Politika i realna ekonomija
BN 125Izgleda da je i naša nova vladajuća garnitura spoznala da se hrvatsko gospodarstvo brzo i sasvim izvjesno urušava. Sve je više nervoze, posebno u ministarstvima gospodarstva i financija, jer je očito da su shvatili koliko teška i nepremostiva prepreka stoji pred njima, a to je pokretanje gospodarstva ili kako to neki ekonomisti vole reći reindustrijalizacija Hrvatske.
A vremena koje je tako dragocjeno naprosto više nema. Sve ovo trebalo je pokrenuti prije tri godine, tada bi šanse za gospodarski oporavak bile daleko veće nego danas. Ne treba biti ekonomski ekspert da bi se spoznala veličina problema, jer mnogo je pokazatelja koji i najmanje upućenom građaninu mogu predočiti gdje se nalazimo i kamo idemo. Ubrzani porast broja nezaposlenih, pad industrijske proizvodnje, pad potrošnje, smanjenje izvoza, povećanje uvoza, nesrazmjer broja zaposlenih i umirovljenika... A nije riješen ni problem brodogradnje ili Hrvatskih željeznica, a na naplatu stižu krediti za autoceste koje po svim pokazateljima još dugo neće moći same sebe otplaćivati, zatim tu je i otplata vanjskog duga, pa unutrašnji dug koji ne zaostaje za onim vanjskim. Cijelo vrijeme barata se brojkama od četrdesetak milijardi nenaplaćenih potraživanja, iako se prema nekim realnijim procjenama vjerojatno radi o dvostruko većem iznosu. A tog novca u ovoj državi naprosto nema. I nikakvim bankarskim, ili bilo kojim sličnim akrobacijama neće se moći stvoriti. Razlog je jednostavan, naime banke su jedan dio problema hrvatskog gospodarstva. One su te koje izvlače i posljednji likvidni novčić iz hrvatske privrede, i na neki su način parazitiraju na ostacima zdravog tkiva suvremenog svijeta. Bezbroj je bankarskih derivata kojima se generira nepostojeći novac, novac koji nema realnog uporišta u proizvodnji, robi ni uslugama. Sve je to zapravo financijsko carstvo koje balansira na oštrici mača. Dovoljan je vrlo mali pomak u bilo kojem smjeru da se sruši cijeli sustav, a svakodnevno svjedočimo propasti poneke kule tog dvorca od karata.
Jedino rješenje za ovu pokradenu zemlju je stvaranje novog dohotka iz realnog rada, što znači novih poslova, i novih radnih mjesta. A toga nažalost nema, niti će ga biti u bliskoj budućnosti. Trendovi su negativni, i što je još gore, u ovakvoj situaciji teško da će se moći preokrenuti nabolje. Stotinjak uspješnih tvrtki koje dobro rade pa čak i izvoze, nije ni izdaleka dovoljno snažno da pokrene proces oporavka. Veliki infrastrukturni radovi koji će se financirati kreditima i daljnjim zaduživanjem, a bez izgleda da u skorijoj budućnosti počnu donositi realni prihod, u ovoj će situaciji biti samo dodatni kamen oko vrata našem slabašnom gospodarstvu. Istovremeno, smanjenje prihoda stanovništva uništava stotine radnih mjesta u malom gospodarstvu, obrtništvu, uslugama, a upravo će se ta radna mjesta teško ponovno aktivirati.
Poreznim akrobacijama možda će se zakrpati poneka rupa u proračunu, ali smo to, jer za rješavanje svih ovih problema trebaju milijarde, i to eura! A Hrvatska ih nema. Pa i velike investicije za sada su samo puste želje. Mnoge će stvari trebati korjenito promijeniti da bi malim koracima i na duge staze barem održali postojeće stanje. Još uvijek je nivo korupcije, prijateljskih namještanja, lokalnih šerifa, glupih birokrata i loših zakona mnogo veći nego što to ova mala napaćena zemlja može podnijeti. O tome da će nam biti bolje, ili mnogo bolje, mogu sanjati samo naša djeca ili unuci.
