Pomorci i stres: „osjećam da sam dobar samo kao rob”
BN 249„ Završio sam ugovor od četiri mjeseca na brodu i nema nikakve nade da ću se iskrcati u bliskoj budućnosti. Osjećam da sam napušten od društva, da sam dobar samo kao rob ali ne i kao dio ljudske zajednice, „ riječi su jednog hrvatskog pomorca izmorenog korona krizom, koja, na žalost, još uvijek traje
Plovidba je bila i ostala opasan posao uz sav napredak tehnologije, kako po pitanju gradnje brodova i sigurnosti plovidbe, tako i uvjeta rada i života pomoraca. Upravo je razvoj tehnologije doveo do toga da je danas sinonim za plovidbu stres, dok je nekada to bila romantika. Buka, vibracije, valjanje, vrućina, hladnoća ... rad u smjenama, premorenost, puno ljudi s različitim navikama na malom prostoru dugo vremena, odvojenost od obitelji, nemogućnost iskrcaja po okončanju ugovoru, neizvjesnost oko dobivanja novog posla, sve veća konkurencija na tržištu radne snage ... a da ne govorimo o opasnostima od pirata, nemogućnosti pružanja medicinske pomoći u slučaju bolesti ili nesreće ... Obzirom da je brod svojevrstan mehanizam koji mora besprijekorno raditi 24 sata svakog dana u godini, a pritom su posade neprestano pod pritiskom. Inače, svjetska trgovačka flota samo od vozarina godišnje prihoduje bilijun dolara. „Kotačići” u tom „mehanizmu” ne smiju stati, jer svaki zastoj i pogreška su vrlo skupi za kompaniju, odnosno smanjuju njenu dobit. Sve to uzrokuje stres kod pomoraca, izazvan psihičkim i fizičkim promjenama koje remete normalan rad ljudskog organizma što može uzrokovati razne bolesti.
Ne vraća im se više na brod
„Završio sam ugovor od četiri mjeseca na brodu i nema nikakve nade da ću se iskrcati u bliskoj budućnosti. Osjećam da sam napušten od društva, da sam dobar samo kao rob, ali ne i kao dio ljudske zajednice”, riječi su jednog hrvatskog pomorca izmorenog korona krizom, koja još uvijek nije iza nas, a izjavu je kroz istraživanje zabilježila te na nju upozorila izv. prof. dr. sc. Ana Slišković s Odjela za psihologiju Sveučilišta u Zadru, na okruglom stolu na temu : Pomorci i stres, održanom u organizaciji Sindikata pomoraca Hrvatske potkraj travnja ove godine u Dubrovniku. Jedan drugi pomorac je u još gorem raspoloženju izazvanom koronom dodao: „ Želja za bijegom, mržnja prema svim međunarodnim organizacijama koje se bave zaštitom prava pomoraca ... averzija i potpuna nevoljkost da se ikad vratim na brod. ... suicidalne misli.”
Izv. prof. dr. sc. Ana Slišković s Odjela za psihologiju Sveučilišta u Zadru
Dr. Slišković napominje da je život u izoliranoj sredini kao što je brod vrlo složen i stresan, a tome doprinosi, među ostalim, i činjenica da posada ima sve više posla koji nije vezan uz navigaciju. Da bi se ti problemi pomoraca počeli rješavati potrebne su temeljite promjene, ali je lakše organizirati tečajeve i radionice, jer u pitanju je odnos kapitala i rada, odnosno poslodavca i radnika.
Navedene izjave članova posada govore o velikom stresu kod tih ljudi, posebno u minule dvije godine uzrokovanim COVIDOM – 19, koji je i veliki dio čovječanstva primorao da promijeni radne i životne navike. Očajni pomorci tako upozoravaju sve one koji bi im trebali i mogli pomoći da je „ stanje njihovog uma užasno tijekom navigacije i kargo operacija, uz gubitak koncentracije.”
Brža komunikacija, više posla na brodu
Što je komunikacija između broda i kopna tehnološki bolja, na brodu je više posla. Odnosno, šefovi kompanija prebacuju mnoge poslove, a s tim i odgovornost, „iz kancelarija” na kopnu na časnike na brodu, koji su i bez tih novih zadataka preopterećeni poslom, posebice administriranjem, koje se danas obavlja elektronskom poštom. Nekada je sve to trebalo napisati, isprintati, potpisati i pečatirati pa staviti u kuvertu te poslati iz prve luke na kopno. Nekada je posadu pod stresom uglavnom držao kapetan, koji je za njih bio „Bog i zakon”, dok danas kompanije od barbe traže da bude „demokrata”, da razvija kolektivni duh i unapređuje timski rad.
Živjeti posao koji radiš ?!
U današnje vrijeme prilikom razgovora za većinu poslova pitanje svih pitanja je: ” Možete li raditi pod pritiskom? ”
Jer, pritisci su u većoj ili manjoj mjeri sastavni dio izvršavanja mnogih radnih zadataka. Stresna je svaka situacija koja traži prilagodbu organizma, koja ovisno o pojedincu može biti uspješna što je preduvjet zdravlja ili neuspješna što može odvesti u bolest. Ubrzani tehnološki razvoj pomorstva neminovno uzrokuje stres kod pomoraca, od kojih neki napominju da je lakše podnijeti tegobe plovidbe ako živiš posao koji radiš, a ne ako te jedino zanima kolika ti je plaća i kad ćeš biti unaprijeđen. Drugi će vam reći da je to pogrešan i „viktorijanski” pristup životu i radu, jer pomorac je profesionalac, koji potpiše ugovor, odradi posao, uzme novac i „plovi” dalje do novog ugovora.
Neki novi pomorci: Najprije „RESPECT”, zatim novac... i internet
Što god mislili o tome, plovidba se u mnogome razlikuje od većine drugih poslova na kopnu. Uz to, od ljudi koji su sposobni izboriti se za radno mjesto u konkurenciji 1,9 milijuna pomoraca iz cijeloga svijeta, okolina kao da očekuje da budu drugačiji od drugih, pogotovo da budu mentalno čvršći od osoba koje se grčevito drže svoje zone komfora na kopnu. Poluvojnički ustroj rada i života na brodu nameće mladim ljudima od početka njihove radne karijere odgovornost ne samo za vlastiti život, već i za sigurnost ostalih članova posade. Ta mladost je svjesna da plovidba nije egzotično - avanturističko putovanje, jer su shvatili da sudbinu moraju uzeti u svoje ruke ako žele živjeti nešto bolje od onih koji se ni pod cijenu gladi ne miču s kopna. Iako novac sam po sebi donosi i određeni društveni ugled, sve više mladih časnika trgovačke mornarice tvrdi da profesionalnu karijeru prvenstveno grade kako bi stekli poštovanje, odnosno „RESPECT”, kako radne okoline, tako i okruženja u kojem žive. Na drugo mjesto stavljaju novac, a na treće kompaniju sa što većom „ zonom komfora”, počev od dužine trajanja ugovora i redovitih smjena do mogućnosti korištenja besplatnog interneta na brodu, a na kraju nije zanemariva ni prostranost kabine u kojoj će provesti recimo naredna četiri mjeseca. Zbog spomenutog interneta već godinama ozbiljno pati društveni život na brodu, što kompanije nastoje promijeniti „tjerajući” pomorce da se više druže nego što inače čine zbog posla, ali ... ne možeš protiv modernih tehnologija. Do prije pet – šest godina 80 % trgovačkih brodova u međunarodnoj plovidbi uopće nije imalo internet, a mnogi u vlasništvu siromašnih kompanija nemaju ga ni danas.
Besplatni internet u vrijednosti 140 $
„ Na brodovima inozemne kompanije za koju plovim svaki član posade mjesečno ima pravo na besplatno korištenje interneta u vrijednosti 140 $ . To je većini pomoraca sasvim dovoljno za komunikaciju s najmilijima na kopnu te za praćenje ostalih sadržaja koji ih zanimaju, a sve preko navedenog iznosa moraju sami platiti. Naravno, brodovi imaju internet zbog poslovne komunikacije, a ne zbog privatnih potreba pomoraca. Pozitivni aspekti te mogućnosti svakodnevnog komuniciranja pomoraca s obiteljima su u tome što mogu podijeliti kako dobre tako i loše životne trenutke s najmilijima: ne tako davno pisma od kuće ili s broda putovala su mjesecima. Negativni aspekti su što ta povezanost s kućom nerijetko ometa članove posade da se usredotoče na obavljanja radnih zadataka na brodu, odnosno pomorac je ‘u glavi’ na kopnu, posebice ako je u pitanju neki problem,” rekao nam je jedan iskusni zadarski kapetan.
Zbog stresa mijenjaju posao
„ Usporedimo li automobilsku industriju s brodogradnjom, odnosno plovidbom, u prvom slučaju za sve tehničke probleme koji se jave u vožnji odgovara proizvođač vozila, a ne vozači, dok prilikom eksploatacije broda za sve što pritom pođe po zlu od stroja do komandnog mosta odgovara posada. Naime, pomorci prođu edukacije i treninge, kako bi upravljali brodom, i tako ih se učini odgovornima za sve što se na njemu događa.
Na brodu odluke donosi zapovjednik, koji je s časnicima za sve i odgovoran, ali ne daj Bože da odluči drugačije nego što mu čelnici kompanije ‘savjetuju’, čak i onda kad zbog sigurnosti broda i posade napravi određeni materijalni trošak. To breme odgovornosti i lavina posla posebice kod brodskih časnika uzrokuje ogroman stres, zbog čega mnogi od njih mijenjaju kompaniju ili čak i posao, odnosno odluče se raditi neki manje stresan posao na kopnu”, rekao je na spomenutom okruglom stolu Branko Berlan, akreditirani predstavnik Međunarodne organizacije transportnih radnika ( ITF ) u Međunarodnoj pomorskoj organizaciji ( IMO ) u Londonu. On napominje da su 2020. prema Rezoluciji IMO - a pomorci označeni kao „ ključni radnici” što je važan korak prema rješavanju problema smjene posada na brodovima, obzirom da se zbog korona krize 400.000 pomoraca nije moglo iskrcati s brodova nakon isteka ugovora o radu. Neki su u tom „zatvoru” ostali i do 18 mjeseci. U spomenutoj krizi „ključni radnici” su pokazali da je njihova profesija odigrala važnu ulogu u prijevozu roba diljem svijeta. To je brodarima donijela ekstra profite, jer su vozarine „otišle u nebo.” Taj neplanirani duži ostanak na brodovima uzrokovao je psihičko i tjelesno iscrpljivanje pomoraca. COVID – 19 je još uvijek prisutan, a potrebne zakonske promjene koje bi pomorcima olakšale iskrcaj i ukrcaj sporo se donose. Na kraju ovog teksta donosimo još jednu poruku pomoraca koju je zabilježila dr. Ana Slišković, a ona glasi: „Već smo umorni i naša tijela i umovi su dosegli svoje limite.”
...
