Pomorci i COVID-19: Dobrovoljno u plaćenom zatvoru!
BN 225
U minula tri mjeseca pandemija bolesti COVIDA-19 je zaustavila život na Zemlji, ali ne i plovidbu trgovačkih brodova! To je naprosto nemoguće jer na svijetu se 90% robe preveze morskim putem. Međutim, na brodovima su silom (ne)prilika ostali zatočeni brojni pomorci koji su tamo morali ostati i nakon isteka ugovora, zbog nemogućnosti da se iskrcaju, budući da su mnoge države zatvorile granice kako bi zaštitile svoje građane od ove nove i nepoznate bolesti.
O borbi s korona-krizom u ovom tekstu govore pomorci, kao i neki od ljudi koji im s kopna nastoje pomoći da se živi i zdravi vrate svojim kućama
Oko 4.000 naših pomoraca čeka iskrcaj!
- Od 16.000 hrvatskih pomoraca u međunarodnoj plovidbi, njih 7.000 je sada na moru. Od toga broja njih 4.000ne može svojim kućama iako su već odradili ugovor u trajanju od 3 do 6mjeseci. Neki su na brodu već i godinu dana! Mnoge države su u trenutku histerije izazvane koronavirusom zatvorile granice kako bi zaštitile svoje građane, tako Azija još uvijek naveliko blokirana; SAD pravi probleme oko repatrijacije pomoraca; povratak iz Južne Amerike je složen i vrlo skup, i jedino je u Europi moguće iskrcati se i vratiti kući. Nadu pomorcima za skori povratak u domovinu daju najave da će početkom lipnja ove godine mnoge zrakoplovne luke diljem svijeta ponovno biti otvorene za putnički promet. Samo na kruzerima Carnivala, Royal Caribbeana i Norwegian Cruise Linea ‘zapelo’ je više od 800 naših pomoraca, koji su ostali na brodovima i nakon što su se zadnji putnici iskrcali još prije 2-3 mjeseca. Za njih se kao luka spasa pokazao Dubrovnik, u kojem se osim naših pomoraca s kruzera iskrcavaju i pomorci, uglavnom hotelsko osoblje, iz mnogih drugih zemalja, od BiH do Ukrajine.
Glavni tajnik Sindikata pomoraca Hrvatske Neven Melvan
Prošla tri mjeseca jedina svakodnevna veza Hrvatske sa svijetom bili su letovi zrakoplova Croatia Airlinesa između Zagreba i Frankfurta. - rekao je glavni tajnik Sindikata pomoraca Hrvatske Neven Melvan. Dodaje kako Sindikat pomoraca Hrvatske u suradnji s Međunarodnom pomorskom organizacijom (IMO) i Međunarodnom federacijom pomorskih radnika (ITF) radi na uspostavi koridora za repatrijaciju pomoraca, što traži dobru suradnju s državama u kojima se planira smjena pomoraca.
Posljednji let iz Sri Lanke
Dubrovački kapetan sa zagrebačkom adresom Pavo Butijer bio je među posljednjim putnicima-sretnicima koji su zrakoplovom napustili Sri Lanku, prije nego je ta država obustavila zračni promet zbog COVIDA-19.
- LNG tanker Towada, japanskog brodara NYK, preuzeo sam 17. rujna 2019. u luci Chiba, a iskrcati sam se trebao 1. veljače 2020. u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Međutim, zbog pandemije koronavirusa, mnoge zemlje su u zatvorile svoje granice, zrakoplovi su prestali letjeti. Moj iskrcaj je do daljnjega odgođen,... Kad smo u Omanu krcali teret početkom veljače, imali smo sreću što smo doplovili iz Japana, a ne iz Kine, pa nismo morali 14 dana biti u karanteni. Prethodno smo u luci Fujairah (UAE) nabavili zaštitne maske, rukavice, beskontaktni toplomjer i ‘spasonosni’ C vitamin. Što se tiče držanja socijalne distance, u kulturi Japanaca i inače nema rukovanja, već samo blagi naklon, bez gledanja u oči, a nošenje zaštitnih maski kod njih je odavno nešto najnormalnije, kako bi zaštitili i sebe i druge, bez da im to kažu epidemiolozi. U kinesku luku Ningbo uplovili smo 1.ožujka, a čim je lučki pilot stupio na brodske ljestve odmah smo mu izmjerili temperaturu. Na brod su došli predstavnici lučkih vlasti i epidemiolozi, svi propisno zaštićeni, ali ih je bilo puno manje nego što je to uobičajeno kod Kineza. Srećom, sve je prošlo dobro, nitko od posade nije imao temperaturu, svi smo bili zdravi.
Dubrovački kapetan sa zagrebačkom adresom Pavo Butijer
Na brodu je strah bio ogroman, mučilo nas je mnoštvo nepoznanica u vezi tog, po život opasnog i nevidljivog koronavirusa koji se iznenada pojavi i brzo prenosi. Ljudi su mislili da će nam valjda nekakav mačić skočiti za vrat i prenijeti virus. Iz Kine smo 7. ožujka isplovili za Singapur, gdje je meni iz Hrvatske uspjela doći smjena. Plovidbu smo nastavili prema Sri Lanki, a moja kompanija je poduzela velike napore kako bih se ja 18. ožujka iskrcao u toj zemlji. Dok me taksi vozio u večernjim satima prema zračnoj luci u Colombu, odjednom je došlo do zastoja u prometu, jer je preko ceste išao nekakav ogroman gmaz. Bio sam u strahu da ću zakasniti na let koji slobodu znači, a taksist mi je rekao da moram biti strpljiv, jer da kod njih i životinje imaju pravo na slobodu kretanja. Na moju sreću, gušter je odjednom živnuo i napokon se odgegao preko ceste, a ja sam ipak stigao na zrakoplov i poletio za Dohu. Nekoliko sati kasnije zračna luka u Colombu je zatvorena za promet. Iz Dohe sam odmah produžio za Zagreb, gdje sam se prijavio za 14-dnevnu samoizolaciju, budući da sam 12 dana prije toga bio u Kini. Karantena je prošla bez simptoma bolesti, tako da sam 2. travnja i ja stekao pravo na slobodu kretanja. -
Ne može preko Šangaja, ali može preko Šolte?!
U kojoj mjeri je teško iz Kine dokopati se Europe, svjedoči primjer jednog našeg pomorskog inspektora koji je u Šangaju uspio kupiti kartu za Pariz u nadi da će potom preko Frankfurta doći u Zagreb. Međutim, iz šangajske zrakoplovne luke bez nekog posebnog objašnjenja je vraćen natrag u hotel, da bi mu dva dana kasnije ipak dozvolili da poleti za Europu. Jednom našem pomorcu brodar je omogućio da se iskrca u Barceloni, ali je čovjek morao biti na brodu, i to na sidrištu, sve dok u zračnoj luci nije čekirana njegova karta za let. Tek tada je brodom vraćen u luku gdje se iskrcao. Da je brod otplovio ranije, a pomorac „zapeo" u zračnoj luci zbog bolesti ili nekog drugog razloga, postao bi problem španjolskih vlasti, ovako...
Da i Hrvatska iznalazi razne načine da pomogne domaćim pomorcima u trenucima korona-krize, najbolje svjedoči primjer njihove smjene s nekoliko stranih LNG tankera kod otoka Šolte. Sve je odrađeno uz pomoć lučkih vlasti i epidemiologa, a ti tankeri inače plove prema talijanskim lukama. Tanker bi se nakratko usidrio nedaleko „checkpointa" Šolta, do njega bi doplovile naše vlasti brodicom ili tegljačem, a onda bi se jedni pomorci iskrcali, a drugi ukrcali. Iako nije riječ o velikom broju pomoraca, veseli spoznaja kako znamo biti složni i uslužni u teškim vremenima.
Smiju „svemirci", ne smiju carina, policija, PSC,...
Riječanin Velibor Krpan zapovjednik je na brodu za prijevoz kontejnera CMA CGM Alexander Von Humboldt (16.020 TEU-a) na kojemu su od 32 člana posade trojica već trebala dobiti svoju smjenu, a do sredine lipnja bit će ih još desetak.
Riječanin Velibor Krpan zapovjednik je na brodu za prijevoz kontejnera
- Došli smo dobrovoljno na brod u izolaciju, i sad smo u nekoj vrsti plaćenog zatvora. Na kopnu smo posljednji put bili prije tri mjeseca u Hamburgu, pa se sada već stvarno osjećamo kao zatvorenici. Naša kompanija, kao i sve ostale,nije imala izbora nego je do daljnjega morala obustaviti smjene svih posada. Iskrcaj i ukrcaj pomoraca nije bilo moguće organizirati. Početkom lipnja dolazimo u sjevernoeuropske luke te se nadamo da će tamo biti moguća smjena. Zbog fizičke izoliranosti od događaja na kopnu, mi na moru ne možemo realno sagledati situacija. Da nam na brod u lukama ne dolaze ‘svemirci’, kako zovemo predstavnike vlasti i epidemiologe u zaštitnim odijelima, ne bismo znali što se događa. Luke u Kini, Južnoj Koreji i Singapuru imaju stroge procedure u vezi COVIDA-19 koje nisu ujednačene. Čak i 5 kineskih luka u kojima pristajemo imaju različite procedure. Na brod smiju doći samo osobe kao što su peljari, epidemiolozi, brodski agent i lučki radnici. Svi ostali ne smiju na brod, primjerice policija, carina, PSC (Port State Control), serviseri... - rekao je Krpan.
Peljari i ekstremni alpinizam
Na LNG/C tankeru Magellan Spirit kao drugi časnik palube plovi Puljanin Luka Simić, koji se 1. svibnja ove godine trebao iskrcati nakon tri mjeseca plovidbe, u skladu s ugovorom da će 3 mjeseca provoditi na brodu, i 2 mjeseca kod kuće, ali...
Puljanin Luka Simić kao drugi časnik palube plovi na LNG/C tankeru Magellan Spirit
- Kad sam krajem siječnja odlazio na brod o koronavirusu se tek počelo pričati, da se to događa ‘tamo negdje’ u Kini. Ni u ludilu nisam mislio da će se ta pošast u samo nekoliko tjedana proširiti po cijelom svijetu te uzrokovati velike zdravstvene, gospodarske i druge probleme. Sve dok kompanije nisu počele obustavljati smjene posada na brodovima nismo previše ozbiljno doživljavali tu zarazu. Neki su već više od 8 mjeseci na brodu, nije im lako. Kako bismo skrenuli misli s ove teške situacije sada se svi više družimo, razgovaramo... Treba čuvati i mentalno zdravlje. Kad smo bili na iskrcaju tereta u luci Dunkirk u Francuskoj, bili smo u strahu jer je riječ o zemlji s velikim brojem zaraženih koronavirusom,Jer, ako se zarazi samo jedan član posade svi smo ugroženi, a od bolnice smo tijekom plovidbe preko oceana udaljeni miljama. Na brodu imamo rigorozne mjere predostrožnosti, pa tako peljari dolaze na naš komandni most posebnim koridorom, po skali s vanjske strane nadgrađa, što je alpinistički pothvat. Dok je peljar na brodu svi navigacijski uređaji na komandnom mostu su omotani prianjajućom plastičnom folijom, koja se uklanja tek kad on ode, a cijeli prostor se dezinficira. - ispričao je Simić. On je zahvalio SPH što se zajedno sa socijalnim partnerima uspio izboriti kod Ministarstva mora, prometa i infrastrukture da u porezne škare ne dođu pomorci koji zbog korona-krizeove godine neće uspjeti ostvariti 183 dana plovidbe izvan Hrvatske.
Bolje „zaglaviti" na brodu, nego kod kuće
Jedan naš pomorski časnik koji je na kruzeru već 6 mjeseci, kaže kako mu je draže što je pola godine „zaglavio" na brodu, nego kod kuće, jer sve to vrijeme dobiva plaću, te stvara kakvu-takvu novčanu zalihu za neizvjesnu sutrašnjicu. Jer, pitanje je kada, i u kojoj mjeri će se oporaviti industrija kružnih putovanja, te kome će i po kojoj cijeni trebati pomorci. Dodaje kako mu je žao ljudi koji na kruzerima plove kao hotelsko osoblje, jer oni u ovom višemjesečnom „zatočeništvu" ne dobivaju plaću, nego samo besplatan smještaj i hranu, u iščekivanju povratka kućama.
Instalirao izraelsku „coronavirus aplikaciju"
„Izraelci su vrlo agresivno pristupili spriječavanju širenja kornavirusa, tako da u Haifi nismo smjeli s broda. U toj zemlji koriste mobilnu aplikaciju za otkrivanje mogućeg dolaska u kontakt s osobama pozitivnim na COVID-19, koju sam dobrovoljno instalirao na svoj mobilni telefom, da vidim kako to djeluje. Kad se zaržena osoba našla na 100 metara od mene, ja sam o tome obavješten sms porukom. Naravno, sv to bez navođenja identiteta te osobe, radi zaštite osobnosti. Obzirom da sam bio ‘zatočen’ na brod, primio sam samo jedan takav sms, uz upozorenje da je zaražena osoba bila na benziskoj postaji nedaleko broda," ispričao nam je kapetan Željko Vuković iz Kastva, zapovjednik na opskrbljivaču platformi Demarest, američke kompanije Tidewater, koja ima flotu od 400 takvih brodova. On je jedan od rijetkih naših pomoraca, i ne samo naših, koji je za koronakrize uspio doći kući po isteku ugovora. Uspio se ukracati 11. svibnja u zrakoplov na letu Kairo-Frankfurt, koji je bio prepun putnika!?
Kapetan Željko Vuković iz Kastva, zapovjednik na opskrbljivaču platformi Demarest
„Svi smo imali zaštitne maske, što mi se u takvim uvjetima baš i nije činilo nekom zaštitom, jer smo bili natiskani jedan do drugoga. Kad smo izašli u Frankfurtu, aerodromsko osoblje nas je stalno uspozoravalo da držimo socijalnu distancu od 2 metra, što mi se nakon gužve u zrakoplovu činilo smiješnim. Po dolasku na Kvarner, proveo sam 14 dana u izolaciji, u apartmanu u Rijeci, čiji je najam platio Tidewater," dodao je naš sugovornik.
Radio je na opskrbi platforni za vađenje plina iz podmorja kod Izraela, a kako zbog koronakrize nisu više bile moguće smjene radnika na tim platformama svi su morali neplanirano prestati s radom. Na čekanje su stavljeni mnogi ugovori vrijedni sline novce. Vuković je odradio 9 od 10 tjedana koliko mu je trajao ugovor, a vjeruje da će i dalje biti posla za pomorce u offshoru, jer se na cijelom Sredozemlju „ruje" podmorje u potrazi za plinom. Taj posao rade brodovi za bušenje ( „drill ship" ), koji preuzimaju posao klasičniih platfori. Na Sjevrnom moru do 2025. s radom prestaje 2500 naftnih platormi, od koji su mnoge već završile u starom željezu.
Pomorci najčešće obolijevaju od malarije
Brod je opasno radno mjestu, na kojem pomorcima prijete razne ozljede, bolesti, stres i umor, koji je opasna pojava, i to u znatno većoj mjeri nego na kopnu. Kad je riječ o zaraznim bolestima, prema riječima dr. sc. Željka Sesara iz Rijeke, pomorci najčešće obolijevaju od malarije. Od te bolesti godišnje u svijetu oboli oko 200.000 ljudi, i to uglavnom u tropskim krajevima Afrike i Južne Amerike. Inkubacija zaraženih malarijom, nakon uboda malaričnoga komarca, može trajati i do nekoliko tjedana, pa tako bolesni pomorci znaju doći i doma prije no što bolest zapravo počne, dok se neki liječe na brodu tijekom putovanja. Lijekovi protiv malarije se uzimaju prije odlaska, tijekom boravka i nakon povratka iz rizičnoga područja. Kao predavač Pomorske medicine na Pomorskom fakultetu Rijeci, naš sugovornik napominje, kako se pomorske časnike nastoji osposobiti da znaju pravilno postupiti kod ozljeda članova posade, ali i prepoznati bolesti i dijagnosticirati ih pomoću medicinskih pomagala na brodu.
Dr. sc. Željko Sesar iz Rijeke
- S obzirom na to da se COVID-19 širi kapljičnim putem, a recimo jedno kihanje može proizvesti tisuće kapljica, onda je jasno koliku opasnost predstavlja zaražena osoba na brodu, na kojemu se puno ljudi nalazi na malom prostoru. Tu je teško ostvariti socijalnu distancu, a o prenošenju virusa zrakom kroz sustav klimatizacije i ventilacije u kabinama i drugim prostorijama da i ne govorimo! - kaže Sesar.
Država prepoznala ljude od milijardu dolara!
Ne zvuči baš lijepo, ali je istinito, da su pomorci „najbolji hrvatski izvozni proizvod", koji godišnje kroz svoje plaće u Hrvatsku unesu milijardu dolara! To pak zvuči jako lijepo, ustvari fantastično! Taj njihov potencijal prepoznala je i država,pa je Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture izdalo upute za provedbu odredbi Pomorskog zakonika u svrhu utvrđivanja „183 dana" radi oslobađanja od plaćanja poreza na dohodak pomoraca u 2020. godini, vezano za posljedice uzrokovane COVIDOM-19. Pomorci od svojih plaća možda žive nešto bolje od ljudi koji za plaću rade na kopnu, a onima koji im zavide na zarađenom novcu, ljudi od mora uzvraćaju izrekom: - Taj naš bolji život počinje tamo gdje završava vaša zona komfora. -
...
