Otrijeznimo se i počnimo ozbiljno shvaćati more i plovidbu
BN 263Svaki turist koji dođe na naše more je potencijalni nautičar, jer primjerice u iznajmljenom kajaku ili na dasci za veslanje postaje se sudionikom prometu na moru. U samo nekoliko sati s tim plovilima može se prevaliti popriličan broj milja, odnosno osoba se može udaljiti dosta daleko od obale te pritom puno toga doživjeti i , ako ima sreće, preživjeti. Naime, treba imati na umu da more jednako vreba iskusne i neiskusne, odnosno nikome ne daje popust. A ljudi se opuste, jer osjećaj slobode dok se plovi morskim prostranstvom proizvodi hormon sreće, odnosno stvara neopisivu radost življenja. To opuštanje, posebice tijekom ljeta, (pre)često završi tragično. Zato, otrijeznimo se i počnimo ozbiljno shvaćati more i plovidbu.
„Ako želite nešto znati o moru, morate biti na moru, inače je to nemoguće,” rekao je slavni književnik Ernest Hemingway.
Na žalost, turisti koji dolaze na naše more, o brodovima i plovidbi znaju malo ili nimalo. Oni samo silno žele isploviti na pučinu kako bi doživjeli osjećaj slobode kretanja koji pruža plovidba morem. Pritom ne slute kakvi ih sve izazovi čekaju. Nekada je plovidba uglavnom bila „rezervirana” za imućne turiste, dok je danas tu želju lako ostvariti velikom broju turista. Za male novce može se kupiti, a za još puno manje iznajmiti primjerice dasku za veslanje ili kanu te zaploviti ne samo do obližnje uvale, već se hrabro može krenuti na krstarenje do nekog od naša 1244 otoka, grebena i hridi.
Nema straha kad nisi svjestan opasnosti
Pritom su skoro svi ti moreplovci bezbrižni i opušteni, jer na lijepom hrvatskom butik moru je sve tako pitomo i gostoljubivo, kao u nekom zabavnom vodenom parku. Sve dok ne zapušu najavljivani bura ili jugo, a onda ... zavlada panika, a nevrijeme razbaca plovila i nautičare na sve strane.
Turizam je proizvod koji treba prodati, pa se rijetko u turističkim prospektima goste upozorava da moraju biti na oprezu čim se uključe u pomorski promet. Jedino što se nautičarima doista stalno „trubi” je da slušaju vremensku prognozu za Jadran.
Pune ruke posla za spasioce od „malog Pacifika” do Dubrovnika, jer dio nautičara neozbiljno shvaća plovidbu
„Ozbiljno smo se pripremali za jedrenje na Kvarneru, sa željom da tjedan dana plovimo između Krka, Raba i Cresa, odnosno na području koje vi zovete ‘mali Pacifik’. Na YouTube – u smo tjednima ozbiljno proučavali vještinu jedrenja, i sve smo poprilično dobro shvatili. Tako naoružani teoretskim znanjem smo došli na sjeverni Jadran, iznajmili veliku jedrilicu i podigli jedra, ... a onda je zapuhala bura. Trenutak kasnije više nismo znali gdje nam je glava,” svojedobno je ispričao jedan strani zaljubljenik u jedrenje našim momcima koji su mu pritekli u pomoć. Na ovu dogodovštinu podsjećamo iz razloga što i danas ima puno onih koji su uvjereni da sa znanjem o jedrenju pokupljenim s društvenih mreža mogu bezbrižno i sigurno krstariti Jadranom.
Pune ruke posla za službu 195, lučke kapetanije i pomorsku policiju, HGSS i vatrogasce
Ovoga ljeta službe za spašavanje na moru imaju pune ruke posla, od lučkih kapetanija i pomorske policije do HGSS – a i vatrogasaca. Prvo dramatičnije spašavanje turista avanturista hedonista je zabilježeno 12. lipnja u Velebitskom kanalu. Djelatnici Lučke kapetanije Senj u suradnji s kolegama iz pomorske policije su spasili četvero stranaca, tri djevojke i mladića, koji su iz jednog tamošnjeg kampa na daskama za veslanje krenuli na more. Onda je pojačala bura ... pa se bezbrižna mladost željna rekreacije i doživljaja nenadano našla u problemima. Što više, jedna od tih djevojaka je s noge skinula sigurnosnu vezicu pričvršćenu za sup, te se plivajući pokušala vratiti na obalu. Bila je to nemoguća misija zbog jake bure, koja ju je odnijela milju od obale, skoro do sredine Velebitskog kanala. Na sreću, imala je veslo s kojim je mahala pa su je spasioci lakše uočili u zapjenjenom moru. Preostalih troje članova te veslačke družine nije se odvajalo od svojih dasaka te su tako dočekali spasioce. Iako je nevrijeme bilo najavljivano, kao i svako drugo na našoj obali, pravi pakao na moru je uslijedio potkraj lipnja, i to od otoka Cresa i Paga preko Zadarskog kanala do Čiova i Korčule. Zabilježeno je nekoliko nasukanja, brodoloma, te nestanka nautičara, za kojima je onda uslijedila dramatična potraga. Kod Čiova se dogodio sudar čarter jahte s ribaricom, koja je potonula. U Korčulanskom kanalu se zapalila te potonula motorna jahta. Na Pagu i Cresu u spašavanje brodolomaca s nepristupačnog terena su uključeni pripadnici HGSS – a, koji su do tih ljudi došli kopnenim putem. Posebno dramatično je bilo na Pagu, gdje je u potragu za stranim brodolomcem uključen i zrakoplov Pilatus iz sustava Obalne straže RH. U Zadarskom kanalu, između Petrčana i Ugljana, tragalo se za dvojicom mladih stranaca na vodenom skuteru, koji su pronađeni na jednoj plaži. Puno i previše drame u dva dana. Pravo je čudo da pritom nitko nije izgubio život. Do pretkraj srpnja na našem moru je zabilježeno pet sudara plovila; na žalost, u Murterskom moru je 17. srpnja u naletu 12 – metarske jahte na ribarski brod jedna osoba poginula.
Rajski „otok” za ljenčarenje može kupiti za 30 kuglica sladoleda
Svakog ljeta na tržištu se pojavi neko novo plovilo ili sredstvo za plutanje opremljeno silnim novotarijama koje nautičaru „trebaju” za osvajanje otoka tamo „preko zaljeva”. Ovog ljeta hit u ponudi plutajućih objekata za razonodu su labudovi, papige te neke druge ptice od plastike na napuhavanje, veličine oko 4,30 puta 3,50 metara, na kojima se komotno može izležavati šest osoba, a imaju ugrađene i držače za čaše. Takva plutajuća „linčarnica”, valjda osmišljena po uzoru na onu u Sali na Dugom otoku, za odmoriti dušu i tijelo, košta oko 120 eura. Mali novac za kupnju tako velikog plutajućeg „otoka”, jer toliko košta oko 30 kuglica sladoleda na našoj obali ili najam ležaljke i suncobrana za nekoliko dana. Neki djelatnici lučkih kapetanija napominju, da je sve dobro dok ti napuhani labudovi i papige plutaju u nekoj uvali zaštićenoj od vjetra i valova, ali kad nekome padne na pamet da s takvim ultra laganim „otokom” malo zaplovi, a pritom i malo zapuše vjetar, onda nastanu problemi. Za sada, vlasnicima tih „otoka” nitko ne naplaćuje vez.
Ni Ameri ne vole prsluke za spašavanje, ali vole...
Dobar dio domaćih nautičara pojas za spašavanje ne nosi ni kad je to nužno potrebno, recimo za nevremena i plovidbe noću, ali, za utjehu, nismo ni jedina nacija neodgovorna prema vlastitoj sigurnosti za vrijeme plovidbe. Naime, prema podacima Obalne straže SAD – a za 2021. godinu, od osoba stradalih u nesrećama rekreacijskih plovila, 81% se utopilo, a pritom njih 83% nije imalo na sebi prsluk za spašavanje. Osobe koje su prošle dramu spašavanja na moru, vole reći da nije važno imati pojas na brodu, već ga je važno nositi. U istoj godini, glavni uzročnik stradanja sa smrtnim posljedicama američkih nautičara je bio - alkohol. Najviše Amerikanaca je stradalo ploveći u otvorenim motornim čamcima, a posebno je zanimljivo da se većina tih nesreća dogodila po dobrim vremenskim uvjetima.
Umjesto prsluka za spašavanje oko struka vezali plastične boce !?
Koliko turisti avanturisti mogu biti „kreativni” govori slučaj dvojice mladih Talijana koji su svojedobno odlučili otplivati od Senja do Baške na Krku, s namjerom da se tamo zabave i okupaju. U planiranju tog plivačkog poduhvata, mislili su i na osobnu sigurnost, pa su obojica oko struka vezala plastične boce za vodu!? Međutim, Krk je bio sve dalje, jer morska struja je dvojicu avanturista nosila prema Novom Vinodolskom, a ne prema željenoj Baški. Bili su sve umorniji, počeli su ih loviti grčevi u rukama i nogama, a plastične bočice se nisu pokazale kao dobro sigurnosno rješenje da ih održavaju na površini mora. Krajnje iscrpljene, oko dvije i pol milje od Senja, spasio ih je domaći ribolovac Ante Španić, koji se s barkom vraćao s Grgura.
Von Grunf je rekao: „Tko ne leti ne vrijedi”, a turisti koji pohode naše more, kažu: „Tko ne plovi ne vrijedi.”
Zrakoplovni mehaničar i izumitelj Otto von Grunf je rekao : „Tko ne leti ne vrijedi”, a turisti koji pohode naše more parafraziraju ovu izreku, pa kažu: „Tko ne plovi ne vrijedi.” Za one koji ne znaju, Grunf je lik iz talijanskog stripa „Alan Ford”. Ovog člana slavne Grupe TNT, inače konstruktora raznih ne baš savršenih naprava, prvenstveno onih za letenje, spominjem iz razloga što su neka današnja mala plovila „naoružana” raznim novotarijama, koje izgledaju kao da su došle iz Grunfove kreativne radionice. U svemu tome nedostaje profesor Baltazar da otkloni tehničke nedostatke na tim plovilima, pa da svi budu sretni i veseli. Sva ta nova plovila treba što prije obuhvatiti zakonskim okvirom o sigurnosti plovidbe. Jer, slobodu kretanja po moru, a sve više i pod površinom mora, mnogi shvaćaju previše slobodno, odnosno samo nebo i morsko dno su im granica.