Plastificiranje barke
BN 231Imam drvenu barku od 4,5 meta koju s mukom održavam već godinama i koristim, najviše za ribolov. Kako bih želio imati što manje posla s održavanjem želio bih je plastificirati. Vidio sam takve plastificirane brodice, neke izgledaju dosta lijepo, a na nekima to baš i nije izvedeno najljepše. No mene više zanima koliko je to trajno rješenje, jer čujem mnogo različitih savjeta, jedni su za, a drugi protiv takvog zahvata. Zato bih volio čuti i vaše mišljenje jer sigurno imate više informacija od ljudi koji su plastificirali svoje barke.
Sigurno je da u današnjim vremenima nije lako održavati drvene barke, jer ima sve manje majstora brodograditelja u drvu, i ako sami niste vješti s alatom onda vam je održavanje takve barke prava muka. Međutim treba napomenuti da je posljednjih godina sve izraženiji trend na očuvanju tradicionalne drvene brodogradnje posebno ovih manjih brodova i brodica. Za takve brodice organizira se po Jadranu mnogo poznatih regata i okupljanja, ali ako takvu barku plastificirate onda više niste u kategoriji drvenih brodova. No ako ste se baš odlučili na ovaj zahvat onda morate znati da to može biti vrlo dobro rješenje, ali i prava katastrofa ako se to ne izvede po pravilima struke. Drveno plovilo stalno diše, a zatvaranjem površine drva s vanjske strane onemogućili ste da se to događa dok istovremeno s unutrašnje strane drvo upija vlagu, i diše pa normalno dolazi do širenja i stiskanja drva što ovisi o tome koliko je vlage primilo.
U mnogim situacijama može doći do truljenja drva i taj proces najčešće započinje ispod plastificirane strane pa to nećete uočiti odmah. Između madira voda će provuče do vanjske strane između drva i plastike i s takvih se mjesta teško isušuje. Isto se može dogoditi i ako dođe do oštećenja stakloplastike u podvodnom dijelu, ali i u nadvodnom dijelu. Treba napomenuti da se ovi problemi najčešće događaju ako je plastifikacija izvedena nestručno i s neodgovarajućim materijalima i pretankom debljinom stakloplastike.
Najbolje je ako se plastifikacija izvodi u toplom dijelu godine, kad je barka suha, ali ne i rasušena. Dakle drvo još uvijek mora imati mali postotak vlage, ali površina ne smije biti vlažna. Svakako treba izbrusiti sve slojeve stare boje. Ako je barka rasušena takva mjesta se s vanjske i unutrašnje strane mogu zapuniti tako da se od smole (najbolje epoksi) i praškastog punila napravi kit kojim se zapunjava prostor između madira. Ovo možete izvesti i zabijanjem kudjelje, ali onda morati i potapati i sušiti barku.
Plastifikaciju je najlakše napraviti ako barku okrenete naopako s kobilicom okrenutom prema gore. U predjelu kobilice i onoga što je pod vodom treba laminirati s par slojeva više nego bokove. Također bolje je više slojeva stakla manje gramature nego manje slojeva debljeg stakla. Broj slojeva možete staviti koliko želite, ali ne manje od četiri, i ne treba pretjerivati s debljinom laminata. Vanjski dio se potom može brusiti, kitati i bojiti, i ako to izvedete profesionalno, površina se neće razlikovati od stakloplastične barke.
Unutrašnju stranu koja se neće plastificirati mora se dobro osušiti i premazati kvalitetnim premazima za drvo koji sprečavaju da drvo upija vlagu. Ovo je posebno važno za donji dio, posebno santine jer u njima se uvijek nađe malo mora ili slatke vode.
Ako cijeli posao izvedete na navedeni način, sigurno nećete imati problema s truljenjem ni odljepljivanjem stakloplastike od drva i barka vas još godinama može služiti bez posebnog održavanja, osim urednog premazivanja unutrašnjeg dijela.
...
