Počeo još jedan lovostaj
Ribolov plovilima koja obavljaju ribolov okružujućom mrežom plivaricom – srdelarom zabranjen je u cijelom ribolovnom moru Republike Hrvatske u razdoblju od 1. svibnja u 00:00 sati do 30. svibnja u 24:00 sata
Počeo je još jedan lovostaj. Ovaj svibanjski. Mi primorci bili smo nekako naučeni u to vrijeme soliti ribu. Soliti srdele, inćune, a neki i lokardice... Unazad nekoliko godina to je vrlo teško, skoro pa nemoguće. Mnogi se pitaju čemu ovaj lovostaj jer sitla plava riba se uglavnom mrijesti u hladnije doba godine, a ova majska je bila poznata kao najmasnija, najbolja srdela, i skoro pa nikada se nije prodavala nedorasla riba, pogotovo ne u svibnju kad smo svi prebirali i tražili upravo one kašete s najvećom ribom koja je ujedno i najbolja za soljenje...
Službeno obrazloženje govori kako je ovaj lovostaj proglašen radi zaštite mlađih godišnjih klasa sitne plave ribe. Ima to nekog smisla, jer već je u nekoliko slučajeva dokazano kako su riblji stokovi čak i u Jadranu ugroženi. Zato je i Hrvatska u svoje zakone uvrstila obavezu postupnoga smanjenja ribolovnih napora. Tijekom 2019. ribolovni napori morali su se smanjiti za 5% u odnosu na ulove ostvarene 2014. Ove godine može se uloviti još 5% manje no što se ulovilo prošle, a sljedeće još 5% manje no što će biti ulovljeno ove godine.
Za sada se za to koriste mehanizmi poput ograničenja broja lovnih dana. Tako plivaričari mogu loviti najviše 20 dana mjesečno, dok je ograničenje na godišnjoj razini postavljeno na 180 ribolovnih dana. Sljedeće ograničenje je da od ovih 180 dana najviše po 144 dana može obavljati ciljani ribolov inćuna, i isto toliko se može posvetiti samo srdeli.
Kamo god da se zagrebe ova će tema svugdje potegnuti mnoge polemike. S jedne strane smanjenje dostupnosti male plave ribe znači rast njezine cijene, i to krajnjim kupcima ni najmanje ne odgovara. Ne odgovara ni ribarima. Iako oni dobivaju poticaje i razna sredstva iz Europske unije brod je napravljen da radi, a kad je primoran stajati na vezu u luci skoro pa pola godine, onda to nije neka željena učinkovitost.
Ne odgovara ni ribi, jer ovaj industrijski način izlova ribe desetkuje ribu, barem tako tvrde znanstvenici.
Unazad nekoliko godina ribarska flota usmjerena na izlov sitne plave ribe narasla je na prevelika 203 plovila, i po dostupnim podacima Državnoga zavoda za statistiku u 2018. godini ulovljeno je 67.500 tona plave ribe, od čega se 43.000 tona odnosi na srdelu. Plava riba predstavlja gotovo 90% ulovljenih količina ribe. S druge strane treba znati i to da je sitna plava riba temelj prehrambene piramide u moru. Ispod nje je samo plankton! Preveliko opterećenje izlovom sitne plave ribe predstavlja naprezanje cijelog ekosustava. Mnogi mali obalni ribari svjedoče kako se vrlo brzo nakon povlačenja plivaričara oporavlja i druga riba.
Problem u ovoj priči je i to što su upravo plivaričari u posao uložili najviše novca, i jedan ribarski brod košta kao i omanja tvornica. I posade plivaričara su najbrojnije, i svi oni su u stalnom radnom odnosu tijekom cijele godine, a tek možda polovica od njih 8 koliko u prosjeku broji, odnosi se na stručni kadar, dobro uigranu posadu koja se ne može mijenjati tek tako. Da bi se danas uspjelo u ribolovu sitne plave ribe stvar se mora dignuti na industrijsku razinu, a to znači da su i zaduženja ogromna, i da ih treba vratiti na bilo koji način.
Ove godine pred plivaričarima je treći lovostaj. Nakon planiranig siječanjskog, i neplaniranog COVID-19 lovostaja sada je nastupio još jedan planirani, ovaj svibanjski. On je uračunat u onaj broj lovnih dana, ali mnogi ribari se bune da će zbog neplaniranih troškova i slabe prodaje tijekom epidemije, vrlo teško preživjeti, uza sve potpore koje im stoje na raspolaganju.
Država mora stati iza ribara i omogućiti im rad, ali isto tako mora ograničiti snagu koju krupni kapital igra u cijeloj toj priči. Ne bude li se našla ravnoteža između profita ribara s jedne i zaštite ribe s druge strane moglo bi nam se dogoditi da na našem tanjuru bude još manje ribe.
Na kraju možemo izvući neki generalni zaključak da je lovostaj usprkos svim, na prvi pogled lošim stranama, zapravo vrlo bitna i korisna mjera. I to iz dva razloga. Koristan je za organizme čija se populacija obnavlja, ali i za nas kao krajnje konzumente. Jer ako dođe do tzv. sloma stocka srdele i inćuna doći će do pucanja cijelog ekosustava, a našoj djeci ne bismo smjeli ostaviti prazno i mrtvo more...
...
