1. Ljudi, more, brodovi

Plutajući zeleni otok?

Dobar postotak odvajanja i odlaganja moguće je postići samo ako spremnici za reciklažu postanu svima dostupni, a svima će biti dostupni samo ako budu postavljeni ljudima nadohvat ruke, dakle u centru. Ne treba pritom spominjati da je centar svakog priobalnog gradića njegova luka

Zagađenje mora plastikom postala je mainstream tema. Koju god društvenu mrežu da otvorite iskaču slike jadnih životinjica omotanih plastikom, umjetnih plastičnih otoka nastalih od odbačenih sirovina. Pokrenute su mnogobrojne inicijative, akcije čišćenja, skupljaju se sredstva. U biti vrijeme i trud troše se na sanaciju posljedice, dok se gotovo nitko ne bavi prevencijom uzroka! Smeće će na te plaže opet doplutati s prvim jakim jugom. A to se neće dogoditi samo ako se na vrijeme pohrani tamo gdje mu je mjesto. Veliki dio tog otpada dospijeva u more zahvaljujući neadekvatnoj komunalnoj infrastrukturi i zakonskoj regulativi koje nema.

Zakon o održivom gospodarenju otpadom

Zakonom o održivom gospodarenju otpadom propisuje sve i svašta, ali njime se ne uvažava notorna činjenica da mnoga naša mjesta duž obale imaju ogromne sezonske fluktuacije u broju žitelja. Mnoga naša mjesta u sezoni narastu i do šest puta! Ovaj zakon također zaboravlja i to da je naša obalna granica duga više tisuća kilometara, kao i to da imamo više od 1250 otoka, od kojih neki imaju komunalnu infrastrukturu, ali ima ih i jako puno koji su bez nje. Lako je odvajati otpad i organizirati njegovo odvojeno sakupljanje po gradovima u unutrašnjosti, no Primorju i Dalmaciji izgleda i dalje ostaje kramp, lopata i... kutija šibica...

Je li sve tako crno?

Na sreću dobre vijesti stižu nam iz hrvatskih brodogradilišta koja su se odlučila uhvatiti u koštac s gore spomenutim problemima pa su gradovima i općinama ponudili rješenje u vidu plutajućih pontona koji na sebi nose polupodzemne kontejnere kakve viđamo instalirane po obalnim gradovima. Ovakva instalacija ima cijeli niz prednosti, a osnovna je mobilnost, ali i arheološka podobnost. Naime, znamo da je većina starih dalmatinskih mjesta pod nekim vidom zaštite pa je kopanje po njihovim jezgrama vrlo škakljiva tema. Uz to svjesni smo i vrlo guste mreže podzemne infrastrukture i raznih instalacija pa ovakav ponton i nemoguće čini mogućim.

Centar svakog priobalnog ili otočnog grada je luka. Nositi otpad na kraj sela i nije se pokazao kao neko dobro rješenje pa se sada postavlja pitanje zašto bi se takav drevni folklor nastavljao, kad spomenuti sustavi polupodzemnih kontejnera nit smrdi, nit curi, nit je bučan, a nije ni oku odbojan? Dobar postotak odvajanja i odlaganja moguće je postići samo ako spremnici za reciklažu postanu svima dostupni, a svima će biti dostupni samo ako budu postavljeni ljudima nadohvat ruke, dakle u centru. Ne treba pritom spominjati da je centar svakog priobalnog gradića njegova luka.

Ovo je rješenje iznimno dobro iz nekoliko razloga. Prvi je taj što je ponton svima lako dostupan, drugi je što povećava i priveznu liniju, a važno je i to što je potpuno kompatibilan s ostalim pontonima koje luka već vrlo vjerojatno koristi. Budući da se ponton jednostavno sidri, može se i jednostavno premještati prema potrebama grada, ovisno o događanjima i mjestima na kojima se okuplja veći broj ljudi.

Pražnjenje otpada s morske strane?

Koliko gradovi u sezoni znaju biti prenakrcani turistima i njihovim vozilicama nije ni potrebno posebno napominjati. Često se kroz tu gungulu nije moguće probiti ni biciklom, a kamoli komunalnim vozilom ili pak teškim kamionom! Zato se otpad najčešće prazni u ranim jutarnjim satima što uzrokuje nervozu i negodovanje turista koji uz nesnosan smrad još moraju trpjeti i buku kamiona. Je li to nužno raditi tako? Ako baš treba, polupodzemni kontejneri montirani na ponton ili uz obalu mogu se prazniti i usred ribarske fešte u srcu sezone, 1. kolovoza u 19:00 h, i pritom baš nitko ne mora ni znati ni osjetiti da je u centar došlo komunalno vozilo.

Jasno da sve to izgleda kao potpuna znanstvena fantastika, ali ključna riječ u ovom trenutku je „morska strana". Naime, spomenute kontejnere u centru moguće je prazniti i brodom! Pritom se nitko neće naći oštećen ili zakinut za doživljaj zbog onoga što se zbiva u luci, jer baš u to vrijeme u moru gotovo da nema nikoga.

Yacht week - noćna mora ili?

Ako ljudima omogućite da besplatno odlažu otpad u za to predviđene kontejnere nećete ga morati sami vaditi s dna. Situacija na npr. Šćedru je alarmantna. Veliki i sve popularniji "yacht weekovi” biraju upravo takve otoke i uvalice za svoja okupljanja. Uz dobru zabavu, kojoj često kumuje i mnogo alkohola, otpad se ostavlja po palubama jedrilica, i kasnije nošen vjetrom završava u moru. Kad bi se tim i takvim organizacijama i događajima osigurao ponton na koji bi se oni svi zajedno mogli i privezati te ga koristiti kao otvoreni deponij, fotografije jutra nakon ne bi bile ni upola onoliko šokantne koliko obično bivaju. Taj ponton nakon događaja može ostati na svom mjestu i za sve ostale nautičare koji zbog cijena rado ostaju na slobodnom vezu izvan marina.

Cijena takvog pontona manja je od cijene jedne podmorske akcije čišćenja, a osim toga spriječit će i potrebu za organizacijom nekoliko budućih.