1. RAZNO

Oživiti otpisanu barku

Ova je priča započela, kao i mnoge druge slične - u oštariji. Ribarsko društvo izmjenjivalo je iskustva, netko se hvalio, netko se žalio, da bi u jednom trenutku jedan od ribarskih suboraca i takmaca konstatirao: - Lako je tebi lovit! Ti imaš odličnu barku i sve ti je puno lakše. Ali, nema svatko mogućnost priuštiti si plovilo od 20-30 tisuća eura! -

Vjerojatno su one dvije crne bevande pojačale moj odgovor na rukavicu bačenu mi u lice i uplele me u jednu od debata koje inače uporno izbjegavam, jer, realno gledajući uvijek ima neka mudrica koja zna korijen svakome problemu i put ka svakom uspjehu. I tko riječ po riječ, rodila se oklada u kojoj je mene dopalo braniti stav da je i za relativno malo novaca i nešto vlastitoga truda i rada moguće napraviti odličnu barku za ribolov. Da stvar bude bolja, pobjedniku od te oklade nije pripadalo ništa, jer gubitnik je imao napraviti samo dobru gradeladu za ekipu! Ipak važno je da sam ja našao motiv da se posvetim jednoj staroj Elanovoj pasari koja me je igrom sudbine dopala (duga je to priča koju ću ispričati jednom drugom prilikom). Problem je bio što već duže vrijeme nisam znao što početi s njom. Bila je to stara zapuštena Elanka koju bi najlakše bilo nekome pokloniti kad bi ju samo htio, budući da je plastika bila u tako lošem stanju da više nije bilo moguće gaziti ni po pajolima ni po kuverti, niti sjesti na klupice. Realna vrijednost nije bila viša od 300 eura, ali da svima bude srce na mjestu, procijenili smo ju na 500 i odredili maksimalni budžet od 3.500 eura za radove da bi se barka opet dovela u plovno stanje. Od toga je trebalo odbiti 800 eura na koliko je procijenjena polovna dvotaktna Yamaha koja će barku pogoniti. Kako je oklada predvidjela da se ne računa vrijednost „ruku" za ono što radimo sami, ostalo je još dosta sredstava na raspolaganju.

Kako mi je opremanje brodica i hobi, ali i profesija, odlučih zabriljirati i napraviti The Elanku, Elanku svih Elanki! Planiranje je trajalo par dana, a vremena je bilo napretek. Zimski period koji je slijedio ostavio je dosta prostora za moj novi hobi. Kako bih potvrdio mogućnost da se i s relativno malim budžetom može napraviti barka koja bi zadovoljila moje ribolovne potrebe, bilo je potrebno učiniti mnogo zahvata. Krenimo redom!

1. Kvaliteta plastike. Da bi se stanje barke dovelo u prvobitno, utrošeno je pedesetak kilograma smole i prilično kvadrata prediva. Ispod kuverte su dodana rebrasta ojačanja, a na kuvertu je nanijeto pet slojeva plastike. Na pod je dodana vodootporna blažujka koja je pokrivena s pet slojeva plastike čime je dobivena čvrsta konstrukcija. Rebra su dodana i pod klupice kako bi se po njima moglo nesmetano gaziti. Elan ima jednu (samo jednu!?) manu, a to je zadržavanje vode pod nogama kada sjedite na krmi. Zato je pod kokpita u krmi dodatno nagnut prema naprijed kako bi sva voda završila u santini pod pajolima. I krmeno zrcalo je dodatno pojačano.

2. Stabilitet barke. Trebalo je postići stabilnost i za malo smjelije ribolovne avanture. Elan je poznat kao okretna i brza barka, ako se za deplasmanca može reći da je brz. Ali, poznato je da je dosta vergul, a to pri ribolovu može biti prilična tlaka. Odlučio sam se na ekstremni zahvat, pa sam kobilicu produljio za deset centimetara, a onda sam i sa svake strane dodao po jednu ljuljnu kobilicu. Time sam dobio da se barka puno sporije ljulja i manje reagira na kretanje po boku. Zahvaljujući ovim preinakama dodatno je smanjeno i bočno zanošenje, a to je upravo ono što mi je vrlo bitno pri lignjolovu. Bilo me je pomalo strah da bi dubina kobilice mogla usporiti plovidbu, ali kasnije se pokazalo da promjene na podvodnom dijelu trupa i opterećenje s unutarnje strane nisu djelovali na brzinu.

3. Bazen za živu ješku. Kako nema panule bez ovoga dijela opreme, a struja je na barci s malim izvanbrodskim motorom problematična, trebalo je osmisliti neko dobro, a opet ekonomično rješenje. Već duže vrijeme me kopkala jedna ideja, i sada je bila prava prilika da ju testiram u realnim uvjetima. Uplastificirao sam bazen u podu barke, smjestivši ga na najnižu točku, dakle u kaljužnicu. U kutovima bazena sam izbušio četiri rupe u trupu i ugradio kingstone, tako da je prednji lijevi „gledao" prema naprijed, zadnji desni prema nazad, prednji desni desno, a zadnji lijevi lijevo. Efekt je odličan! U stajanju u bazenu je oko 40 litara mora koje se može isprazniti skoro do kraja tako da se u plovidbi čepovima zatvore svi otvori osim onoga koji gleda prema nazad. Isto tako, bazen se može dodatno napuniti ako se u plovidbi otvorenim ostavi samo onaj koji je okrenut prema naprijed. Kada se otvore svi otvori, oni orijentirani lijevo desno osiguravaju protok u bazenu dok barka stoji, pa ljuljanje izmjenjuje vodu. U plovidbi funkciju protoka preuzimaju oni koji su orijentirani prema naprijed i nazad. Stvar funkcionira odlično i to bez pumpe i potrebe za strujom! A i teret na najnižoj točki dodatno povećava stabilitet!

4. Sonder. U današnje vrijeme bez sondera nema ribolova! Budžet je dozvoljavao ugradnju kombiniranoga uređaja Lowrance Elite 4, koji za 3.000,00 kuna ima odlične performanse, i ako ga se montira dovoljno blizu, njegov 4 inča velik ekran je dovoljno velik za istovremeno gledanje i GPS-a i sondera. Kako bih osigurao struju za ovaj uređaj, ali i za kaljužnu pumpu koja je s plovkom montirana ispod pajola, u kaljužnicu je u plastično kućište postavljen gel akumulator koji omogućava da ga se prazni do kraja bez rizika od oštećenja.

Već sada barka je zadovoljavala uvjete iz oklade, ali kako bih izbjegao i najmanje prostora za nadmudrivanje, odlučio sam iskoristiti ostatak budžeta i upustio se u male slatke perverzije.

Solarni paneli. Kako ne bih morao vaditi akumulator i puniti ga kod kuće odlučio sam ugraditi dva panela od po 30 W. A da bi oni bili ugrađeni na najbolji mogući način, tako da su izloženi suncu, ali i da ne smetaju pri kretanju barkom, trebalo je napraviti inoks konstrukciju nasred barke. Ta konstrukcija ima dvojaku ulogu, služi kao nosač tende i na nju se postavilo navigacijsko svjetlo vidljivo na sve strane a da opet ne smeta pri noćnoj plovidbi.

Ljetna tenda. Recimo da su mi tende fetiš. Po ne znam koji put sam si dao zadatak napraviti tendu koja će raditi dovoljno hlada, koja neće smetati pri ribolovu, i koju će biti moguće vrlo brzo montirati i demontirati. Uglavnom, nakon par dana mozganja rodila se tenda koja pokriva krmenu polovicu barke i otvori se jednim potezom u samo nekoliko sekundi. Ovo je omogućila konstrukcija nosača za koju vjerujem da će mnogi kopirati, jer je iznimno jednostavna i stvarno funkcionalna. Fotografije govore više od riječi…

Još par detalja... Panulaška stolica dobila je svoje logično mjesto na krmi, kao i tri nosača za štapove, jedan na krmi za panulaški štap, jedan na inoks konstrukciji za ribarskog druga i treći na provi, namijenjen teškoj artiljeriji za borbu s ribama koje su teže od barke. Ispod središnje klupe na sigurno i suho smještena je kutija s prekidačima i glavnom sklopkom. Ispod bočne klupe je napravljen nosač za vesla, tako da su ona nadohvat ruke, dobro su zaštićena, i što je najvažnije ne smetaju kad se ne koriste.

U krmi ispod klupa napravljene su čak 3 police. Jedna je za spremnik goriva, a dvije bočne za opremu koja se koristi u ribolovu. Oko barke je montiran bokoštitnik od stare debele lancane, što je ispalo vrlo efektno i efikasno.

I na koncu, kao i svaki vrhunski proizvod, barka je dobila ambalažu, zimsku tendu koja ispunjava funkciju i po jakom vjetru. Iskušano i po buri koja čupa fasade sa zgrada!

Da iskoristim i ja frazu koju je danas često moguće čuti: „Ali ni to nije sve!".

Naime, došao je dan za ocjenjivanje. Budući da sam imao prilike barku raditi u garaži nastojao sam ju držati podalje od znatiželjnih pogleda kako bi „vau" efekt bio što naglašeniji. Lažnu skromnost na stranu, ali ni najmanje nisam sumnjao u ishod oklade. Pitanje je bilo samo koliko će velik biti moj trijumf! I onda je došao dan testa, i Elanka je bešumno isplovila s veza u marini pogonjena elektropogon! Umjesto rezervirane Yamahe s kojom sam prethodno isprobao barku, na krmi je sada bio Minn Kotin elektromotor koji je, uklopivši se u budžet, ispunjavao očekivanja. Kako i koliko? Ostavimo to za sljedeći broj Burze Nautike za koji smo pustili detaljnu analizu prednosti i mana benzinskih i elektromotora. Premalo je ostalo prostora da bismo sada uspjeli iskreno opisati očekivanja i mogućnosti i jednih i drugih motora. Zanimljiva je to priča, vjerujte…

Elektromotore Minn Kota možete kupiti u trgovini Rogi ribaru, Ičići.