledati svoju djecu kako skapavaju od gladi ili postaju žrtve bezočnoga nasilja. Ista je to ona neimaština koja je naše djedove nagnala na put u Novi svijet, isto je to nasilje koje je naše očeve odvelo u zbijeg u El Shat, iste su to okolnosti u kojima su ljudi stvorili svoj novi život, ali su i mnogi od njih skončali u valovima.

Na našu sreću danas nismo mi ti koji bježimo glavom bez obzira sa svojih ognjišta, a naši pomorci spašavaju nečije tuđe živote koje je sila natjerala na očajničke poteze. Ovo je samo jedna od brojnih priča koje se nažalost svakodnevno događaju na svjetskim morima.

Kad zapovjednik postane gospodar života i smrti

Trošna dvadesetmetarska ribarica pretrpana s 250 imigranata iznenada je počela tonuti, a zapomaganje nasmrt prestravljenih žena, djece i muškaraca koji su se pritom našli u hladnom moru ledilo je krv u žilama. Većina tih nesretnika nije znala plivati, te je ostalo malo vremena da ih se spasi. Ta drama odvijala se 60 milja od libijske obale, 12. svibnja 2014. godine, a imigrantima je prvi u pomoć pritekao američki supplier, brod za opskrbu naftnih platformi „Kehoe Tide", dug 80 metara, pod zapovjedništvom kapetana Željka Vukovića.

U vodi do prsa žena je u zrak podigla dvije bebe!

„Čim sam ugledao taj užas u moru, te ljude koji se očajnički bore za život, u trenu sam odlučio da prvo moramo spašavati djecu i žene, a potom muškarce, jer u utrci s vremenom najprije je trebalo pomoći najslabijima. Grčevito držeći djecu u naručju, u želji da ih zaštite, majke su zbijene u grupi stajale na koritu broda koji je strahovito brzo nestajao pod njihovom nogama, tonući sve dublje u more.

Oprezno sam zaplovio prema brodolomcima na tonućoj podrtini, ali ne preblizu da očajnici koji su plivali naokolo ne stradaju pod propelerima broda (ima ih čak pet op.a.). Odmah sam naredio da se u more spuste i dva čamca za spašavanje s po tri najvještija člana posade, koji su prema dogovoru prvo počeli spašavati majke s djecom. Svaki trenutak je bio dragocjen, spasioci su očajnički moru otimali djecu i žene najbrže što su mogli. U sjećanje mi se urezala slika jedne majke koja je podigla svoje dvije bebe visoko iznad glave jer joj je more već doprlo do prsa, moleći spasioce da ih prihvate.

Posada jedne od spasilačkih brodica odlučno se probila do te žene, te prihvatila bebe da bi potom u plovilo podigli i hrabru ženu. Spašena je i trudnica kojoj se za skute držalo čak četvero djece! Kamo god si pogledao i krenuo, drama do drame, na sve strane borba za život"